Lokacija: Brescia / Circolo Colony / Italija
Datum: 04.02.2014
Primal Fear, može se reći dugovječna njemačka power metal utvrda, krenuli su s vrućim revival metalcima – Šveđanima Bullet, na zajedničku europsku “ko-hedlajnersku« turneju nazvanu »Eagles & Lions«. Zvuči poznato? Nikako se ne radi o posvetu nekom zoološkom vrtu, nego odabrani naslov funkcionira u suzvučju s državotvornim simbolima Švedske (lav) i Njemačke (orao). Bullet na ovoj turneji i dalje predstavljaju svoj aktualni (posljednji) studijski album »Full Pull« iz 2012., dok su Primal Fear svega nekoliko dana prije našeg posjeta koncertu u talijanskoj Brescii na metal scenu isporučili novi studijski uradak nazvan »Delievering the Black«, koji je za skupinu, osnovanu 1997., ukupno već deveti.
Koncertni nastup obiju skupina u Brescii bio je posljednji zakazan na aktualnoj europskoj turneji. Put je Bullet i Primal Fear doveo iz vruće Španjolske i tamošnje Barcelone, gdje su odsvirali posljednji špil, 02.02.2014. Sljedeći je bio datiran u njemačkom Mannheimu, 06.02.2014. E pa upravo je ta vremenska rupa od nekoliko slobodnih dana ponudila opciju da se zakaže još jedan termin pa tako u sklopu nove turneje jednom stanu i na talijansko tlo.
Bullet imaju u džepu četiri studijska albuma i u vrijeme svog djelovanja mogu se pohvaliti solidnošću postave koja zadržava konzistentnost. Primal Fear pak stalno mijenjaju gitariste u svojoj postavi, ali se to ne pozna na kvalitativnim oscilacijama u komponiranju ili interpretaciji materijala uživo. To je ujedno i bit koja otkriva i činjenicu da se osnivači, koji su ujedno i nositelji stila i zvuka, Ralf Scheppers (vokal) i Mat Sinner (bas gitara, prateći vokal), ne mijenjaju. I aktualna turneja donijela je rokadu u postavi. Za turneju je na mjesto Magnusa Karlssona uskočio (inače originalni i osnivački član) gitarist Tom Naumann. Tako smo dobili gitarski dvojac Tom Naumann i Alex Beyrodt, koji su već devedesetih zajedno svirali u Sinner. Njima pridružiš Mata Sinnera i dobiješ sanjski dio znamenite Sinner ekipe, koja je u godinama 1996-2001 izdala najbolje albume u povijesti te postave. Upravo je u tom razdoblju Mat Sinner s Ralfom Scheppersom i (povratnikom) Tomom Naumannom pokrenuo Primal Fear. Tako je iz bezdana očaja izvukao Scheppersa, za kojeg je činjenica da ga Judas Priest nisu htjeli primiti u svoje redove nakon odlaska Roba Halforda bila izuzetno težak udarac. Veza Sinner – Schepers pokazala se izuzetno učinkovitom pa su Primal Fear do danas izdali devet odličnih studijskih albuma koji se drže provjereno učinkovitog formata, u njemačku filozofiju shvaćanja heavy metal zanata zamotanog albuma sastava Judas Priest »Painkiller«. Otud ne čudi da Primal Fear ponekad zovu jednostavno »njemački Judas Priest«.
S obzirom na to da Magnus Karlsson zbog stalnih obveza prema svojoj obitelji sve teže nalazi vremena za sudjelovanje na turnejama Primal Fear, upravo je povratak Naumanna u ekipu Primal Fear za skupinu zapravo idealno, ako ne i bajkovito rješenje. Ne samo da je Naumann vršnjak Mata Sinnera, s kojim je išao u istu pješčanik i odrastao u istom kvartu Eslingena, nego je i tvorac najboljih rifova skladbi Primal Fear. Naumann je, htjeli ne htjeli, uz Scheppersa i Sinnera supodgovoran za oblikovanje stila i zvuka Primal Fear od same početne točke. Još nije jasno hoće li Primal Fear Naumanna vratiti u ekipu kao stalnog člana. Bend trenutačno, i prema onome što smo vidjeli na pozornici u Brescii, što se tiče formacije djeluje čvrsto i koherentno kao već dugo ne.
Idemo na pozornicu. Oko devet sati zvučni prostor kluba Circolo Colony počeli su parati Bullet. Bijesni heavy metal / heavy rock revitalisti koji svoje skladbe grade na polazištima znamenite AC/DC logike »manje je više«, kojoj dodaju gitarske ukrase vođene u tercama te konkretizirane solaže, što njihov zvuk spaja i s elementima skladanja Judas Priest, Thin Lizzy, pa i Saxon. Ekipa koja se prošle godine pojačala novim gitaristom Alexom Lyrbom, koji je zamijenio Erika Almströma, djeluje svježe, neukroćeno, silno angažirano, a u njoj tinja velika želja za uživanjem u prezentaciji njihove glazbe. Bullet postaju vrhunski uigran kvintet koji odmah impresionira dojmom izuzetno samouvjerene svirke, popraćene sjajem visokooktanskog rifovskog »bad ass« zveketa! Svemu tome zapovijeda visoki kričavi vokal, inače karizmatičnog, niskog zdepastog »medvjedića« Daga »Hella« Hofera. Potonji je za svoj novi pozornički šou aktualne turneje smislio neku vrstu »kraljevskog plašta«, a njegov je pozornički teatar popraćen glumom koja pokušava preuzeti karakteristike znamenitog pozorničkog performansa sastava kao što su primjerice Hell. No Hofer, s obzirom na prethodnu asocijaciju, ostaje pravi mali »cicibanac« koji će morati pojesti još poveliku hrpu zabijeljenih žganaca za nešto više. Bullet su u set listi na veliko predstavili »Full Pull«, a repertoar su popratili najvidljivijim favoritima publike sa svojih starijih albuma – slično kao prije nepune tri godine na nastupu s Enforcer u Mariboru. Izuzetno skroman posjet pridonio je tome da je sastav gotovo završio nastup bez izvedbe drugog dodatka. Skupina je doslovno došla pitati ljude na pozornici žele li da odsviraju Bullet još jednu skladbu. Silno privlačan, u suzvučju s velikom profesionalnošću, nastup skupina koja se kladi na retrozvučnost Gibson zvuka, zaključila je prema očekivanju skladbom Rambling Man.
Sljedećih sat i dvadeset minuta pripalo je Primal Fear. Već su uvodni potezi odmah pokazali da su Primal Fear zbog mnogo duljeg staža, prijeđenih kilometara i stečenog iskustva puno uvjerljiviji pozornički izvođači od Bullet. Bez obzira na ravnopravnu ulogu glavnih nositelja koncertne večeri. U zvučnom smislu isporučili su znameniti masno oštri rifovski zvuk, uz koji je Circolo Colony odmah stenjao i cvilio na koljenima dok je pucalo zidovlje prostora. Svemu tome pridružio se sirenski vokal Ralfa Scheppersa te u »podvozju« izuzetan stampedo dvostrukih bas bubanj pedala Randyja Blacka, popraćen paranjem detonirajućeg odsječenog zveketa Sinnerove bas gitare.
Skroman posjet od 100 ljudi pokazao je da Primal Fear u Italiji ne uživaju neku posebnu potporu, ali tih je 100 ljudi bilo silno gorljivi obožavatelji skupine, što su pokazali i time što su Scheppersu tijekom koncerta bacili na pozornicu talijansku zastavu u koju su lijepo ucrtali simboliku skupine Primal Fear (orao & »Metal Commando Germany«). Ralf ostaje silno uglađen tip. Gesti se naravno duboko poklonio, a istodobno je u sarkastičnom duhu pozvao sve prisutne da sljedeći put na njihov koncert pozovu i svoje prijatelje, što znači da je pjevač na taj način »diplomatski« izrazio blago razočaranje skromnim posjetom ovom klupskom nastupu skupine.
Scheppers je pjevao zapravo besprijekorno. I dalje vrijedi činjenica da Scheppers ostaje jedan od najsjajnijih pjevača u heavy metalu. To je bilo nemoguće previdjeti, a kamoli preslišati. U svakoj sekundi njegov je vokal bio na pravom mjestu. Pjevač je izniman frontmen. Pokrete je naravno dijelom preuzeo od velikog uzora Roba Halforda, uz razliku da je Ralf puno dinamičniji pozornički glumac.. Primal Fear imaju do tančina razrađen pozornički nastup. Svaki centimetar pozornice bio je tijekom nastupa potpuno iskorišten. Čim bi na solaže uskočili ili Beyrodt ili Nauman, ostali članovi skupine ispunjavali bi pozornicu pozama postavljanja rame uz rame i obilnim »čupanjem«. U raznim kombinacijama.
Primal Fear su na veliko predstavljali svoj novi studijski album »Delivering The Black« (2014), iako su koncert otvorili klasikom Final Embrance. Nove skladbe novog albuma odlično funkcioniraju na pozornici. Posebno je isticala epska One Night In December zbog izvrsno spjevnog refrena, koju je u drugoj polovici koncerta uliveno nadopunila »New Religion« suita Fighting The Darkness. Standardi Nuclear Fire, Angel In Black, Seven Seals, Chainbreaker i Metal Is Forever dokazuju jedan za drugim da su izdržali test vremena i da vrijede kao nadobvezni dio željeznog repertoara skupine. Ruku na srce, čovjek bi poželio još koju stariju klasiku više u set listi aktualne turneje, kao što su primjerice Church of Blood, Battalions of Hate ili Runnig in the Dust, ali su točke obilno zastupljenog albuma »Delivering the Black« zbog izuzetno uvjerljivih figura komponiranja, koje održavaju visoku kvalitativnu razinu glazbenog izričaja skupine i u novim vremenima, suvereno popunjavale tu prazninu. Štoviše. Skupina je toliko samouvjerena i toliko uvjerena u kvalitetu novog materijala da je njime koncert čak i zaključila, kad je u dodatku odabrala skladbu Unbreakable pt. II i kao posljednju koncertnu točku izvela otvaračku skladbu novog albuma nazvanu King For A Day.
Primal Fear nisu ostavili ovu večer preživjelih u klupskom prostoru. Igrali su na kartu sve ili ništa. To znači da im je bilo figa stalo je li u klubu 5, 100 ili 5000 ljudi. Isporučili su najviše što mogu i najbolje što mogu. Zato su odpuhnuli baš sebe. Onih sto podivljalih obožavatelja zahvalno im je jelo iz ruke od prve do posljednje sekunde.
Primal Fear s Tomom Naumannom u aktualnoj koncertnoj postavi te s provjerenom gitarskom vezom učinkovitog osjećaja Beyrodt/Naumann, kao i izvrsnim novim studijskim albumom »Delivering the Black« dokazuje da ostaju veličanstvena glazbena tvrđava sjajnog power metal izričaja čistokrvnog njemačkog podrijetla. Dublje i autentičnije od ovdje naprijed jednostavno ne ide. Sazrijevaju kao staro dobro vino. Pred skupinom je pun koncertnih datuma. Svjetskih. A ljeti će se, među ostalim, potucati i po europskim festivalima. Možda nam uspije ponovno uhvatiti djelić njihove plemenite metalske magije!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
PRIMAL FEAR:
1. Intro
2. Final Embrace
3. Alive & On Fire
4. Delivering the Black
5. Nuclear Fire
6. Seven Seals
7. One Night in December
8. Angel in Black
9. When Death Comes Knocking
10. Chainbreaker
11. Fighting the Darkness
12. Bad Guys Wear Black
13. Metal Is Forever
—dodatak—
14. Unbreakable Pt. 2
15. King for a Day
BULLET:
1. Midnight Oil
2. Rush Hour
3. Turn It Up Loud
4. Full Pull
5. Rolling Home
6. Pay the Price
7. Heading for the Top
8. Dusk Til Dawn
9. Stay Wild
10. Dr. Phibes
—dodatak I.—
Highway Pirates
The Rebels Return
Bite the Bullet
—dodatak II.—
Rambling Man
