Izvođač: Guns N' Roses
Izdavač: Geffen Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 71:18
Ocjena: 3.5/5
Guns N’ Roses, nekadašnji legitimni nasljednici divljih Rolling Stonesa i razvratnih Aerosmitha, napokon su 2008., nakon više od četrnaest godina, objavili dugo iščekivani Chinese Democracy. Ploča koja se smatra jednom od najskupljih, ali ne i najuspješnijih ploča u povijesti glazbe, doživjela je tijekom nastajanja svašta. Prvo je došlo do i danas neobjašnjenog sukoba Axl-Slash, koji je potom doveo do gotovo potpunog raspada grupe, jer je od originalne postave ostao samo pjevač Rose. Uz sve te promjene, tadašnja je osuvremenjena postava 1998. napokon prionula poslu. Tijekom priprema je, prema pjevaču Roseu, na novo snimljen i debitantski Appetite For Destruction, koji se još uvijek nalazi u pjevačevim arhivima. Prvotno snimanje završeno je 1999., a album je trebao izaći u novom tisućljeću. Dolazak producenta Roya Thomasa Bakera ipak je uvjerio grupu da bi tadašnja verzija mogla biti bolja. Nakon potrošenih trinaest milijuna američkih zelenaša, ponovno brojnih kadrovskih promjena i još dodatnih osam godina, dugo iščekivani album izašao je 2008.
Ploču, koju bismo mogli nazvati i Axlovim solo albumom (izdanim pod robnom markom Guns N’ Roses), čini zanimljiv progresivni eksperiment koji je zbog duge čekaonice ponešto izgubio na aktualnosti. Stvar protkana elementima industrijskog i progresivnog rocka, koji istodobno čine i njezinu crvenu nit, ima u katalogu grupe posebno mjesto jer je posve drukčija od ostalih, nastalih u nekom drugom vremenu. Kineska demokracija jedina je naime za svoj nastanak trebala dugih petnaest godina, brojne kadrovske promjene i nenormalno velika sredstva. A upravo svojom drukčijošću dokazuje da Gunsi nisu samo bend koji je u doba dugokosog rocka vladao koncertnim pozornicama, nego grupa koja može preživjeti promjene i svojom jedinstvenošću iznova iznenaditi. Album od četrnaest skladbi dokazuje upravo to: članovi se mogu mijenjati, ali dok god je u grupi prisutna tekstopisačka genijalnost pjevača Rosea, Gunse ne treba otpisivati.
Uvodno ispaljene goleme količine adrenalina u nastavku albuma ponešto se smire, jer nam u nadolazećim skladbama pjevač Rose pokazuje i svoju nježniju stranu. “Street of Dreams”, obilježena utjecajima Eltona Johna, najavljuje da Axlova eksperimentalna žed još nije prošla i da se putovanje u svijet glazbenog eksperimentiranja tek dobro počinje. Stilska raznolikost albuma nastavlja se preko pomalo bondovske “If the World” i “There Was a Time”, obilježene kineskim melodijama, koja nas polako počinje uvjeravati da dugogodišnje čekanje ipak možda nije bilo uzalud. Knjiški inspirirana “Catcher in the Rye”, nastala kao posljedica Roseove opsesije spomenutom knjigom, sadrži i posebnu posvetu. Iskusno će oko naime u njezinu završetku primijetiti metaforički opis dana kad je Mark Chapman ubio Axlova uzora Johna Lennona. Ploča se zatim bez posebnih iznenađenja preko skladbi Scraped i Riad N’ the Bedouins polako približava svom vrhuncu. Njega uspješno najavljuje neka vrsta stilskog spoja psihodeličnih zvukova Pink Floyd i ranog metala Black Sabbath. Šestominutna skladba “Sorry” još jednom opravdava Roseov status izvrsnog tekstopisca. Ona je naime predmet brojnih interpretacija, no pjevač se uspješno izbjegava otkrivanju njezina značenja. Po njegovu je mišljenju upravo mnoštvo interpretacija čar glazbe: svatko će riječi tumačiti na svoj način, a njega će ipak i dalje zanimati što je autor mislio. Veliki finale albuma ponešto odgađa blago neuspjela “I.R.S”, koja istodobno pridonosi tome da je završetak utoliko slađi. Moćan uvod u “Madagascar” najavljuje da se sprema nešto veliko, nešto što ne može napisati svatko, nego je za to potrebna genijalnost. Mješavina simfonike, hard rocka i zvučnih isječaka brojnih filmskih klasika nedvojbeno je novi “November Rain” ili “Estranged”, samo što ova ne počiva na nesretnoj ljubavi. Tekst naime govori o samoći i o tome kako smo svi ponekad u situaciji u kojoj ti se sve važno sruši. Pjesma je na svoj način neka vrsta Axlova obračuna s brojnim neprijateljima koji su ga vrijeđali proteklih godina, jer im njome jasno poručuje da ga njihovo govorkanje ne zanima i da je sam svoj gospodar. Veliki trenutak završava srcedrapajućom baladom “This I Love”, nastalom kao posljedica Axlova emotivnog izljeva nakon propale veze s ljubavlju Axlova života, Stephanie Seymour. Izrazito emotivna balada naime je u cijelosti posvećena pripovijedanju o tome da njihova ljubav za njega još nije umrla i da je, iako ona sve to odbacuje, još uvijek voli.
Riječ je o albumu koji sadrži neke od najboljih tekstova koje je pjevač Rose ikad napisao. U mnogočemu je to naime nešto više od svega što je grupa ikad stvorila, a odvaža se i u neistražena područja koja stara postava zasigurno ne bi mogla dosegnuti. Mislim da je Axlu i njegovim glazbenicima ovom pločom uspjelo stvoriti nešto na što se isplatilo čekati. Ploča naime sadrži sve od agresivnosti koju zamjećujemo u uvodu do nježnosti kojoj svjedočimo u završetku. Razumijem i zašto je Axlu za nju trebalo toliko vremena – ploču je tijekom svih tih godina pretvorio u remek-djelo. Žalosno je samo to što je mnogo ljudi mrzi jer ne sadrži zvuk “klasičnih Gunsa”.
Postava
W. Axl Rose – vokal, klavir (“Catcher in the Rye”, “This I Love” i “Prostitute”), klavijature (“Chinese Democracy”, “There Was a Time” i “This I Love”), ritam gitara (“There Was a Time” i “Madagascar”), prateći vokali (“Catcher in the Rye”), digitalno uređivanje na svim skladbama
Dizzy Reed – klavijature, klavir, sintisajzer, prateći vokali
Tommy Stinson – bas, prateći vokali
Chris Pitman – klavijature, prateći vokali, bas (“There Was a Time” i “Madagascar”), 12-žičana gitara (“If the World”)
Richard Fortus – ritam gitara (Chinese Democracy”, “Better”, “Street of Dreams”, “There Was A Time” i “Prostitute”)
Ron “Bumblefoot” Thal – glavna i ritam gitara
Frank Ferrer – bubnjevi (“Chinese Democracy”, “Better”, “If the World”, “There Was a Time” i “I.R.S.”)
Bivši članovi
Buckethead – glavna gitara, akustična gitara (“If the World”)
Robin Finck – glavna gitara, akustična gitara (“Sorry”), klavijature (“Better” i “If the World”)
Paul Tobias – ritam gitara, klavir (“There Was a Time”)
Bryan Mantia – bubnjevi
Studijski glazbenici
Sebastian Bach – prateći vokali (“Sorry”)
Pete Scaturro – klavijature (“Sorry”)
Suzy Katayama – francuski rogovi (“Madagascar”«
Patti Hood – harfa (“This I Love”)
Produkcija
Axl Rose i Caram Costanzo
Popis skladbi
- Chinese Democracy
- Shackler’s Revenge
- Better
- Street of Dreams
- If the World
- There Was a Time
- Catcher in the Rye
- Scraped
- Riad N’ the Bedouins
- Sorry
- I.R.S.
- Madagascar
- This I Love
- Prostitute
