Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 14.05.2016
Prije 27 godina Martyn Jacques objavio je u časopisu oglas za bubnjara i basista kako bi osnovao novi sastav. Tako je nastao majstorski brechtovski punk kabaret, The Tiger Lillies, koji i toliko godina poslije još uvijek kroji glazbenu scenu jednako zdušno kao na početku. Iako su na sceni već niz godina i u tom su vremenu izdali 37 albuma, svoj stil ne mijenjaju, ostaju vjerni provjerenom receptu, mješavini predratnog berlinskog kabareta, anarhističke opere i romske glazbe, a istodobno oponašaju glasove Bertolta Brechta i Jacquesa Brela. S godinama nisu nimalo lošiji, samo iskusniji, probraniji i trenutačno mirniji. To smo zacijelo primijetili mi posjetitelji ovog koncerta u klubu Kino Šiška, u kojem je trio opet nastupio nakon 2012. I ovaj put publike je bilo mnogo, sva su sjedala bila zauzeta. Tempo večeri diktirali su izmjenjivanjem mirnijih skladbi, kojih je bilo više, i življih, te su pobrinuli za neprekinutu pozornost i oduševljenje publike. Pred kraj koncerta ispunili su i nekoliko glazbenih želja najoduševljenijih posjetitelja, koji su sa sobom donijeli i navijačke plakate.
Martyn Jacques, koji svojom harmonikom, ukulelom i odličnim falsetom najviše obilježava sastav (preostala dva člana su u pozadini), ujedno je autor njihovih pjesama, odnosno bolje rečeno njihovih priča. Njihova glazba su priče ljudi s društvenog ruba, od alkoholičara, ubojica, prostitutki, koji u popularnijim glazbenim oblicima rijetko nalaze svoje mjesto. U njihovim se pripovijestima životima tih ljudi pristupa na crnohumoran, tragikomičan način te se time bez zadrške i ustručavanja društvu današnjice drži ogledalo. Tu dvojnost na pozornici ipak prikriva klaunovska maska Martyna. Na ovom su koncertu većinu repertoara posvetili glazbenoj predstavi Songs from the Gutter – The Life of Edith Piaf, u kojoj smo se zajedno prošetali opasnim dijelovima Pariza i posjećivali lokale sumnjive reputacije. Isticale su se zasigurno dvije pjesme. Obrada pjesme Non, Je ne regrette rien/No regrets, zbog uvjerljivog vokala Martyna Jacquesa, i Beat The Pain, koja se odnosi na posljednje razdoblje života Edith Piaf i ublažavanje boli morfijem.
Usred koncerta bila je stanka, što je bilo prikladno za gašenje žeđi izvođača i posjetitelja, no time je koncert izgubio na tempu, a pokoja življa pjesma više i sve više posjetitelja na nogama, koji su inače bili oduševljeni koncertom, ipak bi bili dobrodošli. The Tiger Lilies naprosto nikad ne razočaraju, bez obzira u kojem obliku nastupili, življi ili mirniji, kao ovaj put. Njihove priče ipak je još uvijek najbolje čuti uživo. U nekom drugom obliku gubimo mimiku nastupa Martyna Jacquesa, koja je važna za interpretaciju pjesama. Zato…neka se što prije vrate.
tekst: Polona
fotografije: Klemen Udovč
Galerija slika
