Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Supertramp
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izlazak: 1982
Trajanje: 47:35
Ocjena: 3.5/5
»…Famous Last Words…« bio je oproštajni album gitarista/pjevača Rogera Hodgsona kao člana britanskih artrock ikona Supertramp, jer se odmah nakon kraja turneje 1982. odlučio za samostalnu karijeru, čime je završila klasična postava te legendarne grupe. Brojni Supertramp fanovi i danas žale zbog njegove odluke, jer grupa nakon Hodgsonova odlaska u studiju nikad više nije dosegnula nekadašnje visoke standarde, a i ‘uživo’ postali su puno manje zanimljiv bend nego prije. Suprotno uvriježenom mišljenju, Roger nije otišao zbog razmimoilaženja s klavijaturistom/pjevačem Rickom Daviesom s kojim je u prošlosti imao puno svađa, ponajprije zbog njihovih posve različitih karaktera, nego zato što se nakon selidbe u SAD želio što više posvetiti svojoj novoosnovanoj obitelji, čime se (fizička, stvaralačka i emocionalna) distanca između njega i ostalih članova benda samo još više povećavala.
Zato što je Roger svoje vokalne linije snimio odvojeno, dok se nalazio u svom američkom studiju, gdje nije htio ostaviti ženu i oboje male djece, snimanje albuma »…Famous Last Words…« pošteno se otegnulo preko predviđenog roka, a oba glavna skladatelja, Hodgson i Davies, morala su na ovom uratku napraviti niz skladateljskih kompromisa. Njihovi pogledi na stilsko usmjerenje albuma »…Famous Last Words…« bili su gotovo dijametralno suprotni, jer se Davies, koji je tada napisao ambiciozni, više od 10-minutni ep »Brother Where You Bond«, želio vratiti progrockovskim korijenima Supertramp, dok je Hodgson htio nastaviti poprockovskim smjerom prethodna dva studijska uratka.
Na kraju nitko nije bio zadovoljan, jer je Davies svoj ambiciozni, društveno kritični progrockovski ep morao sačuvati za sljedeći album istoimenog naziva, dok je većina skladbi na »…Famous Last Words…« bila komercijalna i jasno usmjerena na nizanje novih pop rock hitova, no uglavnom daleko od standarda albuma »Breakfast in America« (1979). Dok slušaš lavovski dio skladbi, jasno je da svi članovi benda, osobito Hodgson, koji je jedva čekao otići, nisu pri njihovu stvaranju pristupili ‘s srcem i dušom’, nego zato što su morali ispuniti ciljeve svog ugovora s izdavačem. Ni u tekstovima nije bilo mnogo onog zaštitnog, pronicljivog, sarkastičnog i društveno podbadajućeg humora koji je resio većinu prijašnjih Supertramp albuma. Roger i Rick podijelili su vokalne zadaće prilično demokratski, pa su se pred mikrofonom izmjenjivali kroz svaku sljedeću kompoziciju.
Ipak, većina skladbi na »Famous Last Words« bila je odlično aranžirana i u smislu muzikalnosti te virtuoznosti pojedinim kompozicijama zbilja se ne može ništa prigovoriti, što dokazuje već uvodna, lucidna poskočica »Crazy«, u kojoj se kroz uzburkane wurlitzer električnoklavirske linije i saksofonske pasaže ističe Hodgsonov tradicionalno melankolični pjevački pristup. Znatno manje zanimljivo ispada Daviesova country i blues skovanka »Put On Your Brown Shoes«, koja bi bolje prošla s većom šakom humora i ritmičke razgibanosti. Hodgsonov iskričavi pop rocker »It’s Raining Again«, kojeg rese ponajprije nabrijane vokalne harmonije i sjajne klavirske pasaže, ali i energična saksofonska solaža iz prstiju Johna Anthonyja Helliwella, bio je jedan od posljednjih Supertramp hitova, pa nije iznenađenje da je najpoznatija skladba na »…Famous Last Words…«.
»Bonnie« je pristojna power balada, građena na sofisticiranim klavirskim aranžmanima te pod Rickovom tradicionalnom, grubom vokalnom dirigentskom palicom, kojom diktira tempo popratnim vokalnim harmonijama. »Know Who You Are« je lijepa i melankolična pastoralna balada s Rogerom na glavnom vokalu i akustičnoj gitari, koja je stilski potpuno drukčija od ostalih njegovih kompozicija na ovom albumu. Pomalo vragolastom pop baladom »My Kind of Lady«, u kojoj su korištene i falsetto vokalne harmonije, Rick je uspio postići još jedan hit, iako je riječ (za uobičajene Supertramp prilike) o prilično prosječnom uratku, u kojem se najviše osjeća nedostatak ambijentalne raznovrsnosti i inteligentnog teksta.
Rogerov »C’Est Le Bon« još je jedna pastoralno usmjerena balada s melankoličnim akustičnim aranžmanima, dok Rickov artrockerski podvig »Waiting So Long« nakon dužeg vremena opet pokazuje nešto mračniju stranu te legendarne postave, a Roger se istakne briljantnom gitarskom solažom. Status najboljeg djela na albumu pripada završnom podvigu »Don’t Leave Me Now«, u kojem se Roger svojom oproštajnom skladbom još posljednji put u ulozi člana Supertramp proslavi kao majstor drame i neopisive melankolije, a pritom ga cijelo vrijeme zdušno prate sjajne orguljaške i saksofonske varijacije. Usput se pobrine i za jednu od najboljih gitarskih solaža u cijeloj povijesti benda.
Od svih Supertramp albuma »…Famous Last Words…« imao je najviše neiskorištenog potencijala, jer je, uz veću angažiranost cijelog benda, mogao biti još puno bolji uradak nego što jest. U usporedbi s prethodnikom, golemo uspješnom klasikom »Breakfast in America«, bio je, osobito u skladateljskom smislu, zasigurno veliko razočaranje, iako s današnjeg gledišta kao cjelina još zdaleko ne ispada loše. Unatoč više nego rječitom naslovu, koji je već nagovještavao skori odlazak njihova najtalentiranijeg skladatelja, Supertramp tada nisu pucali po šavovima, nego je riječ o još jednoj vragolastoj (i istodobno tužnoj) igri riječi, kakve su oduvijek obožavali. No, činjenica ostaje da se nakon Hodgsonova odlaska, unatoč kratkom artističkom bljesku sa sljedećim albumom »Brother Where You Bound« (1985), nikad nisu zaista oporavili i danas su pod Daviesovim vodstvom samo još kultni bend koji živi od stare slave.
Postava
Roger Hodgson – gitara, klavijature, glavni i prateći vokal
Rick Davies – klavijature, glavni i prateći vokal, melodika solo na “It’s Raining Again”, usna harmonika
John Helliwell – saksofoni, klavijature
Bob Siebenberg – bubnjevi
Dougie Thomson – bas gitara
GOSTUJUĆE PJEVAČICE:
Claire Diament – prateći vokal na “Don’t Leave Me Now”
Ann Wilson – prateći vokal na “Put On Your Old Brown Shoes”in “C’est Le Bon”
Nancy Wilson – prateći vokal na “Put On Your Old Brown Shoes” in “C’est Le Bon”
Produkcija
Peter Henderson, Russel Pope i Supertramp
Popis skladbi
1. Crazy (4:32)
2. Put on Your Old Brown Shoes (4:20)
3. It’s Raining Again (4:25)
4. Bonnie (5:37)
5. Know Who You Are (4:58)
6. My Kind of Lady (5:12)
7. C’Est le Bon (5:32)
8. Waiting So Long (6:32)
9. Don’t Leave Me Now (6:25)
