Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Deep Purple
Izdavač: Harvest Records
Izdanje: 1969
Trajanje: 59:26
Ocjena: 4.5/5
»Concerto for Group and Orchestra« bio je ambiciozan orkestralni projekt koji je izgradio most između rocka i klasične glazbe, a nastao je u skladateljskoj i aranžerskoj režiji legendarnog Deep Purple klavijaturista Jona Lorda (1941-2012). Ujedno je to bio prvi album Deep Purplea koji je snimila klasična postava Mark II, među štovateljima legendarne skupine najomiljenija.
Britanski prvaci teškog rocka potkraj 1969. našli su se na važnoj prekretnici: željeli su radikalnu stilsku promjenu pa su pokazali vrata pjevaču Rodu Evansu i basistu Nicku Simperu, koji nisu dijelili njihovu viziju daljnjeg, znatno težeg zvučnog smjera. Lord, nepredvidljivi gitarski virtuoz Ritchie Blackmore i bubnjarski velemajstor Ian Paice na njihovo su mjesto doveli dvojicu bivših članova Episode Six, pjevača Iana Gillana i basista Rogera Glovera, koji su se odlično uklopili u novu teškorockersku zvučnu viziju. Prva skladba koju je snimila postava Mark II bio je singl »Hallelujah« (originalni autori bili su Greeneway i Cook), čije je izdanje na britanskom tlu prošlo gotovo potpuno nezapaženo. Ipak, ambicioznoj skupini, u kojoj su Gillan i Glover bili puni elana i želje za dokazivanjem, ubrzo su se nazirala bolja vremena.
No, još prije nego što su se prihvatili snimanja četvrtog studijskog albuma Deep Purplea, Lord se odlučio da će zajedno s Kraljevskim filharmonijskim orkestrom pod ravnanjem Malcolma Arnolda snimiti orkestralni projekt koji se u cjelokupnom programu sastojao od Arnoldove simfonije »Symphony No. 6, Op. 95« (potonja se nije našla na ovoj snimci), triju glavnih Lordovih orkestralnih motiva pod naslovom »Concerto for Group and Orchestra«, nove verzije »The Book of Taliesyn« (1968), instrumentala »Wring That Neck«, omiljene klasike »Hush« s Gillanom na vokalu te dugometražne inačice klasike »Child In Time« s albuma »Deep Purple in Rock« (1970). Lordova veličanstvena suita u tri dijela, »Concerto for Group and Orchestra«, sadrži neke elemente klasicističkih žanrova concerto grosso, sinfonia concertante i concerto za orkestar.
»Hush« s Gillanom na glavnom vokalu bio je gotovo idealna predstavljanje tehnički znatno boljeg novog pjevača i predstavlja nadogradnju u odnosu na izvornu verziju, jer se već osjeti nešto sirovije zvuk Blackmoreove gitare, dok su vokalne harmonije uvjerljivo bolje nego na originalu. I Lordova gastronomska orguljaška solaža ovaj je put odsvirana s osjetno većom razinom autoriteta. »Wring That Neck«, koji je već u osnovi izvrstan instrumental, u proširenoj verziji uz pomoć brojnih temperamentnih jamova ispada još bolji. Negdje na sredini nastaje pravi solistički dvoboj između Blackmorea i Lorda, koji završava bez pobjednika. Glover već na jednom od svojih prvih koncertnih ispita dokazuje da je znatno nadareniji i svojstveniji basist od svog prethodnika Simpera, dok Paice na bubnjevima ruši sve pred sobom i se usred podivljalih maršева na inteligentan način zaustavlja u pravim trenucima. Lord autoritativno dominira širokogrudnim polaganjem šelestećih Hammond orgulja.
Nema sumnje da je »Concerto« bio potpuno njegov projekt i da su ga ostali članovi skupine, osim Blackmorea, tada doživljavali kao vođu skupine, iako se taj vječni engleski gentleman, koji je najčešće bio glavni posrednik benda u komunikaciji s medijima, cijelo vrijeme branio od te laskave titule. Moglo bi se reći da je ova verzija »Wring That Neck« lijep uvid u kasnije Purple dugometražne koncertne jamove, kad su u prosjeku petominutnu skladbu razvukli i na više od dvadeset minuta ili čak pola sata.
Besmrtna klasika »Child In Time« i u nešto razvučenijoj verziji pruža zorni uvid u novorođeni, znatno teškorockerskiji, ali ništa manje eksperimentalni stil postave Mark II, koji su zacementirali legendarnim albumom »Deep Purple In Rock«. U prvom redu riječ je o zapanjujućem dokumentu Gillanova neizmjernog pjevačkog talenta kojim je potpuno zasjenio svog prethodnika. Gillan je s tehničke strane bio nevjerojatan pjevač fantastičnog vokalnog raspona, a njegovo dosezanje radikalno visokih pjevačkih registara u »Child In Time« svojim emocionalnim intenzitetom i danas osupne, pa ne iznenađuje da je i po toj odlici bio važan uzor cijeloj legiji teškometalnih pjevača na čelu s Robom Halfordom (Judas Priest).
Gillanovo srceparajuće pjevačko zavijanje kojim para zrak ubrzo se nadograđuje instrumentalnim jamovima među kojima prvi oduševi Blackmore svojom supersoničnom gitarskom solažom, kakvu može dočarati samo jedan od najboljih gitarista svih vremena. Zapravo, kad se govori o najboljim rock glazbenicima, Deep Purple u postavi Mark II prema talentima pojedinih članova lako se može proglasiti rock supergrupom, uz razliku da nijedan član benda prije toga nije doživio komercijalni uspjeh. Ova interpretacija »Child In Time« u određenim je segmentima čak bolja od verzije s »Deep Purple In Rock«. Gillanovo završno hiperaktivno i emocionalno nevjerojatno iskreno rezanje srca ranjenog nesretnom ljubavlju, uz dosezanje vrtoglavo visokih vokalnih frekvencija, jednostavno se ne može opisati riječima.
Drugi dio koncerta bio je u cijelosti klasicistički obojen. Nešto manje od sat vremena duga Lordova koncertna suita »Concerto for Group and Orchestra« naravno je središnje djelo cijele snimke i uspješna demonstracija njegova bezgraničnog skladateljskog i aranžerskog talenta, koji je taj klasično školovani klavijaturist usavršavao praktički još od dječjih dana. »First Movement: Moderato-Allegro« sadrži potresne, ultradramatične orkestralne aranžmane zahvaljujući kojima već nakon uvodnih minuta nastaje nevjerojatno intenzivno ozračje. S vremenom upadaju i uzburkano veseli trenuci, a otprilike u sedmoj minuti u zbivanje se intenzivno uključuje i instrumentalna sekcija benda, koja priređuje nezaboravan jam sa solističkim ulascima na granici mogućeg. Usput se cijelo vrijeme preljevaju pompozni orkestralni motivi i više puta nastane osjećaj da se bend i orkestar bore oko dominacije nad središnjim motivom.
Na »Second Movement: Andante« bend se na krilima Gillanova vokala znatno djelatnije stapa s orkestrom u savršenu simfonijsku koheziju. Gillanovi stihovi puni su pomalo klišejiziranog romantizma, dok je fluidnost između orkestra i instrumentalnih vrlina pojedinih članova Deep Purplea, osobito među pojedinim solističkim letovima, cijelo vrijeme na zavidnoj razini i služi kao iskonska demonstracija uspješnog povezivanja inovativnog koncepta fuzije rocka i simfonike. Završni dio suite »Third Movement: Vivace – Presto« sadrži moćne upade dominantne puhačke sekcije i skladno variranje općeg ozračja između dramatičnosti, mračnosti i šeprtljave razigranosti. Bend im se s vremenom pridružuje, najprije preko ritam sekcije, koja vrhunac doživljava Paiceovom monumentalnom bubnjarskom solažom. Lord i Blackmore pritom melankoličnim solističkim upadima na orguljama odnosno gitari više puta preuzimaju središnju instrumentalnu inicijativu. Tu se bend i orkestar konačno stapaju u savršenu zvučnu koheziju te u ‘jedan glas’ dočaravaju veličanstvenu ambijentalnu magiju.
»Concerto for Group and Orchestra« bio je za ono vrijeme, krajem šezdesetih, izuzetno ambiciozan projekt i zaslužuje posebno mjesto u povijesti rock glazbe, jer je iznimno uvjerljivo spojio dva potpuno različita glazbena svijeta. Genijalni Lord je u svojim orkestralno rockerskim vizijama nedvojbeno bio ispred vremena i moglo bi se reći da je taj projekt, koji je točno nakon trideset godina uz pomoć prijatelja obnovio u novim monumentalnim razmjerima, postao njegovo glavno životno djelo. Gillan i Blackmore nisu dijelili njegovo oduševljenje, jer ih je smetalo što je tadašnja javnost počela promatrati Deep Purple kao orkestralni bend, dok su sami željeli što prije zaploviti u teškorockerske vode.
Rock albumi na kojima su sudjelovali članovi simfonijskog orkestra snimani su i prije, no ovo je bio prvi put da je rock bend uživo surađivao s cijelim orkestrom. Sličan projekt kao Deep Purple 1970. su sa suitom »Five Bridges« stvorili i The Nice, dok su popularni izvođači poput Rogera Watersa i Metallice u budućnosti pobrinuli da ova vrsta suradnje između rock benda i klasičnog orkestra postane sveopći trend, a danas takva praksa odavno više nije inovativna.
Postava
Jon Lord – klavijature
Ritchie Blackmore – gitara
Ian Gillan – vokal
Roger Glover – bas gitara
Ian Paice – bubnjevi
The Royal Philharmonic Orchestra pod ravnanjem Malcolma Arnolda
Produkcija
Deep Purple
Popis skladbi
CD 1 (band only):
1. Intro (radio clips) (3:27)
2. Hush (4:40)
3. Wring That Neck (13:23)
4. Child In Time (12:02)
CD 2: Concerto:
1. First Movement: Moderato – Allegro (19:21)
2. Second Movement: Andante (19:11)
3. Third Movement: Vivace – Presto (13:08)
4. Encore: Third Movement: Vivace – Presto (part) (5:52)
