Clockwork Angels Tour

0 8

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Rush
Izdavač: Roadrunner Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 184:44
Ocjena: 4/5

Kanadske progresivnorockovske ikone Rush, unatoč tome što su njihovi najljepši stvaralački dani završili negdje s koncem osamdesetih, ne daju se tek tako ‘ugnati u kozji rog’ pa u posljednje vrijeme gotovo svake godine iznenade nekim novim izdanjem, koje u pravilu oduševi sve vjerne sljedbenike. Među njima je zasigurno izvrstan studijski album »Clockwork Angels« (2012), koji je sigurno poštено uzdrmao zablude svih onih koji su bili uvjereni da Rush na stare dane jednostavno više ne mogu stvoriti remek-djelo na razini prije spomenutih ‘zlatnih vremena’. »Clockwork Angels«, njihov najbolji dosezi nakon kraja osamdesetih, pokazao se iznimnim uspjehom na više razina i Rush su odlučili novi album izdašno promovirati opsežnom turnejom na kojoj ih prati i gudački orkestar. S njim u pozadini, uz neke dugogodišnje klasike, izvodili su i cijeli »Clockwork Angels«; konačni rezultat su »Clockwork Angels Tour« dvostruki CD i dvostruki DVD na kojem se nalazi snimka nastupa u američkom Dallasu.

»Clockwork Angels Tour« je dakle dvostruki koncertni album, logičan produkt istoimene koncertne turneje u režiji legendarnog, nerazdvojnog trija, koji i nakon skoro četiri desetljeća još uvijek čine pjevač/basist/povremeni klavijaturist Geddy Lee, gitarist Alex Lifeson i bubnjar Neil Peart, za koje se čini kao da iz godine u godinu postaju još veći prijatelji nego što su bili dosad, a uz to su danas jedni od rijetkih prog starina koji su uz vrhunske instrumentalne vještine sačuvali i izvrstan smisao za humor, što je naravno puno uočljivije na DVD verziji ove koncertne snimke.

Kombinacija rock benda i orkestra u prošlosti je izvedena već bezbroj puta, no Rush su se za takav simfonijski pothvat odlučili prvi put, pa je posebno zanimljivo čuti kako neki stari, posebno odabrani favoriti zvuče s orkestralnim aranžmanima te kakvo će biti novo, produbljeno simfonijsko ruho svih skladbi s »Clockwork Angels«. Prvi disk, na kojem se trio, prije dolaska orkestra, zabavlja brojnim dugogodišnjim favoritima, većinom iz osamdesetih, već samim izborom izvedbi prava je poslastica za dugogodišnje privrženike. »Subdivisions« je izravno sanjarski otvarajući izbor, iako se uskoro pokaže i najveća mana cijele koncertne snimke: Geddyjev vokal. Njega je zub vremena, unatoč dugogodišnjem uspješnom opiranju, prilično izgrizao, pa određene vokalne linije jednostavno više ne može otpjevati na nekadašnjoj razini, što se najočitije čuje na »Big Money«, gdje ispada gotovo kao parodija samoga sebe i na trenutke, kad mu se glas zatrese, jedva ga se razumije.

To je ujedno i jedina veća zamjerka ovoj snimci, jer s druge strane Rush ostaju fantastični instrumentalisti i na stare su dane tek oplemenili svoj koncertni zvuk, tako da će ljubitelji grupe bez problema uživati slušajući neke standarde koje trio uživo nije svirao godinama, poput »Force Ten«, »Grand Designs«, »The Body Electric«, »Territories« i »The Analog Kid«. Lijepo je čuti da Rush (ponovno) cijene albume »Signals« (1982) i »Power Windows (1985), na koje prog puristi često gledaju svisoka pa su zato prečesto previđeni. Žilica za humor pokaže se odmah kad Geddy najavi da će te večeri svirati šest milijuna skladbi, što se doduše ne ostvari, ali je duljina snimke dovoljno velika da će zadovoljiti i najvećeg Rush fanatika.

Jedno od ljepših iznenađenja je i izvedba klasika »Bravado« s također pomalo previđenog albuma »Roll The Bones« (1991), koji je te večeri, uz »Dreamline«, također s tog studijskog dosega, jedini predstavnik ‘teških’ devedesetih. »Where’s My Thing/Here It Is!« je Peartova solo točka tijekom koje jedan od najboljih bubnjara svih vremena pokazuje zašto bi svaki nadobudni, mladi bubnjar trebao barem jednom izbliza pogledati njegov nastup. Prvi disk završava odličnom izvedbom skladbe »Far Cry«, singla i reprezentativne skladbe s prethodnog albuma »Snakes & Arrows« (2007), na koji je nakon izlaska »Clockwork Angels« po istini rečeno poprilično sljedbenika već gotovo zaboravilo, iako je bila riječ o iznimno kvalitetnom dosegu. Geddy i njegova dva kompanjona opraštaju se riječima da moraju na kratak odmor jer su stari dvije tisuće godina, što je naravno značilo kraću stanku između prvog i drugog dijela koncerta.

Drugi disk sadrži vrhunac cijelog nastupa, jer donosi cjelovitu koncertnu izvedbu albuma »Clockwork Angels« u suradnji s orkestrom. Geddyjevi se vokalni problemi ponovno čuju na uvodnom »Caravan«, osobito u trenucima kad pokušava dosegnuti više linije i kad ga nekoliko puta gotovo ‘ponestane’, no to srećom još uvijek nije toliko kritično da bi pokvarilo užitak u briljantnim orkestralnim inačicama standarda s »Clockwork Angels«. Njegovo sviranje bas linija cijelo je vrijeme fantastično, dok Alex Lifeson ‘prašta gaće’ svojim kompleksnim gitarskim pasažama, a Peart obrađuje svoj bubnjarski set zapanjujućom dinamičnošću i preciznošću.

Jedan od boljih trenutaka koncerta je izvedba fantastične skladbe »The Wreckers«, koja sadrži jedan od najboljih refrena u cijeloj Rush povijesti, kad Geddyju nekako uspije da svoj pješčani vokal osposobi na željenu razinu. »Headlong Flight« sadrži Peartovu dah oduzimajuću bubnjarsku improvizaciju, dok epski »The Garden« od svih skladbi s »Clockwork Angels« uz gudačku pratnju ispada najuvjerljivije, što nije iznenađenje jer je i originalna verzija imala izrazito simfonijsku sliku.

Orkestar ostaje s trijom i u trećem dijelu nastupa, koji se otvara trećim diskom odnosno skladbom »Dreamline« s »Roll The Bones«, koju je uvijek užitak slušati na Rush koncertnom repertoaru. Usput se izvedbom klasika »Red Sector A« prisjete i albuma »Grace Under Pressure« (1983), dok bi se Rush manijaci zacijelo osjećali prevareno da njihovi ljubimci te večeri nisu izveli barem dva remek-djela s »Moving Pictures« (1981), »YYZ« i »Tom Sawyer«, te barem jedan vječnozeleni hit s »Permanent Waves« (1980), »Spirit Of Radio«. Rush se na veselje svih progresivnorockovskih štovatelja među njihovim ljubiteljima odluče za veliko finale u bisu izvesti svoju poznatu epsku suitu »2112«, koja je ujedno i jedini predstavnik iz sedamdesetih. Geddyjevi vokalni problemi tu su, u trenucima kad mora podići glas, još očitiji, no ipak ne pretjerano smetajući da bi pokvarili dobru verziju jedne od njihovih najomiljenijih klasika.

Na trećem disku nalazi se još nekoliko bonus slastica, poput zabavne verzije skladbe »Limelight«, koju su Rush odsvirali tijekom provjere zvuka, a da o gotovo zaboravljenim poslasticama s »Power Windows«, »Middletown Dreams« i »Manhattan Project«, koje su odsvirane s posebnom pozornošću, niti ne govorimo. Veliko pozitivno iznenađenje je i izvedba skladbe »The Pass« s također često previđenog albuma »Presto« (1989).

Skoro četiri sata pedantnih i uživljenih izvedbi nekih od najboljih dosega dosadašnje Rush karijere, uključujući žičanu obradu cijelog »Clockwork Angels«, trebalo bi dobro zadovoljiti sve štovatelje kanadskih progrockovskih prvaka. Većina njih znat će Geddyju oprostiti vokalne probleme, oko kojih će ipak trebati što prije nešto poduzeti da bi i dalje na kolikotoliko pristojnoj razini mogao pjevati prošle vječnozelene hitove. »Clockwork Angels Tour« je i idealna nagrada za sve privrženike koji su Rush podržali posjetom koncertu tijekom istoimene turneje, koja je (ponovno) bila jedna od najnezaboravnijih u njihovoj karijeri.

Postava

Geddy Lee – vokal, bas gitara, klavijature
Alex Lifeson – gitara, prateći vokal
Neil Peart – bubnjevi, udaraljke

GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
David Campbell – dirigent
Mario De Leon – violina
Joel Derouin – violina
Jonathan Dinklage – violina
Gerry Hilera – violina
Audrey Solomon – violina
Adele Stein – čelo
Jacob Szekely – čelo
Hiroko Taguchi – violina
Entcho Todorov – violina

Produkcija

Allan Weinrib

Popis skladbi

CD1:
1. Subdivisions
2. The Big Money
3. Force Ten
4. Grand Designs
5. The Body Electric
6. Territories
7. The Analog Kid
8. Bravado
9. Where s My Thing?/Here It Is! (drum solo)
10. Far Cry

CD2:
1.Caravan
2. Clockwork Angels
3.The Anarchist
4. Carnies
5. The Wreckers
6. Headlong Flight/Drumbastica (drum solo)
7. Peke s Repose (guitar solo)
8. Halo Effect
9. Seven Cities of Gold
10. Wish Them Well
11. The Garden

CD3:
1.Dreamline
2.The Percussor (I) Binary Love Theme (II) Steambanger’s Ball (drum solo)
3. Red Sector A
4. YYZ
5. The Spirit of Radio
6. Tom Sawyer
7. 2112
8. Limelight (soundcheck recording)
9. Middletown Dreams
10. The Pass
11. Manhattan Project

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići