Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Styx
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izlazak: 1979
Trajanje: 38:17
Ocjena: 4/5
Što napraviti kad si jednom na vrhuncu karijere, i umjetnički i komercijalno? Američki arena/prog rock veterani Styx na to bi pitanje vjerojatno ponudili vrlo jednostavan odgovor u stilu »zadrži sve zvučne elemente s kojima si se popeo na vrh, po mogućnosti ih još dodatno izbrusi i poslušaj želje sve većeg broja sljedbenika«. »Cornerstone« je u komercijalnom smislu nastavio zavidan trend prethodna dva studijska remek-djela, »The Grand Illusion« (1977) i »Pieces of Eight« (1978), jer je Styx opet donio multiplatinastu nakladu i dodatno učvrstio njihov status najomiljenijih američkih arena rock ikona krajem sedamdesetih. Usprkos toj vrlini, s umjetničke strane nije uspio ponoviti skladateljsku i lirsku dubinu prethodnih dvaju dostignuća, iako im se prilično lijepo približio.
Styx su se na »Cornerstone« produkcijski i stilski, ponajviše zbog nekih potpuno besmislenih kritika na račun njihove prog rock komponente, primjetno, ali srećom ne pretjerano komercijalizirali te otvorili vrata većoj količini ljubavnih balada i nekih pop rock elemenata, jer su mjestimično prvi put u karijeri upotrijebili i puhačke i gudačke aranžmane, dok produkcija za koju su opet sami pobrinuli nikad dotad nije zvučala tako glatko svilenkasto, zbog čega se oštrina pojedinih gitarskih dionica poprilično gubi. S obzirom na takvo zvučno prilagođavanje određenim trendovima tog vremena, uopće ne čudi što su oba glavna hita s »Cornerstone«, dakle njihov najveći američki hit »Babe« i najveći europski hit »Boat On the River«, praktički najmekše stvari u njihovoj karijeri. No, usprkos djelomičnom prilagođavanju, čikaški kvintet nije se posve ‘prodao’ zahtjevima tadašnjeg glazbenog tržišta, jer na njemu još uvijek ima moći pronaći niz skladbi s karakterističnim tvrdorockerskim i prog rock elementima, kojih se srećom nikako nisu namjeravali odreći. Ipak, spomenuti zvučni kompromis značio je korak unazad, jer su se sve do tada skladateljski manje-više uspješno razvijali iz albuma u album.
Unatoč tome što je klavijaturist, pjevač i neformalni šef grupe Dennis DeYoung u svojoj odlučnosti da od Styxa napravi najveći pop rock bend tog vremena skladateljski postajao sve ‘mekši’, oba gitarska majstora/pjevača, Tommy Shaw i James Young, u duši tvrdi rockeri, svojim su odlučnim dionicama održavali svu potrebnu energičnost i žestinu tamo gdje je to bilo potrebno. To se lijepo pokazuje već na uvodnom »Lights«, koji je pravi pomp rock budilac sa Shawom pred mikrofonom i Youngom u ulozi glavnog gitarista, dok poticaj u pozadini daju prijeteći zvukovi sintesajzera i pregršt popratnih vokala. Slušajući ga, lako se može steći lažan dojam da se Styx zvučno od »Pieces of Eight« nisu previše promijenili – punokrvni arena rock u najboljem smislu riječi.
DeYoungova balada »Why Me«, koja je izašla kao treći singl s albuma, prva je od čak tri klavijaturistova osobnoispovjedna uratka na »Cornerstone«. Ipak, unatoč neprivlačnom naslovu riječ je o još jednoj zanimljivoj stvari s pompoznim višeglasjima, ukusnim gitarskim dionicama i odličnim gostujućim saksofonskim solom Stevea Eisena, što pridonosi njezinu općenito uzdižućem i ohrabrujućem raspoloženju uz koje slušatelj naprosto preplavljuje pozitivistički elan. Moglo bi se reći da se prva klica propasti Styxa kao relevantne arena rock velesile pojavila sa šećernom baladom »Babe«, koju je DeYoung napisao kao rođendanski poklon za svoju suprugu Suzanne i koja je još i danas njihov najveći američki, a i britanski hit, što i nije neko iznenađenje, jer je do tada baza njihovih obožavateljica već poprilično narasla, pri čemu su veću ulogu od glazbe vjerojatno igrale Shawove svijetle kovrče. Ovo slatkasto ostvarenje, koje, ironično, izvorno nije bilo namijenjeno albumu Styxa, no Shaw i Young pritisnuli su DeYounga pa je na kraju promijenio mišljenje, nipošto nije bez svojih kvaliteta, jer je riječ o jednoj od Dennisovih najboljih pjevačkih izvedbi u cijeloj njegovoj profesionalnoj karijeri. »Curica« je otpjevana s neuobičajenim patosom, dok se u pozadini slijevaju ukusni simfonijski ukrasi i nježne gitarske dionice, no sve skupa nadjačava izrazito zasladak ljubavni tekst uz koji se ozbiljno riskira napad dijabetesa.
»Never Say Never« , u kojem glavnu vokalnu inicijativu opet preuzima Shaw, divan je AOR zabavljač s lakim ritmom, ali prokleto učinkovitim, budničarskim višeglasjima, ljupkim klavijaturskim aranžmanima i privlačnom gitarskom melodijom. Najveći hit na europskom, ponajviše germanskom tlu, ipak je bila folk balada »Boat On the River«, koja je na čudo ‘ponarodila’ i u našim krajevima zahvaljujući Chateau obradi Mlinar na Muri iz 1994. godine. Na svaki je način riječ o zanimljivom folk rock obojenom eksperimentu i jednoj od najunikatnijih klasika Styxa s izrazito melankoličnom melodijom. Shaw, koji sve to otpjeva s izdašnom mjerom neutješive nostalgije, ovdje svira mandolinu i autoharfu, dok mu društvo prave Young na akustičnoj gitari, braća Panozzo na dvostrukom basu odnosno tamburinu te DeYoung, koji je ovaj put zgrabio harmoniku. »Borrowed Time«, još jedan melodičnorockerski katalizator koji je izašao kao singl i plod je suautorstva Shawa i DeYounga, bio je uvodna skladba na turneji »Cornerstone«, iako se u komercijalnom pogledu slabo pokazao. Čudno, s obzirom na to da je riječ o pravoj klasici Styxa s moćnim višeglasjima u refrenu i zarazim dionicama na gitarama i klavijaturama.
»First Time«, treća DeYoungova ljubavna balada na albumu, koja se kupa u eteričnim, slanim simfonijskim aranžmanima i pompoznom refrenu, prvotno je bila zamišljena kao drugi singl s albuma, no to se nije dogodilo jer je Shaw zbog njezine pretjerane komercijalnosti čak zaprijetio da će u tom slučaju napustiti grupu. Ugodno iznenađenje predstavlja tvrdorockerski gunđalo »Eddie«, koji je zbog istaknute udarnosti dakako bio Youngovo ‘dijete’. Svjetlokosi gitarist briljira potentnim gitarskim frazama i energičnom pjevačkom izvedbom, a iznenađuje i inovativnom uporabom gitarskog sintesajzera za ono vrijeme. Tekst se odnosi na američkog senatora Edwarda Kennedyja, koji se upravo tada borio za kandidaturu na predsjedničkim izborima, i moli ga da odustane od te nakane, jer se čini da ambiciozni i do kraja korumpirani čovjek nije ništa naučio iz žalosne sudbine svoje dvojice braće. Pod Shawovom vokalnom palicom vođeni »Love In The Midnight«, u kojem Styx nakratko ponovno bude svoje prog rock korijene zahvaljujući složenim simfonijskim aranžmanima, žestokim višeglasjima i prijetećem sintesajzerskom solu, predstavlja odličan zaključak albuma.
»Cornerstone« je po izlasku naišao na izniman komercijalni odjek i postao već treći u nizu albuma Styxa koji su se popeli na vrhove američkih glazbenih ljestvica, iako zbog nešto veće doze šećerne slatkoće nego što je uobičajeno ne dosiže visoku umjetničku razinu obaju kultnih prethodnika. Bez obzira na to što na njemu uglavnom kraljuju balade, i dalje spada među njihove najbolje uratke i uz moguću iznimku »Babe« ne predstavlja baš nikakav pravi razlog da se članovi grupe na njega kao cjelinu ne bi ponosili i danas.
Postava
Dennis DeYoung – klavijature, harmonika, vokal
Tommy Shaw – gitara, mandolina, autoharfa, vokal
James Young – gitara, vokal
Chuck Panozzo – bas-gitara, prateći vokal
John Panozzo – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Steve Eisen – saksofon
Arnie Roth – gudački aranžmani na “First Tim” te “Love In The Midnight”
Ed Tossing – rog
Produkcija
Styx
Popis skladbi
1. Lights
2. Why Me
3. Babe
4. Never Say Never
5. Boat On The River
6. Borrowed Time
7. First Time
8. Eddie
9. Love In The Midnight
