Izdavač: Roadrunner
Datum izlaska: 5. 10. 2018.
Produkcija: Coheed And Cambria
Trajanje albuma: 79:19
Žanr: Progressive rock
Kod američkog progresivnog rock sastava Coheed And Cambria na zadnjem albumu The Color Before The Sun (2015) djelovalo je da su se malo umorili. Nije se mogla osjetiti ni prava ideja. Uz to je to bio prvi album koji nije bio konceptualni. No stvari se kod Coheed And Cambria mogu brzo preokrenuti. Nakon tri godine tišine grupa se vratila s novim albumom dugim gotovo 80 minuta. Naravno, riječ je i o povratku u sagu The Amory Wars, što znači da je album opet konceptualni. Pred nama je dakle dugo putovanje. Kako izgleda, prema riječima Claudija Sancheza, vođe sastava, riječ je o trilogiji.
Album, koji nosi naslov »The Unheavenly Creatures«, kroz uvodnik i 14 skladbi govori o sagi roditelja lika Vaxisa, koji se bore za svoj opstanak u svemiru. Očito će priča glavnog protagonista biti ispričana na sljedećem izdanju. Riječ je o priči koja govori o događanjima nakon albuma No World For Tomorrow. Očekuje se da će priča biti ispričana i u stripu koji izdaje Evil Ink Comics.
Glazba koju su Coheed And Cambria ovaj put snimili stilski se ne razlikuje od prethodnih albuma. Same skladbe su svakako bolje napisane i maštovitije nego na nekonceptualnom prethodniku. Grupa nakon uvodnika odmah pogađa u prvu s epskom The Dark Sentencer. Skladba opravdava sve aduti udarnošću, epičnošću i zaraznošću. Slijedi naslovna skladba, koja djeluje više kao hit s istaknutim refrenom i sintetiziranim uvodom. Skladbom Toys pokazuje grupu i malo tvrđe lice s heavy rock udarnim gitarama. No ubrzo nakon toga smiruje se s Black Sunday, koja i dalje drži udarnost, a Sanchez se pobrine za ugodne melodične vokalne linije.
Queen of the Dark primjer je skladbe koja pokazuje kako grupa još uvijek zna razmišljati da album učini raznolikim. Spomenuta skladba je dobar primjer mračnosti i melankolije. No brzo slijedi preokret skladbom True Ugly, koja se zbog višeg tempa naginje punk rocku. Grupa i dalje razmišlja progresivno, no nađe se i nešto jednostavnije, kao što je recimo skladba Love Protocol, za koju se čini da su je inspirirali legendarni The Police. Skladbom Pavilion Coheed And Cambria i na ovom albumu dokazuju da nemaju problema stvoriti skladbu koja će biti dovoljno zarazna i melodična.
S vremenom se čini da je grupa ponudila previše skladbi. Malo se gubi crvena nit jer se nađe i poneki filler. Naravno, album ima puno svijetlih točaka. Vrijedi istaknuti skladbu The Gutter, koja se smisleno gradi, a u njoj su prisutni i krikovi, što je grupa koristila na prvim albumima. Skladbom All on Fire grupa pokazuje i inspiraciju sastavom Rush, čime se javlja asocijacija na treći album Good Apollo, I’m Burning Star IV, Volume I. Pred kraj je tu još poskočna Old Flames, a sve skupa zaključuje se baladnom Lucky Stars.
Unheavenly Creatures unatoč duljini zadovoljava svakog pratitelja grupe. Ni stilski nije bilo snažnih eksperimentiranja i odmaka. Na samu produkciju nema se što prigovoriti. Grupa zvuči organski i dovoljno jasno da se u izdanju može uživati. Instrumentalno je uvjerljivo. Ritam sekcija je snažna, gitare svakako izdvajaju, melodike ne manjka. Sanchezov vokal ostaje jedinstven, što znači da još uvijek ne zna odgovarati svakome zbog same boje.
S devetim studijskim albumom Coheed And Cambria vraćaju se u opsežni koncept koji su započeli debijem. Album se može pohvaliti svim atributima koje je grupa dosad pokazala, pa ga fanovi neće moći zaobići. Svakako još jedno izvrsno ostvarenje grupe, koje ipak ima poneki nedostatak.
9/10
Popis skladbi:
- Prologue
- The Dark Sentencer
- Unheavenly Creatures
- Toys
- Black Sunday
- Queen Of The Dark
- True Ugly
- Love Protocol
- The Pavilion (A Long Way Back)
- Night-Time Walkers
- The Gutter
- All On Fire
- It Walks Among US
- Old Flames
- Lucky Stars
Glazbenici:
Claudio Sanchez – vokal, gitara
Travis Stever – gitara, prateći vokal
Josh Eppard – bubnjevi, klavijature, prateći vokal
Zach Cooper – bas gitara, prateći vokal
