Mjesto: AKC Metelkova mesto- klub Gromka / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 19.12.2006
Broj posjetitelja: 0
Nedostatak glazbenih događanja ovaj mjesec našim hramovima koncertne kulture nikako ne možemo zamjeriti. Ponudu na jelovniku epicentra ljubljanskog alternativnog utočišta, Metelkove mesta, već smo provjeravali više puta, a ovaj put obećavala se doza jugorocka. Već neko vrijeme zajednička domovina je u fazi polupovijesnog zaborava. O njezinim lošim stranama možeš čuti svašta u svakoj gostionici. Ali priznajmo si nešto: ne možemo tvrditi da je baš sve bilo ispod razine i vrijedno prezira i kritike. Jedan od elemenata nostalgičnih hvalospjeva i razglabanja, točka na kojoj jednostavno možeš zaboraviti duboke provalije između “nas” i “njih”, “onih”, Balkana, univerzalni je jezik bezgranične čistoće- glazba. Metelkovci su na svoje pozornice ovaj put namamili postavu iz Notranjske, Contra Dekorum. Iskreno rečeno- nisam ni sanjao što mogu očekivati, pa sam očekivanja radije ostavio kod kuće i potpuno neopterećen otišao na večernje pivo i dozu ritmički obojenog gitarskog rocka. Contra Dekorum su potpuna novotarija koja se rado hvali time da su čuvari glazbene baštine nedavnog jučer. Mnogi se glazbeni sastavi rado upuštaju samo u vode vječnog izvođenja već odavno čuvenih napjeva i skladbi, ali za njih su mi jamčili da su nešto novo i svježe te da imaju raznolik repertoar i autorskih skladbi. A i ploču bi trebali snimati uživo. Pivom potkrijepljena rasprava skraćivala je sate dok smo čekali da se događaj večeri napokon počne.
Oko jedanaest navečer za bubnjeve sjeda ritmički dekorater Siniša Pantar. Zabruji zvuk tutnjave, najbliži uvertiri u maniri nekih Black Sabbath. Iz backstagea se obrati Sašo Ožbolt i s introm se mantranje može početi. Gitarist Berni Godeša pali svoju gitaru i sirovim milovanjem po žicama stupnjuje atmosferu. Basist Matej Ravšelj na prvi pogled sa svojim ortodoksnim metalskim izgledom ne da naslutiti da svira u nekom jugo-rock bendu, ali drži teksturu linija prilično solidno na okupu. Pjevača još uvijek nema na vidiku. Dio performansa, jasno. Nakon nekoliko minuta, moram priznati prilično razvučenog uvoda, napokon izlazi na pozornicu. Konačno je četvorka na pozornici kompletna i odsviraju već prvu autorsku pjesmu- ‘New Age’. Gitarska linija brzo ulazi u uho. Ritmička sekcija je na razini, a vokalno se pokaže da je njihovo grlo prilično obojeno podtonovima nekog Bebeka. Solidno odsviran komad začine i scenskom igrom, koju mnogi domaći korjenjaci rado zaboravljaju. Contra Dekorum nisu statični. Imaju humora i dinamike. Nakon ‘Non Barieri’, pjesme koja bi mogla govoriti o dobrosusjedskim odnosima, slijedi školski sat, pardon- školske minute- povijesnih borbi na dolenjskim stranama. ‘Turjaški grad’ sjajan je povod za podgrijavanje predizbornih strasti između ljevice i desnice. Tekst je lijepo tekao i kantautorski dopunjavao spektralnu cjelinu contra-dekorovskog pokušaja provokacije. Uskoro dobivamo prvu dozu prizivanja uspomena s ‘Miogradom’ i ‘Ankom’. Međupjevačke stanke popune udaraljkaškim ubačajima. Obrade skladbi sviraju energično i dobro. Bijelo dugme zvučalo je prilično samouvjereno i veristično. Jednako tako i kasnije čuvene Dilje jagode. Nažalost, vlastita ponuda glazbenog zadovoljenja još je pomalo nedorađena i previše ponavljajuća. Prve redove i atmosferu na koncertu začine inače duhoviti ubačaji njihova frontmena, koji je definitivno prototip dobrog performera i spašava atmosferu na koncertu. Ljubljanska koncertna mladež naime je prilično statična i povučena. Spas od mogućeg potpunog fijaska je da se na koncert dovede što više svojih prijatelja i znanaca, što se i ovaj put pokazalo prilično uspješnom mjerom. Problem je što tekstove, osim nekoliko njih koje su imali priliku čuti već više puta ili snimke imaju kod kuće, još nitko ne zna. Glazba je inače dobro odsvirana i dobro naučena, ali sam ja, možda zbog kasnog sata, možda zbog napora prosinačkog veseljačenja, imao priličnih problema s koncentracijom. Smetala mi je shematska predvidljivost te kronični nedostatak još veće energije. I to ne samo na pozornici. Između redaka mislio sam prije svega na svježinu onoga što je puhalo iz zvučnika. Ova predstavljena i prilično ustaljena receptura nema 100% erotskog naboja zbog kojeg bih pao u trans, lupkao nogom i automatski posegnuo za njihovim albumom. Ipak, koncert u svom tempu dovedu do kraja i večer zaključe s ‘Letom na drugi svijet’, a ja se nekako nisam uspio otresti blago trpkog priokusa u mislima od ove večeri prilično prisutne proturječnosti.
Teško je kritizirati domaće izvođače. Puno teže nego strane glazbene turiste, koji su svoje manje-više odradili ili imaju pokriće golemog aparata glazbene mašinerije. Naši mladci to rade zbog vlastitog užitka. Zbog iskrenog zadovoljstva. Obično nema toliko prilika za provjeru reakcija iz prve ruke, jer koncerata kronično nedostaje. Contra Dekorum kale se na pozornicama već pet godina. Svakako su sastav koji u arsenalu ima prilično skrivenih aduta. Dobri su glazbenici (barem po onome što sam čuo na zvučnoj probi prije koncerta, gdje se pokazalo da gitarist u rukavu ima još više trikova nego što sam ih čuo na koncertu), ne manjka im iskričavosti (za nju doduše, nažalost, brine samo Sašo, koji je dinamo postave; ostali su malčice previše statični pa ih je moguće lako previdjeti), imaju repertoar vlastitih skladbi, koji se u međuvremenu priličito povećao, iza njih stoje pravi ljudi (imaju svoj menadžment i web stranicu, koja je sasvim uzorna; fali samo malo više informacija o sastavu…), a što je najvažnije: imaju želju, zanos, viziju i interes nešto postići. Više nego postići, potrebno je nadići već čuveno i odabrati samostalan put. Jedno je, po mom mišljenju, samostalan put vlastite kreativnosti, koji je inače pun prepreka. Da, znam da znate, to je manje-više hodanje po rubu. Pobijediš i uspiješ ili izgubiš sve. Nema kompromisa. Za hodanje njime potrebna je veća mjera samopouzdanja, hrabrosti i odlučnosti. Ako toga nema, želje i očekivanja s jedne strane te stvarno stanje koje je uza sve to moguće postići s druge strane mogu se razići do te mjere da se Contra Dekorum može preimenovati u Contra Diktorum – može postati suprotnost kreativnosti, a uz oponašanje i obuvanje već nošenih pari cipela glazbeno može zvučati prazno, bezlično i brzo utonuti u zaborav.
Setlista
1. Intro (Master Machine)
2. New Age
3. Non Bariera
4. Turjaški grad
5. Rap
6. Miograd
7. Anka
8. Dolari
9. Naš disko
10. Coda M
11. Virtual World
12. The Matrix
13. Ptičja Gripa
14. Nemška
predviđeni dodatak:
15. Motori
16. Konji
17. Let na drugi svijet
