Izvođač: Magma
Izdavač: Seventh Records
Izdanje: 1974
Ocjena: 4.5/5
Ako je Magma s Mekanik Destruktiw Komandoh stvorila šablonu za žanr zvan zeuhl, ovdje su se odlučili za drugi smjer. Na MDK je puno bogatih, višeslojnih napjeva, ratnih truba i maničnog bubnjanja, dok je na Köhntarköszu sve puno mirnije i meditativnije. Sve skupa zvuči jednostavnije i osnovnije, ali je jednako učinkovito. Na ovom je albumu Vander oko sebe okupio znatno manju skupinu ljudi nego na prethodnom. Ovdje sudjeluju samo glazbenici koji sviraju tipične rock instrumente. Na ovom se albumu nastavlja priča o planetu Kobaia i proroku Köhntarköszu. Ploča puno znači svom tvorcu, jer Magma naslovnu skladbu i dalje često svira. Dugo nisam shvaćao zašto ljudi imaju tako visoko mišljenje o njoj, nekako mi nije sjela, ali kao što se često događa s albumima koje volim, postupno mi je ipak prirasla srcu.
Album počinje moćnim akordima na orguljama, uz koje prati majstorsko bubnjanje. Pridružuju se još Blasquiz i Top na vokalu i basu. Tempo je prilično spor, a melodija se vrti u krug. Postupno dolazi do nadogradnje kad se pridružuju i drugi instrumenti (klavir, gitara). Klavir preuzima ulogu glavnih klavijatura, dok orgulje povremeno izvode solaže koje zvuče vrlo slično onima iz canterburyjskog stila (Caravan, Soft Machine). Da bude još zanimljivije, na vokalu se pridružuje i Stella Vander. I dalje se osjeća snažan utjecaj minimalizma, jer su melodije repetitivne i vrlo osnovne, ali ipak ne jednostavne, jer su takt i ritmovi vrlo kompleksni. Glazba je vrlo kompaktna i unatoč prividnoj jednostavnosti zahtjevna. Blasquizov falsetto i Stellin osjećajan glas uz klavirsku pratnju vode nas u drugi dio. Ovaj počinje klavirskom temom koja je bila prisutna već pri kraju prvog dijela. I u ovom se dijelu postupno priključuju ostali glazbenici i skladba se počinje razvijati. Solo orgulja opet podsjeća na Canterbury, iako na nešto mračniju i introspektivniju verziju. Vander svira izuzetno kompetentno, ali suzdržano, kao da čeka eksploziju. Do nje dolazi otprilike u šestoj minuti i tako napokon dobiva priliku za svoje jazz-rock akrobacije. Skladba se tom dramatičnom promjenom ritma oživi, no ostaje ista melodija, samo što su bubnjevi življi, a bas glasnije bubnja. Top ovdje prvi put pokazuje svoj karakterističan basistički stil, u kojem po žicama udara nevjerojatnom snagom, tako da bas u trenucima zazvuči slično gitari. Pred kraj i Vander dobiva priliku na vokalu i otpjeva tekst proroka Kohntarkósza, koji stoji u grobnici još jednog proroka, Ëmëhntëht-Rê-ja. Epsku kompoziciju zaključuje Blasquiz budističkim basovskim napjevom. Cijela skladba vrlo zorno dočarava atmosferu ulaska u grobnicu Ëmëhntëht-Rê-ja. Ork Alarm jedini je komad na ovom albumu koji nije skovao Vander, nego Top. Skladba govori o napadu ljudi s Orka, a sam je Top kompoziciju objasnio ovako: “Ljudi s Orka dolaze u okršaj. Ti su ljudi od neopisive materije, koja je strojevima to što su strojevi ljudima. Zaorio se alarm…ORK ALARM! Ljudi sa ZEUHL WORTZa spremaju se za dvoboj…” Sam literarni uvod u skladbu zvuči bolje od same glazbe. Top razvija sličnu temu kao kasnije na Üdü Wüdü, samo što je ovdje prisutna još i violončelo. Riječ je o repetitivnom napjevu koji sadrži vokal, bas, violončelo i klavinet. Na Üdü Wüdü Top je svoje zamisli bolje dovršio, ovdje je riječ samo o jednoj ideji, i to nedorađenoj i prečesto ponovljenoj. Nema puno nadogradnje kao na naslovnoj skladbi. Ork Alarm završava maničnim smijehom (vjerojatno) Topa. Coltrane Sundia (Počivaj u miru, Coltrane) lijepa je tužaljka za jazzovsku legendu Johna Coltranea na klaviru i gitari. Ovdje je Vander iskazao poštovanje svom omiljenom glazbeniku. Jedan je od rijetkih Magminih instrumentala (bez vokala) i već donekle nagovješćuje stil Wurdah Ïtah (klavir u prvom planu, slične melodije), sljedećeg albuma. Klavir ovdje vjerojatno svira upravo Vander sam, jer je pjesma vrlo osobna i emotivna.
Skladba Köhntarkösz bila je na vinilnom izdanju podijeljena na dva dijela, svaki na svojoj strani. Do toga je došlo zbog vremenskih ograničenja vinila (slično kao na Brain Salad Surgery sastava Emerson, Lake and Palmer). Na CD-u je redoslijed konačno pravi, pa dva dijela slijede jedan za drugim. Nažalost, i dalje se ne slijevaju jedan u drugi kao u live verzijama, ali nema veze. Doduše, live verzije naslovne skladbe dinamičnije su, ali ova izvedba ima neku blagost, smirenost i transcendenciju koju live verzije nemaju. Köhntarkösz sadrži kozmičku glazbu s drugog planeta. Album je repetitivniji i duhovniji od bilo kojeg drugog u opusu ovog sastava. Po kompleksnosti ga ne bih mogao svrstati među njihove teže (ponekad se ponavlja tek nekoliko akorada na klaviru), ali ima dosta promjena tempa, ritma, takta i aranžmana. Ploča možda nije dovoljno raznolika za većinu ljubitelja progresivnog rocka, ali je nedvojbeno nešto novo i drugačije, a meni je vrhunski uradak, iako ne i njihov najbolji. Još jedan album koji ne zvuči kao nijedan drugi u njihovoj diskografiji. Kao što kaže i sam prijevod imena zeuhl, ovo je doista nebeska glazba.
Postava
– Christian Vander: bubnjevi, klavir, udaraljke, vokal
– Jannick Top: bas, violončelo, vokal, klavir
– Klauss Blasquiz: vokal, udaraljke
– Gérard Bikialo: klaviri, Yamaha orgulje
– Michel Grailler: klaviri, klavinet
– Stella Vander: vokal
– Brian Godding: gitara
Produkcija
Giorgio Gomelsky
Popis skladbi
1. Köhntarkösz (Part One) 15:22
2. Köhntarkösz (Part Two) 15:55
3. Ork Alarm 5:28
4. Coltrane Sündïa 4:11
