Autor: Rok Klemše
Izvođač: Sabaium
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2010
Trajanje: 39:03
Ocjena: 4/5
Sastav Sabaium bez sumnje spada među najdugovječnije metal sastave kod nas, jer je svoj prvi demo Monument of Death, tada još kao Catacomb, izdao već 1995. Sljedeće godine bend je nakon preimenovanja u Decayed Catacomb izdao drugi demo, kojem je ubrzo uslijedio i treći, a 1999. se sastav konačno preimenovao i reformirao kao Sabaium. Pod tim imenom i danas djeluje kao jedan od aktivnijih domaćih sastava (i studijski i koncertno), a u listopadu prošle godine na svijet je donio već svoje četvrto čedo, Connection Lost.
No, i čeda treba voljeti, a duboka ljubav prema Connection Lost se više nego dobro čuje, jer četvrti album predstavlja vrhunac cjelokupnog dosadašnjeg stvaralaštva Sabaiuma. Tome je sigurno dosta pridonio povratak originalnog vokalista Milka Kranera, koji je donio preporod i osvježenje ekipe te poslužio kao pozitivan šut u guzicu. Sabaium i dalje ostaju usidreni u vodama žanra melodičnog death metala, koji ovaj put prvi put uistinu uspješno miješaju s prijemima gothic metala. Ako je miješanje dvaju žanrova na prethodnoj ploči Gravity Divine zvučalo još poprilično nespretno, bendu je na Connection Lost uspjelo pronaći pravi spoj između dvaju svjetova metala. Tako za dašak gotike, a mjestimice čak i doomerskog, brine uistinu odlična vokalna izvedba Milka Kranera, čiji su čisti vokali moćni i svježi, a u trenucima zvuče poput nešto višeg glasa Nicka Holmesa (Paradise Lost) u najboljim godinama. Na instrumentalnoj strani tamniju stranu albuma zastupaju klavijature iz prstiju Vesne Kupčič, koje tek povremeno zvuče pomalo nespretno, a inače brinu za mističnu atmosferu i cjelokupnu zvučnu sliku samo poboljšavaju i obogaćuju, što se lijepo čuje u Edge of Darkness, kojoj dašak orijentalnog daju upravo klavijature. Nešto više dosadnih navika iz prošlosti dopuštaju si u Programmed Greed, gdje ipak zvuče previše umjetno, plastično i sintetički. Ako ta dva pola dakle predstavljaju gotičku tamu, ravno u svijet gothenburškog metala bace melodični riffovi, harmonične pasaže i sirov, agresivan, ali razumljiv i raznolik growl vokal. Za brže i adrenalinskije trenutke albuma tako uspješno brinu komadi poput Invisible, čiji je početak savršen “hommage” ranim In Flames, u švedsku školu melodičnog death metala išli su i riffovi u introu Control Domain te spektakularna, rušilačka naslovna skladba, koja je sigurno jedan od boljih trenutaka albuma. Možda malo smeta prečesta upotreba pinch harmonika, no to brzo zaboraviš uz fantastične solaže, koje su vjerojatno najukusnije i uopće najbolje složene solaže iz prstiju Davida Kupčiča. Upravo zato bih ih poželio još više! Ritam sekcija doduše ne otkriva nove svjetove, ali odlično zaokružuje cjelinu, a lijepo je čuti da je fantastična produkcija Dalija Sterniše pobrinula za moćan i debeo zvuk bas gitare, koja doduše ne odskače od prosjeka, ali lijepo brine za punoću zvuka.
Na Connection Lost Sabaium doduše ne otkrivaju toplu vodu, jer putuju uglavnom po već poznatim i slušanim sferama melodičnog death metala i mračnijeg, dark metala, ako hoćete. Ipak, nova ploča je krunski dragulj diskografije Sabaiuma, koji odlikuje fenomenalna vokalna izvedba (obaju vokalista!) i nekoliko odličnih gitarskih i aranžerskih ideja. Unatoč naslovu albuma, Sabaium su pronašli pravu vezu između žanrova kojima plove i izdali najbolju ploču svoje karijere.
Sastav
Jure Vandur – ritam gitara, vokal
Milko Kraner – vokal
Aleš Šketa – bas
Vesna Kupčič – klavijature
David Kupčič – solo, ritam gitara
Jure Handler – bubnjevi
Produkcija
Dalibor Sterniša
Popis skladbi
1. Scars
2. Nothingness
3. Invisible
4. Infected
5. Connection Lost
6. Edge of Darkness
7. Control Domain
8. Programmed Gree
9. Submission to Machines
