Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2009
Ocjena: 5/5
Legendarni kanadski art rockeri Saga doživjeli su 2007. godine dvije važne prekretnice svoje dugogodišnje karijere. Novim albumom “10,000 Days” i opsežnom europskom turnejom proslavili su trideset godina postojanja, a istovremeno su se oprostili od pjevača i suosnivača Michaela Sadlera, koji je odlučio da će se nakon (privremenog?) završetka glazbenog puta više posvetiti obitelji i novorođenom sinu. Dvostruki koncertni album “Contact – Live in Munich” nosi snažan simbolički naboj, jer sadrži snimku Michaelova posljednjeg koncerta u ulozi člana sastava. Rasprodani koncert u Münchenu pokazao se veličanstvenim, glazbeno emotivnim događajem, i za članove sastava i za euforičnu publiku, među kojom se našao i osnivački dio RockLine ekipe.
“Contact” je dvostruki koncertni snimak koji sadrži cijeli oproštajno-jubilarni nastup u Münchenu, za koji se većina dugogodišnjih fanova slaže da je bio jedan od najboljih nastupa u povijesti sastava. Po emocionalnoj strani bi ga vjerojatno svi članovi uvrstili u sam vrh svojih scenskih doživljaja. Slušajući pojedine izvedbe ne mogu a da ne priznam kako me iznova preplavljuju izniman osjećaji kroz koje ponovno proživljavam taj nezaboravni koncertni događaj.
Legendarni Kanađani, koji su na ovoj turneji nastupali s povremenim bubnjarom Chrisom Sutherlandom, te su se večeri maksimalno potrudili i pripremili cijelu hrpu manjih i većih iznenađenja. Svoj koncertni repertoar vrlo su lijepo uravnotežili između starijih stvari s njihovih klasičnih albuma poput “Wind Him Up”, “Don’t Be Late”, “Careful Where You Step” i “Humble Stance”, nekih iznenađenja predvođenih pjesmama “The Flyer”, “Perfekcionist”, “The Security of Illusion” i “What’s It Gonna Be?” te novijih skladbi, ponajprije s aktualnog albuma “10,000 Days”. Prvi vrhunac koncertnog snimka predstavlja izvedba vječnozelenog standarda “You’re Not Alone”, gdje publika po tradiciji otpjeva baš sve refrene.
Nakon završetka solo nastupa, Sutherland prelazi u polagano ritmičko stupnjevanje koje vodi do izvedbe romantičnog hita “The Flyer” (Heads Or Tales, 1983), jednog od najugodnijih iznenađenja te večeri. I tu publika u refrenima više nego uvjerljivo zamjenjuje inače Michaelov doprinos. Jim Gilmour je doduše već u intervjuu natuknuo da će nastup sadržavati i nekoliko iznenađenja koja se obično ne nalaze na njihovu koncertnom repertoaru. Tamo bih zasigurno mogao ubrojiti i izvrsne izvedbe dvaju djela s albuma “The Security Of Illusion” (1993) – “Mind Over Matter” (zajedno sa snimljenim uvodom “Entracte”) te “The Security Of Illusion”. Potonju Michael otpjeva u samostalnoj interpretaciji, to jest bez pratnje. U refrenima mu ponovno pomaže oduševljena publika.
Zatim dolazi vrijeme za posebnu verziju skladbe “Time’s Up”, koju odsviraju u akustičnoj varijanti. Tu Michaelu na izniman doživljen način pomažu Ian na akustičnoj gitari i gospodin Gilmour na električnom klaviru. Oduševljenje publike jedva se stiša kad se u središtu pozornosti nađe nestašni klavijaturist škotskog podrijetla. Na redu je naime izvedba emocionalne balade “Scratching The Surfcace”, koja je jedna od rijetkih Saga skladbi s Jimom u ulozi glavnog pjevača. Jedno od većih iznenađenja večeri, iako su je svirali i na prethodnoj turneji, predstavlja i izvedba skladbe “We’ve Been Here Before” s albuma “Wildest Dreams” (1987). Na njega se zbog njegove pretežno pop-rockerske naravi ne vraćaju baš često. Nakon izvedbe “On The Air”, jedne od boljih skladbi s albuma “Network”, ponovno dolazi vrijeme za dvije klasike. Već u prvim taktovima dramatične “On The Loose” publika ponovno poludi od oduševljenja. Sljedećim potezom sjete se i kultnog albuma “Silent Knight” (1980) te odsviraju nezaboravni “Careful Where You Step”.
Nakon izniman doživljene interpretacije “10.000 Days”, naslovne balade s istoimenog albuma, poslužuju još jednu prastaru klasiku, “Wind Him Up”. Priča o ovisnom kockaru do kraja je raspalila već pošteno užareno ozračje unutar dvorane. U trenutku kad se vrate s prvim bisom u izvedbi klasika “Humble Stance” s njihova prvijenca, publika opet potpuno poludi. Za veliki finale poslužuju još izvedbe vječnozelenih klasika “Don’t Be Late” i “What It’s Gonna Be?”. Potonja je odsvirana prvi i zadnji put na cijeloj turneji, posebno samo za publiku u Muffathalle.
“Contact” je monumentalni koncertni snimak prema kojem ću kao sudionik povijesnog događaja uvijek njegovati neki svojevrstan odnos. Po kvaliteti se može postaviti uz bok njihovim najboljim koncertnim albumima, predvođenima “The Chapters Live” i “Worlds Apart Revisited”. Svaki pravi fan sastava naravno neće ostati bez njega i zasigurno će nabaviti i njegovu DVD verziju. Sadlerov oproštajni koncert nedvojbeno ostaje jedan od najdirljivijih i najvažnijih koncertnih događaja u povijesti progresivnog rocka. Michael se oprostio na idealan način i unatoč tome što njegov odlazak nije bio tužan, zasigurno će mi nedostajati u daljnjem izričaju sastava. Unatoč tome što Sadlerov nasljednik Rob Moratti (ex-Final Frontier) svojim vokalnim stilom budi lijepe nade za budućnost, svaki sljedeći koncertni susret s legendarnim Kanađanima neće više ni približno biti isti.
Postava
Michael Sadler – vokal
Jim Crichton – bas gitara, klavijature
Ian Crichton – gitara
Jim Gilmour – klavijature, vokal
Chris Sutherland – bubnjevi
Produkcija
Jim Crichton
Popis skladbi
CD1:
01. The Interview (live)
02. That’s As Far As I’ll Go (live)
03. You’re Not Alone (live)
04. I’m OK (live)
05. Can’t You See Me Now (live)
06. Book Of Lies (live)
07. The Perfectionist (live)
08. Drum Solo (live)
09. The Flyer (live)
10. Mind Over Matter (live)
11. The Security Of Illusion (live)
12. Time’s Up (live)
13. Piano Solo (live)
14. Scratching The Surface (live)
CD2:
01. We’ve Been Here Before (live)
02. On The Air (live)
03. On The Loose (live)
04. Careful Where You Step (live)
05. 10,000 Days (live)
06. Wind Him Up (live)
07. Humble Stance (live)
08. Don’t Be Late (live)
09. What’s It Gonna Be? (live)
