Come an’ Get It

0 7

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Whitesnake
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1981
Trajanje: 40:24
Ocjena: 4/5

»Come an’ Get It« bio je četvrti studijski album legendarnih britanskih hard rock zastavonoša Whitesnake i do tada njihovo komercijalno najuspješnije ostvarenje na domaćem terenu. Coverdaleova blues rock četa izvanrednih glazbenih velikana, koja je od prethodnog izdanja, odličnog »Ready an’ Willing« (1980), ostala ista, uspjela je u toj fazi karijere održati iznimno važnu stabilnost, a povezivala ih je i izvanredna međusobna kemija, koja nije trpjela nikakvu vrstu sindikalnog diktatora u kakvoga se gospodin Coverdale pretvorio kasnije u karijeri iz želje za osvajanjem vrhova radijskih ljestvica.

»Come an’ Get It«, koji je ponovno nastao pod producentskom palicom kultnog producenta Martina Bircha (ex-Deep Purple, Blue Öyster Cult, Iron Maiden), dostojan je nasljednik »Ready an’ Willing« i strukturiran u udarnoj hard rock maniri s važnom ulogom blues gitarske frazeologije u domeni gitarskog dueta Micky Moody i Bernie Marsden te vrhunske klavijaturističke autoritete u liku legendarnog Jona Lorda. Izuzetno dinamična i masivna ritam sekcija, koju su činili basist Neil Murray i kultni bubnjar Ian Paice, Coverdaleov i Lordov stari kompić iz vremena s Deep Purple, bila je prava paša za uši. Davidovi tekstovi bili su standardna Ahilova peta Whitesnakea, jer u njima opet nije nedostajalo Coverdaleovih seksualnih frustracija i ljubavnih čežnji. Čovjek je u to vrijeme još uvijek preboljevao rastavu od prve žene i bol si je ublažavao uglavnom u naručju brojnih ‘obožavateljica’ koje su s posebnom namjerom ‘zalutale’ na Whitesnake koncert. Naslovnica s bijelom zmijom uhvaćenom u staklenoj jabuci izazvala je nemalo kontroverzi jer joj je jezik u obliku vulve.

»Come an’ Get It« otvara se  naslovnom skladbom, koja je zapravo jedan od manje nadahnutih trenutaka na »Come an’ Get It« i predstavlja priličan odmak od tradicionalno energičnih Whitesnake otvaranja pojedinih albuma. Sve je postavljeno u srednji tempo,  dok erotski začinjeni refren pod inače tradicionalno odličnom Coverdaleovom vokalnom palicom nije ništa posebno. Sofisticirane linije hammond orgulja i dinamične gitarske dionice unose i nešto melankoličnog šarma. »Hot Stuff« s druge strane predstavlja oštar kontrast jer je riječ o energičnom tvrdom rockeru s jurećim, brzim tempom, koji bi bio puno prikladniji za otvaranje albuma od »Come an’ Get It«. Paice ovdje kraljuje svojim masivnim bubnjarskim krošeima, dok Lord oduševljava nesputanom orguljaškom improvizacijom. Coverdaleov vokal ovdje je do kraja razigran i dostiže nekoliko za njega neobično visokih tonova.

Slijedi hit singl klasik »Don’t Break My Heart Again«, vjerojatno najpoznatija skladba s albuma, na kojoj oduševljava masivan zvuk hammond orgulja, odlučni bubnjarski prijelazi i snažne gitarske fraze, koje na krilima dramatičnih vokalnih harmonija utiru put melankoličnom refrenu s Davidom na vrhuncu svog emocionalnog zanosa. To je nakon »Fool For Your Loving« bila još jedna skladba nadahnuta njegovom prvom rastavom. »Lonely Days, Lonely Nights« zahvaljujući šesterostrukim orguljaškim dionicama, ikonoklastičnoj gitarskoj frazeologiji usred koje ne nedostaje melankoličnog sola i posljedično dramatične atmosfere, koja doživljava vrhunac u višeglasnom refrenu, također predstavlja jedan od boljih trenutaka na albumu.

Ritam i blues zabavljač »Wine, Women an’ Song«, koji je ponesen na krilima Lordova klavira i snažnih gitarskih dionica dueta Moody-Marsden, nudi još jedan zorni uvid u Coverdaleovu hedonističku filozofiju i sukladno tome sadrži još jedan strastveni vokalni izljev. »Child of Babylon«, koji se otvara improviziranim zavijanjem vjetra, još je jedan puteno škakljajući blues rocker usred kojeg ne nedostaje dinamičnih finesa između dvojice gitarista i melodramatične orguljaške pozadine, dok je Coverdale ponovno izvanredno uvjerljiv u vokalnom prenošenju svojih najdubljih osjećaja. Erotomanski »Would I Lie To You«, još jedan strastveni izljev Davidovih seksualnih fantazija, u kojem dominira punomasni sloj orgulja uz asistenciju nasrtljivih gitarskih dionica i jahajućeg ritma, bio je drugi singl s albuma i uz »Don’t Break My Heart Again« najprepoznatljivije ostvarenje na njemu. Ovdje gospodin Coverdale uz usputne duboke uzdahe pošteno opterećuje svoju trbušnu prešu i pluća, dok izvodi jedan od seksualno najprljavijih tekstova u svojoj karijeri uopće.

»Girl«, koji spada u kategoriju srednje zanimljivih ostvarenja, potentan je hard rocker sa snažnim gitarskim frazama i još jednim posve klišejskim tekstom, dok bi se refrenu u kojem Coverdale izražava naglašenu naklonost prema bjelopoltom paru ženskih nogu teško moglo prigovoriti rasizam, jer svatko ima drugačiji ukus. »Hit an’ Run« energična je, izravna hard rock bomba koja ponajprije ističe izniman smisao dvojca Moody-Marsden za stvaranje inovativnih i udarnih gitarskih fraza. Završni »Till the Day I Die«, u kojem Coverdaleovo ranjeno srce prati iznimno ugodna melodija akustične gitare i bogati simfonijski aranžmani na klavijaturama, jedina je balada na »Come an’ Get It«, no i ona se nakon smirenog uvoda u drugom dijelu poput bijele zmije koja je upravo izašla iz stare kože pretvara u energičan rocker s nabrušenom orguljaškom improvizacijom, divljim bubnjarskim zamasima, potentnim bas linijama i nasrtljivim gitarskim dionicama. Svaki član banda na kraju iz sebe iscijedi svoje najbolje kvalitete.

»Come an’ Get It« bio je kompaktan blues/hard rock biser, koji doduše nije bez nekoliko manje nadahnutih trenutaka, ali gledano u cjelini spada među bolja ostvarenja u karijeri pjevačkog zmijskog šefa i njegovih tehnički vrhunskih kompića, među kojima su tada još uvijek vladali prilično demokratični odnosi.  Unatoč poticajnom prodajnom uspjehu i visokom plasmanu na domaćim, britanskim glazbenim ljestvicama, širi odjek s druge strane Atlantika, gdje je »Come an’ Get It« manje-više komercijalno propao, i dalje je ostao samo pobožna želja.

Postava

David Coverdale – vokal
Micky Moody – gitara, prateći vokal
Bernie Marsden – gitara, prateći vokal
Jon Lord – klavijature
Neil Murray – bas gitara
Ian Paice – bubnjevi

Produkcija

Martin Birch

Popis skladbi

1. Come an’ Get It
2. Hot Stuff
3. Don’t Break My Heart Again
4. Lonely Days, Lonely Nights
5. Wine, Women an’ Song
6. Child of Babylon
7. Would I Lie to You
8. Girl
9. Hit an’ Run
10. Till the Day I Die

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići