Criminal Tango
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Manfred Mann's Earth Band
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1986
Trajanje: 56:01
Ocjena: 3.5/5
»Criminal Tango« bio je dvanaesti studijski album britanske artrockovske institucije Manfred Mann’s Earth Band i njihov drugi uradak na kojem su se istodobno pojavili odlazeći pjevač i povremeni gitarist Chris Thompson te bivši gitarist/pjevač Mick Rogers, koji se odlučio vratiti u svoj najdraži glazbeni kolektiv. Thompson i Rogers prije su zajedno nastupili na albumu »Chance« (1980) te na remek-djelu »The Roaring Silence« (1976), no Mick je na potonjem sudjelovao samo kao gostujući, prateći pjevač.
Thompson, koji je po potrebi bio i izvrstan gitarist, iako ga je poglavar benda, kultni južnoafrički klavijaturist Manfred Mann, najradije angažirao u vokalnoj ulozi, i to na njihovim najvećim hitovima, bio je glavni pjevač te legendarne skupine od 1976. nadalje, iako ih je krajem sedamdesetih nakratko privremeno napustio kako bi se posvetio solo karijeri i tadašnjem projektu Night. Izuzetna emotivna, izražajna i tehnička snaga Chrisova vokala bila je jamac uspjeha nekih od najomiljenijih evergreena Manfred Mann’s Earth Banda. Koliko je gospodin Mann cijenio Thompsonov doprinos zorno pokazuje činjenica da je »Criminal Tango« izašao pod nazivom ‘Manfred Mann’s Earth Band feat. Chris Thompson’. Unatoč tome, Chris je svoje drugare nakon izlaska »Criminal Tango« (ponovno) napustio, pa je Rogers, koji je na ovom albumu odsvirao gitaru i otpjevao prateće vokale, nakon 1986. neko vrijeme opet postao glavni pjevač.
Nakon prethodnog albuma »Somewhere in Afrika« (1983) i njihova posljednjeg velikog hita »Runner« popularnost Manfred Mann’s Earth Banda počela je naglo padati jer su se tadašnji trendovi unutar glazbene industrije opet iz temelja promijenili. Mannova je družina unatoč tome na »Criminal Tango«, koji sadrži izuzetno uglađenu, čistu produkciju, zadržala svoj pobjednički recept koji im je u prošlosti donio brojna priznanja. Kao i većina njihovih albuma iz osamdesetih, i »Criminal Tango« bio je bliži melodičnom rocku/AOR-u nego progresivnom rocku. Ni ovaj put nisu se mogli othrvati dugogodišnjoj tradiciji obrada skladbi drugih izvođača. Ovoga su puta na svoj način adaptirali klasik Paula Wellera i njegove skupine The Jam naslovljen »Going Underground«, skladbu »Banquet«, koja u originalu pripada Joni Mitchell, te standard The Beatlesa »Hey Bulldog«, koji su objavili pod nazivom »Bulldog«.
Spomenuta obrada Wellerova hita kojom otvaraju album ispala je vrlo dobro i nekako je u skladu s većinom prijašnjih otvaračkih skladbi Manfred Mann’s Earth Banda snažnog melodičnorockovskog pečata, u kojima središnju ulogu igra hipnotički refren obložen pompoznim aranžmanima. Da zanimanje za taj legendarni bend u ono vrijeme nije počelo jenjavati, i ta bi obrada mogla postati omiljeni radijski hit jer sadrži sve potrebne elemente za takav pothvat. Također »Who Are The Mystery Kids?«, u kojoj se Rogers razmaše nekim moćnim gitarskim pasažama, zrači snažnom AOR usmjerenošću većine kompozicija s albuma »Criminal Tango«, dok je Thompsonovo fenomenalno pjevanje cijelo vrijeme posebno poglavlje za sebe. Gospodin Mann, koji se tada kleo ponajprije u sintesajzersku tehnologiju osamdesetih, svoje klavijaturske teksture polaže s izuzetnim osjećajem na prava mjesta, tako da pobjednički refren dođe do još većeg izražaja nego što bi inače.
Obrada »Banquet« ima nešto mračniji ambijentalni pečat, a tekst se odnosi na Afriku, Mannovu domovinu, kojoj je u osamdesetima posvetio i svoju borbu za ukidanje apartheida u JAR-u. I to je ukusno aranžirana tvorevina s odličnim harmonijama između sintesajzera i električne gitare, dok Chrisov vokal odrađuje lavovski dio posla u stvaranju melodramatične atmosfere. »Killer On The Loose« još je jedna pop/AOR skovanka s ‘frajerskim’ ambijentalnim pulsom, u kojoj dominiraju sintetičke teksture i izvrsno harmonizirane vokalne linije, dok Rogers šačicom kraćih gitarskih improvizacija dokazuje da je još uvijek majstor svojega instrumenta.
»Do Anything You Wanna Do« pompozna je AOR zalogajnica s epskim refrenom i idealnim pratećim vokalima, podloženom razigranim sintesajzerskim aranžmanom. U idealnim bi okolnostima zacijelo postala radijski hit, no ‘zvijezde’ bendu tada već nisu bile naklonjene. Na »Rescue«, još jednom melodičnorockovskom standardu, nakon dugo se vremena kao glavni pjevač vraća Rogers, koji svoju misiju obavlja na odličan način, dok usput izvodi nekoliko kraćih gitarskih varijacija, pri čemu cijelo vrijeme uživa u pozadini melodičnih sintesajzerskih tekstura.
»You Got Me Right Through The Heart« još je jedna kvalitetna AOR skladba koja svu energiju polaže u pompozni refren s Thompsonom na vrhuncu njegove vokalne igre, iako ne manjka dinamičnih harmonija između električne gitare i sintesajzera. Bilo je samo pitanje vremena kada će se Mannova družina sjetiti i neke obrade The Beatlesa, iako vjerojatno nitko nije očekivao da će iz njihove riznice odabrati skladbu »Hey Bulldog«, koja je izvorno izašla na albumu »Yellow Submarine« (1969). I ta je adaptacija ispala vrlo dobro jer artrockovski prvaci od evergreena The Beatlesa stvaraju potpuno svoju skladbu s posve drukčijim aranžerskim i ambijentalnim pristupom. Majstor Mann na završnom, ambijentalno nadasve lijepom instrumentalu »Crossfire« uzima mnogo prostora za polaganje suptilnih simfonijskih aranžmana, dok si Rogers priušti živahnu gitarsku improvizaciju.
»Criminal Tango« bio je solidan AOR album koji je učvrstio status Manfred Mann’s Earth Banda kao prvaka u produkciji velikih melodičnorockovskih himni s virtuoznom pozadinom, iako za njega nisu dobili nikakvo pravo priznanje. Osim toga, njihov je artistički razvoj počeo polako zastajati jer su se još uvijek kleli u uspješnu, ali ipak ponešto istrošenu i nedovoljno dinamičnu stilsku formulu, što je Thompson brzo shvatio pa se radije ponovno posvetio samostalnoj karijeri. Manfred, Mick, bubnjar John Lingwood i ostali suradnici, unatoč tome što je Chrisov ponovni odlazak bio poprilično težak udarac, uspjeli su pronaći dovoljno energije da u osamdesetima snime još jedan album, »Masque« (1987), nakon čega je uslijedio nešto dulji ‘odmor’.
Postava
Manfred Mann – klavijature
Chris Thompson – glavni vokal
Mick Rogers – gitara, prateći vokal
Steve Kinch – bas gitara
John Lingwood – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Durban Betancourt-Laverde – bas gitara
John Giblin – bas gitara
Produkcija
Manfred Mann i Steve Forward
Popis skladbi
1. Going Underground (5:18)
2. Who Are The Mystery Kids? (3:44)
3. Banquet (5:17)
4. Killer On The Loose (3:59)
5. Do Anything You Wanna Do (4:14)
6. Rescue (2:59)
7. You Got Me Right Through The Heart (3:53)
8. Bulldog (4:23)
9. Crossfire (3:47)