Mjesto: Gala Hala (Metelkova) / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 19.03.2008
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 20,00€
Sjeća li se itko koncerta Dark Tranquility, Chimaira i Hatesphere, davnog 19.12.2005. u Ljubljani? Ovaj put nam je od te trojke pažnju ukazala Chimaira svojim posjetom. U pravom duhu oživljavanja metalcore vještina. Ovaj put u ulozi nositelja koncertne turneje, koju obilježava izlazak njihova novog studijskog albuma “Resurrection” (2007). Na mjestu događaja okupio se nešto skromniji broj ljubitelja metal zvuka. Možda je na to utjecala hokejaška utakmica u Hali Tivoli između Olimpije i Salzburga (Olimpija je na kraju pobijedila!), jer sumnjam da su ljude s koncerta Chimaira odvukli Psycho-Path, koji su na Metelkovi istog dana u susjednom Channel Zeru predstavljali izlazak novog albuma (usput, koncert je već drugu noć zaredom bio posve rasprodan). Kako god okrenuli, u Gala Hali se ipak skupilo čvrstih 130 do 150 ljudi, što je značilo da će za stvaranje prave atmosfere u dvorani biti više nego dobro pobrinuto.
DEAD SHAPE FIGURE 20.30–21.00:
Dead Shape Figure, finski sastav koji čine pjevač Galzi, gitaristi Juhani Flinck i Erno Talvitie, basist Neibu i bubnjar Raikku Tuomikanto, rodom iz mjesta Uusimaa blizu Helsinkija, počeli su divljati u 20.30. Imali su izuzetno malo prostora jer su na ionako malu pozornicu Gala Hale morali ugurati dodatne bubnjeve. Mješavina death i thrash metala vođena vrištećim core vokalom u gitarskim frazama nije skrivala utjecaje grupa Slayer i Pantera. Usklađen rad gitarskog dvojca, a uz to i ubačena gitarska solaža! Kao predgrupa poslužili su prilično uspjelim zvukom. Pjevač je vrlo brzo zaključio da je pozornica premala. Skočio je s nje i prošetao se Gala Halom dok je obasipao publiku bijesom svog vrištanja. U repertoar su bile uključene i skladbe Blithering Icon i Remedy. Tehnički izuzetno uigrani Finci to su dokazivali preciznom izvedbom repertoara (osobito u prijelaznim dionicama), a sposobni su razviti i izuzetnu brzinu. Grupa će naposljetku i službenim putem izgubiti nevinost jer najavljuje svoj EP “The Grand Karoshi”, koji izlazi ovog svibnja. Dead Shape Figure su publiku uspjeli dobro zagrijati, a pred kraj nastupa dio dvorane doveli su čak i do mosh pita. Lijepo za uši, a istodobno opasno nazubljeno!
THE SORROW 21.15–21.45:
Najslađi zvuk u kategoriji “brutalno” ove večeri ispustili su The Sorrow. Austrijski kvartet iz mjesta Moshviertel, koji je nedavno objavio prvijenac “Blessings From A Blackened Sky”, ponudio je metalcore inačicu koja je sadržavala još više melodičnosti od Dead Shape Figure. Komadić europskih Bullet For My Valentine ili Caliban te vjerojatno i usputnih paralela s Amerikancima Killswitch Engage? Melodične gitarske dvostruke harmonije, s izravnom proizvodnjom u tvornici Iron Maiden. Kad ih podloži torpediranje dvostrukog bas pedala, osjećaji u takvim dionicama i stihovima crtaju pred očima In Flames. Vokal je u refrenima rado bježao u melodične čiste napjeve koji su asocirali na emo core patetiku, što je možda djelovalo smetajuće jer nas je u dvorani cijelo vrijeme preplavljivao duh iščekivanja beskompromisnog pakla koji stvaraju nositelji koncerta Chimaira. Možda upravo od tih srednje brzih melodičnih dionica vođenih čistim melodičnim vokalom potječe kraća ukupna metraža kose u dužinu i veća upotreba češlja, boje za kosu i gela za učvršćivanje. Lijepi dečki. Tko ih je ovaj put previdio i propustio, ima priliku vidjeti ih u Sloveniji ponovno na Metal Campu 2008 u Tolminu. Momci su uvježban, uigran kvartet, tehnički izvedbeno i u cjelokupnom oslobađanju bijesa doduše širok korak iza Finaca Dead Shape Figure, koji su prije njih razarali, ali u dobre pola sata nadobudni The Sorrow korektno su iskoristili zadanu minutažu za svoje predstavljanje.
The Sorrow set lista:
1. Elegy
2. The Dagger Thrust
3. Far Beyond The Days Of Grace
4. Intro
5.From This Life
6. Her Ghost Never Fades
7. Knights Of Doom
8. Death Fom A Lovers Hand
MAROON 22.00–22.40:
Nijemci Maroon, rodom iz mjesta Nordhausen! Momci s dugom koncertnom kilometražom i bogatim iskustvom predstavljali su svoj novi album “The Cold Heart Of The Sun”, koji je ukupno četvrti. Fear The Most Them Who Protect, Only The Sleeper Left The World, Reach The Sun, obilježile su ga i u Gala Hali. Pjevač Andre Moraweck definitivno je najvažniji član ovog sastava. Odličan je vođa i diktator grupe, pa su se glave uz njegovu komunikaciju podžarivanja, pod pozornicom u kratkoj minutaži koju je kvintet imao na raspolaganju, masovno vrtjele u nekoliko čvrstih mosh pitova. Vokal posjeduje nevjerojatan otrov, a osjećaji bijesa, straha, agonije i očaja prvi su put konkretnije pljusnuli na površinu u dvorani. I stariji And If I Lose Welcome ili Chosen Fate zapalili su do kraja. Vražji europski metalcore, s kombinacijom Kreator ili Sodom staromodnih thrasherskih gitarskih fraza, s ubačenim gitarskim harmonijama u prijelazima, ali u puno manjoj mjeri u odnosu na oba prethodna benda. Maroon su uvjerljivo nalož’li narod na radnu temperaturu, doslovno idealnu za zajednički juriš u ponor zla i agonije s nositeljima večeri Chimaira.
CHIMAIRA 23.00-24.00:
Oko jedanaest navečer na pozornicu su stigli glavna meta posjeta, Clevelandska Chimaira, u sastavu Mark Hunter (vokal), Rob Arnold (solo & ritam gitara), Matt DeVries (ritam gitara), Jim LaMarca (bas gitara), Chris Spicuzza (klavijature, prateći vokali) i Andols Herrick (bubnjevi). Turneju su posvetili predstavljanju svog odličnog novog albuma “Resurrection” (2007).
Pozornicu je u trenu prekrila gusta magla i kroz bljeskanje stroboskopa (čitaj: smrt za fotografe) Chimaira se prikrala na pozornicu i zauzela borbene položaje. Pure Hatred (“The Imposibility Of Reason”, 2003) odabrali su za otvaranje koncerta i tom maksimalno ubrzanom točkom, koju vodi ultrazvučno kotrljanje dvostrukog bas bubanj pedala, pokrenuli su publiku u delirij. Mark Hunter je definitivno u životnoj formi, njegovo mijenjanje boje vrištavih nijansi kojima se služi bilo je savršeno. Vokal je kao od šale nizao najgorče osjećaje najtamnijeg kutka svoje duše. Čovjek je rođeni vođa, karizma bez premca. U instrumentalnim dionicama u stilu zapovjednika podlakticu desne ruke stavio je iza leđa, kao da pregledava svoju bojnu smrti. Sam ultra živ i užaren zvuk koji su uspostavili Chimaira u trenu je otpuhao u zaborav predgrupe. Plemeniti elementi renesansnih Pantera rifova, ukrašeni duboko detonirajućim “groove” efektom koji stvara pečatni kontrast između ritam linije i rif sekcije, djelovali su drsko i nepopustljivo. I The Flame u nastavku nije poznavao milosti. Dok su Chimaira kotrljali skladbu za skladbom, dvorana je sve više podsjećala na opći kaos i razaranje. Parket dvorane bio je natopljen prolivenim pivom i ostalim alkoholom. Ljudi su pucali, a Hunter se nimalo nije ustručavao huškati publiku. Više nego očito bilo je da se novi album “Resurrection” među slovenskom publikom već jako dobro primio, jer je publika u prvim redovima intenzivno sudjelovala s Hunterom u pjevanju stihova novih pjesama. Da se klavijature nisu čule tijekom koncerta, ne treba posebno isticati. Sasvim je logično za takav klupski prostor, gdje zvuk uvijek voli barem malo zafrkavati.
Većinu repertoara činile su skladbe s novog albuma “Resurrection” i “Impossibility Of Reason”, koji grupa očito silno cijeni. Pred kraj su se momci dotaknuli i prvijenca “Pass Out Of Existence” (2001) skladbama Severe In Let Go, gdje je koncert doživljavao jedan od najintenzivnijih trenutaka. Naslovna skladba albuma s zanimljivim, gotovo epskim refrenom Resurrection, još je jednom digla Gala Halu na noge, a onda je, nakon samo jednog sata, monstruozna Chimaira pospremila svoje kofere i bez bisa nas napustila.
Koncert headlinera s jedva jednosatnim repertoarom? Zvuči i čita se jadno, ali vidjeli smo ukupni paket četiriju grupa, za smiješno nisku cijenu ulaznica. Unatoč tome, to je nevažna činjenica, jer atomska detonacija koju su upriličili Chimaira, ti odlični prvaci metalcorea, djelovala je u svom nasljeđu i izvedbi 100% stvarno. U skladu s očekivanim. Raj za sve obožavatelje dobrog metalcorea tako je u potpunosti oživio. Žestoko, zlokobno, bučno i spaljujuće! Chimaira su Slovence tako već drugi put uvjerili da u svom glazbenom teritoriju ne priznaju bolje od sebe.
Galerija slika
