Chris Jagger i njegov Atcha bluesu dodali prstohvat folklore!

0 9

Mjesto: St. Veit, Austrija
Datum koncerta: 08.09.2007
Broj posjetitelja: 80
Cijena karte: 25 eur

Bilo je to divno iskustvo. Tri stasita pastuha (pa dobro, dvojica već malo uvelije sorte, ali ipak još uvijek ponosno uspravna drugara) i jedna “big mama” ženskog roda bili smo u hladnom, ali ipak prilično ugodnom jesenskom ambijentu svjedoci izuzetno šarenom glazbenom večeru, kojeg je krasilo vedro, duhovito i uzbudljivo druženje s uvijek zanimljivo raspoloženom austrijskom publikom. Ona se ovaj put nažalost nije okupila u brojci koja bi bila konkurentna našem zadnjem posjetu, kad smo u malo promijenjenoj postavi veselo švicali na nekim Yardbirdsima i British Blues Quintetu. Istina je da Paul Camilleri nije Paul Samwell – Smith, kao što je istina i da je Chris “samo” brat legendarnog Micka Jaggera, ali pogled na šačicu od nekih osamdesetak naprečac novačenih muzikologa, koji su se sinoć usudili izaći iz zagrljaja svojih toplih domova, bio je ipak previše tužan. Pogotovo za “velikog” Chrisa, čije je lice nehotice uvijek iznova odavalo izgled pomalo razočaranog čovjeka, što mu se naravno ne može zamjeriti, pogotovo uz sav trud i borbenost kojom se gospodin pokušava silom izvući iz neugodne sjene koju na njegovu pojavu baca slava i sjaj u koji je zadnjih četrdeset godina odjeven njegov mlađi brat.

Paul Camilleri Band

Zajednički nazivnik cijele večeri bio je samo jedan – blues! I to ne bilo kakav, nego onaj ušima, dakle masi ljudi, najprijateljskiji. Iako bi se o primjerenosti upotrebe pojma “masa” ovaj put moglo pošteno raspravljati, ipak ostaje kao pribijena činjenica da se prosječni glazbeni konzument uz široku paletu bluesu srodnih žanrova i podžanrova najudobnije osjeća upravo u društvu klasičnih blues rock postava, koje po provjerenom receptu klade na križanje elemenata stare bluesovske škole s konkretnijom i, barem što se utjecajnosti tiče, svakako općenitijom hard rock štihom. Veselo druženje ovih dvaju krajnje kompatibilnih elemenata, uz pravilnu njegu samog izvođača naravno, uvijek pobrine za kresanje iskri, iz kojih se nadalje vrlo brzo razvije pravi požar emocija. Stara, već stotinu puta čuvena priča, čiji su glavni junaci u prošlosti bili Rory Gallagher i kasnije Stevie Ray Vaughan, ovaj put predstavlja svježe lice mladog švicarskog ratnika, koji sluša na ime Paul Camilleri. Jednostavan, uvijek nasmiješan mladić oduševio je svojom izvanrednom gitarističkom igrom i uvjerljivim vokalnim interpretiranjem, kojim je cijelo vrijeme uvjerljivo isporučivao većinom skladbe svog najnovijeg projekta Camilleri 4. Da mladić još kako dobro razumije samu bit bluesa pokazale su River Of Love, fenomenalno nabrušena Lady Luck, osjećajna Jelaous Man (svakako jedan od vrhunaca večeri) te pogotovo bezobrazno svjedočanstvo Messin’ With My Heart, čiju je odlučnost i energiju, među ostalima, dobro osjetilo i šćavje, dugo godina nastanjeno na našim bezobrazno zanemarenim stražnjicama. Paul je jednostavno frajer, o tome nema nikakve sumnje. Od njegova samouvjerenog skakutanja po pozornici čovjek se vrlo brzo opije, pogotovo ako ste ljubitelji karakterno snažne glazbe i ako vas je barem svako toliko nije sram pokazati svoje, ne sumnjam, za veliku većinu moralno više nego ne i neprihvatljive sklonosti! Što se toga tiče, mogu bez brige reći da naš dragi Paul sa svojim sjajnim, ali ipak predvidljivim glazbenim lutanjem otkriva toplu vodu, koja je ipak na ovu pomalo ohlađenu večer dobro ugrijala naša srca.

Paul Camilleri Band:

Paul Camilleri: vokal, gitara
Felix Mueller: bas, prateći vokal
Tom Beck: bubnjevi

Chris Jagger’s Atcha

A sad k najiščekivanijem i, kako se kasnije pokazalo, uopće najneobičnijem događaju večeri. Chris Jagger’s Atcha je u zadnjih sedam godina prilično nepromijenjena postava, koja svoj glazbeni identitet gradi na nekakvom (kako ga sami najradije nazivaju) roots rocku, s jakim utjecajima bluesa, funka, kao i folk glazbe. Nastup Chrisove postave stoga je od samog početka mamio maštu naše ekipe. Što to gospodin Chris ima tako drukčije za ponuditi u usporedbi sa sjajnom ostavštinom velikog Micka? Iskreno rečeno, svašta! Iako se čovjek uz njegov način poimanja “show biznisa” brzo nauživa osjećaja da se gospodin u isticanju svoje drukčijosti malo previše trudi, ne treba previdjeti izniman potencijal i instrumentalno gledano izuzetnu šarolikost Chrisove postave, čiji intenzitet nije uspjelo potisnuti ni nerazumljivo raspoređen odnos snaga, u kojem je, uz očekivano dominantnog Chrisa, svojim demonstriranjem multiinstrumentalnih karakteristika prednjačio ponajprije zabavni Charlie Hart. Što se samog Chrisa tiče, preko njegova naboranog čela možemo bez milosti nabiti Jaggerov žig, pa neka se gospodin još toliko trudi biti drukčiji. Još najsamosvojnijim od svih važnijih glazbenih elemenata čini se njegov karizmatični vokal, koji je snažan, stabilan, može biti gotovo simpatično razjaren, a uvjerljivo djeluje i u plivanju kroz osjećajno zahtjevnije vode. Nešto manje pouzdanom pokazao se Jaggerov polomljeni njemački, koji nam je ipak uvijek na lice navukao koji osmijeh ili dva.

Roots rock dakle, posoljen pravom mjerom Hartove harmonike, koju je u Steal The Time gospodin zamijenio još i zvukom električne violine, osnovnim bluesovskim oblicima dodaje nekakvu posebno uzbudljivu notu, iz koje svoju inspiraciju crpe praktički svi članovi Chrisove postave. No, skoro svi. Nažalost su se Paul Emile i Jim Moltimore u jučerašnjem uzbudljivom plesu blues/funk/folk fuzije zadovoljili već s ulogom statista. Potonji je svoje šestožičane vrline naposljetku ipak blagoizvolio pokazati u slikovitom instrumentalu Ball Of Fire, koji je zajedno s konkretnijom Rockin’ All Night i odsječenim funkom Funky Man predstavljao jednu od najvećih poslastica kuhinje Chris Jagger’s Atcha, koja bi na kakav bolji dan sigurno prijala još kome drugom, a ne samo slaboj stotini na klupicama pridno poredanih glazbenih entuzijasta.

Chris Jagger’s Atcha:

Chris Jagger: vokal, usna harmonika, gitara
Paul Emile: bas, prateći vokal
Charlie Hart: harmonika, klavijature, prateći vokal
Jim Moltimore: gitara, prateći vokal
Malcom Mortimore: bubnjevi

Setlista

Paul Camilleri Band: 1.Angel Face 2.You Don’t Know 3.Gets Better 4.Love Me Baby 5.Lady Luck 6.Watch Yourself 7.Count On You 8.River Of Love 9.Jelaous Man 10.Crazy For You 11.Messin’ With My Heart 12.We Found Love 13.Cant Get Any Better 14.Keep Me Moving 15.Another Sad Goodbye —–dodatak—– 16.Rosie 17.Ain’t Got Time

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići