Queensryche i Firewind – “Metaldays afterparty” u Šiški (2019)

foto: ALEŠ PODBREŽNIK 2019
0 548

Lokacija: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum: nedjelja, 28.07.2019


Ovogodišnje izdanje famoznog festivala Metaldays nakon zaključenja novog tjedna ludovanja u Tolminu dobilo je i svoj epilog: u sklopu postfestivalske koncertne večeri i after partyja u središtu slovenske prijestolnice nastupile su još tri metalske postave, i to seattleski veterani art i heavy metala Queensryche, grčki power metalci Firewind, koje predvodi izvanredni Gus G (ex-Ozzy Osbourne), te nove njemačke nade Mirror Plain.

Događaj kojem se kao ljubitelj klasičnih elemenata u metalu teško odupreš.  Čak i ako pada kiša, kao što je padala posljednje srpanjske nedjelje 2019.! Dakle, lijep odaziv. Prostor nipošto prenatrpan, ali publike taman toliko da je bilo osigurano ugodno raspoloženje i atmosfera.

U osam sati na pozornicu su uskočili mladi njemački metalci Mirror Plain da otvore novo metalsko misno slavlje. Naišli su doduše na poprilično ignoriranja, jer se ljudi još uvijek najradije zadržavali izvan dvorane, gdje su čavrljali uz pivo ili dva, no bend je odradio korektan i siguran nastup. Zagrijani Nijemci u džepu imaju dva albuma, i to 2017. objavljeni studijski prvijenac »Path Of Salvation«, koji je naslijedio najnoviji »Lost In Paradise«, objavljen svega deset dana prije nastupa u Ljubljani.  Riječ je o sekstetu koji je naišao na iznimno povoljne zvučne uvjete, uz iznimku klavijatura, koje su u zvučnom miksu povukle kraći kraj. Bend je koncert otvorio zaoštrenom i bržom, novom skladbom No. 1-0-7. Pjevač Christian Döring sekstetu daje poseban izražajni karakter. Pjeva u srednjem registru i boji ton osjetnom hrapavošću. Inače grupa gradi na nešto mračnijoj atmosferi, traži groove i nipošto se ne nameće nekim posebnim tehnički zahtjevnim teatrom solistički naoštrenih eskapada. Dečki su se inače agilno vrtjeli po pozornici i spretno je iskorištavali. Cijelo vrijeme aktivan i autoritativan Döring jačao je sam scenski teatar i tako da je nekoliko puta teatralno legao na leđa ili čučnuo na koljena.

Grčki Firewind aktualni su studijski album objavili već prije dvije godine. No njihov ukupno osmi album »Immortals« održava, odnosno zadržava poprilično konkretnu žetvu koncertne promocije i tijekom 2019. Lani su, primjerice, Firewind, također u poziciji predgrupe, odradili europsku turneju s Rage (uhvatili smo ih u Salzburgu, 10.01.2018. – recenziju koncerta pročitaj TUKAJ), gdje su odsvirali poprilično sličan set kao te večeri u Kinu Šiška. Bend je famozan po tome što u njemu svira Gus G. Izvanredni gitarski virtuoz i čarobnjak, koji je te večeri k sebi privukao lijep broj posjetitelja. Oni su, naravno, slinili nad nevjerojatnim sonični ludorijama i avanturama koje je te večeri režirao taj spretni virtuoz. Postavu Firewind popunjavaju još klavijaturist i gitarist Bob Katsionis (Serious Black), koji u ovom dijelu turneje zanimljivo ne svira gitaru, nego samo klavijature, nadalje vokalist Hening Basse, bubnjar Johan Nunez i basist Petros Christodoulidis. Bend je u tričetvrt sata nastupa odsvirao izrazito skladno složenu slagalicu glazbenog izbora iz šest albuma svoje diskografije, naravno s naglaskom na najnoviji »Immortals«, kojim su otvorili nastup kad su zabili himničnu jurišnicu Ode To Leonidas, a odmah iza nje još We Defy. Album se među fanovima jako dobro primio, jer je velik dio publike aktivno sudjelovao s Bassejem i u pjevanju refrena novih skladbi. Svakako je središte pozornosti rezervirano za izvanrednog Gusa G-ja. Svaki put kad bi došao na solo točku, s desne bi se strane postavio u središnji položaj, pri čemu je glavni reflektor uvijek savjesno bio usmjeren na njega. Salve oduševljenja nad furioznim ispadima tog gitarskog akrobata redale su se jedna za drugom. I bend je inače izvrsno nauljen stroj i djeluje izrazito uigrano i nabrušeno. Svakako je bend svoj nastup podignuo do vrelišta u završnom dijelu, kad je zabio stariju i danas među fanovima kultnu The Mercenary Man, začinio finale iznenađenjem s »The Premonition«, a to je skladba Maniac (orig. Michael Sembello) – obrada koja im je odlično uspjela, te zaključio koncert »ponarodjelom« klasikom s »Allegiance« Falling to Pieces. Tornado po uzoru na grčki ultramelodični pristup jurisdikciji power metala usrećio je mnoge posjetitelje, među njima posebno uvijek poprilično podivljalu ekipu ljubitelja glazbe iz susjedne Hrvatske, koji su redoviti posjetitelji Kina Šiške i koji su svojim žarom cijelo vrijeme dodatno podgrijavali razvoj događaja. Odlična predstava odlične grupe!

O Queensryche su gotovo sve riječi suvišne. Bend je ove godine izdao već treći album bez originalnog pjevača Geoffa Tatea, kojeg od 2012. u postavi zamjenjuje ništa manje vrstan Todd La Torre. Potonji može postati, kad god se to zahtijeva, nevjerojatna Tateova vokalna replika. Iako »The Verdict«, tj. najnoviji studijski uradak, šepa za najvidljivijim dosezima plodne i slikovite karijere te vrhunske postave, i iako se čini da, bez obzira na povratak filozofiji skladanja iz osamdesetih, Queensryche sa svakim idućim albumom u post-Tate razdoblju gube na nadahnuću i idejnoj pronicljivosti, skupinu drži uspravno i u fokusu masa velik opus kultnih klasika, koji se nekako zaključio s »Promised Land« (1994). Sve više postaje jasno koliko je važan skladatelj u skupini bio Chris DeGarmo.

U početnom dijelu zvuk je bio lošiji, to se osobito osjetilo kod slabije čujnog La Torreova vokala, kao i gitarskih solaža, no kod trećeg komada i klasika NM 156 stvar se sredila. Današnji Queensryche u postavi imaju još samo dva originalna člana, gitarista Michaela Wiltona i basista Eddieja Jacksona, drugi gitarist Parker Lundgren u ekipu je stigao 2009., a novajlija Casey Grillo (ex-Kamelot) ove godine, kad je Scott Rockenfield napustio bend da se posveti svojoj obitelji. Queensryche su poslužili uravnoteženim setom, odnosno posrećenom kombinacijom novog i kultnih klasika, iako bi si čovjek poželio još kojih petnaestak minuta više svirke i u setu barem još I Don’t Believe In Love ili/i Needle Lies. Unatoč tome, bend se više nego iskupio definitivnim iznenađenjem s albuma “Rage For Order”, a to je Screaming In Digital, koja je klasiku Walk In the Shadows u setu te večeri s navedenog albuma činila više nego dostojno društvo. Tu je jurišnica Queen Of the Reich, koja je u prvoj polovici koncerta donijela prvi vrhunac druženja s Queensryche. Tu je Silent Lucidity, zahtjevna balada, gdje si je bend priuštio nešto aljkavosti (prijelazi), izvrsna himna Operation: Mindcrime, još jedan “The Warning” klasik Take Hold Of The Flame i veliki Eyes Of A Stranger, koji jednostavno ne smije izostati iz seta. Njime se regularni dio prebrzo zaključio, a bend je u dodatku poslužio još pogrešane klasike s albuma “Empire” (Jet City Woman, Empire) te pozdravio publiku na odlasku. Inače Queensryche, uz iznimku La Torrea, na pozornici djeluju poprilično statično, no to je vrijedilo i za godine kad je kod njih još pjevao Tate. Svakako je poskočni La Torre popunio tu prazninu nepresušnom scenskom dinamikom i agilnošću.

Fanovi su mogli biti više nego zadovoljni. Kao što je rečeno, set je mogao biti malo duži, a umjesto »razvučene« Condition Human ljepše bi pristajala izvedba još koje kultne klasike, možda dvije. To su dvije minorne primjedbe na inače izvrsnu predstavu ikonične grupe, koja je oduvijek slovila po izgrađenom artističkom karakteru i potpunoj skladateljskoj samobitnosti, pri čemu joj nije blizu baš nijedna druga skupina u ovoj galaksiji. Poseban naklon ide pjevaču Toddu La Torreu, koji je svojom karizmom, karakterom i proživljenošću iznimno uspješno oživio karakter kultnih klasika. La Torre se na dlaku približio Tateovim vokalnim karakteristikama i kad bi zažmirio, oživljavanje klasika palilo je kao da slušaš pravi original. Nevjerojatno prodorna sličnost vokalnih tonova, odnosno boje, kod današnjih Queensryche čuva svu kredibilnost pri izvedbama skladbi prvog EP-a i prvih pet albuma. Iz toga nije teško izvesti zaključnu misao da je upravo dolazak La Torrea Queensryche spasio i skupini osigurao još jedan renesansni procvat na putu koji vodi polagano (i tiho) u jesen njezina života.

autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista:
MIRROR PLAIN
1. No. 1-0-7
2. Northstar
3. Judgement Day
4. Lost In Paradise
5. Sealed Off
6. Drown

FIREWIND:
1. Ode To Leonidas
2. We Defy
3. Head Up High
4. Few Against Many
5. World On Fire
6. Fire And the Fury
7. Mercenary Man
8. Maniac
9. Falling To Pieces

QUEENSRYCHE:
1. Launder the Conscience (snimljeni uvod)
2. Blood Of The Levant
3. I Am I
4. NM 156
5. Man The Machine
6. Walk In The Shadows
7. Condition Human
8. Queen Of The Reich
9. Silent Lucidity
10. Operation: Mindcrime
11. Propaganda Fashion
12. Screaming In Digital
13. Take Hold Of The Flame
14. Eyes Of The Stranger
—dodatak—
15. Light Years
16. Jet City Woman
17. Empire


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići