Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Šempeter pri Novi Gorici / Klub AGD / Slovenija
Datum koncerta: 14.05.2016
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 4,00€
Deck Janiels i Kariot dvije su slovenske postave koje su po stažu mlađeg datuma, ali žive nevjerojatno brzo. Članovi obiju imaju iza sebe lijepu hrpu kilometraže i iskustva. A klub AGD? To je novi koncertni prostor u goričkom kraju. Što ljepše, zar ne? U tjednu kiše, doduše, nitko nije očekivao da će poznati primorski rajon igraonica i nogometnih klađenja ponuditi tako lijenu ignorantsku reakciju kakvoj smo ovaj put svjedočili, ali eto. Klub AGD treba podršku jer je tek u početnim koracima. Nastup Deck Janiels i Kariot bio je četvrti po redu koji je klub priredio i navodno do tog dana ujedno i najslabije posjećen. Iako je riječ o nastupu dviju grupa koje se mogu pohvaliti dovoljnom mjerom autorske atraktivnosti da bi goričko-ajdovski lokalni živalj, kad bi u njemu još tinjala trunka prave metalske i hard rock gorljivosti, morao istjerati iz udobnosti domaćih »fotelja«.
Kombinacija obiju grupa iznimno je posrećena. Deck Janiels su zapravo bend koji je zdušno nadahnut likom i djelom AC/DC-a, a njihova glazbena kulinarika to još kako bezobrazno pokazuje. U džepu imaju drugi studijski album, znakovita naslova »II.«, koji je izašao ovog ožujka. Kariot su pak postava koja izvan granica još nema album, ali pozadinu glazbenika obilježava zanimljiva povijest. Trojica članova ove postave (Rok Barle, Greg Žagar i Žiga Ravšelj) našla su se prije nekoliko godina zajedno u Tomcat, prazninu na bas-gitari početkom ovogodišnjeg siječnja popunio je Medvošćanin Tilen Sušnik (Classified), dok je ekipu nedavno važno osnažio iznimno talentirani i karizmatični vokalist Andrej Jeličič, inače iz Kršku vasi. Kariot su bili definitivna enigma večeri jer već stvaraju autorski materijal, kojeg autor ovog izvještaja do te večeri još nije čuo.
Zastrašujuće slab odaziv trebalo je jednostavno odmisliti i nekako izaći na pozornicu. Nema druge. Bolje ikad nego nikad. Rok Barle i Greg Žagar očito su se u novoj grupi i novom glazbenom okruženju iznimno dobro snašli, jer su zajedno izbrusili ne samo zvuk obiju gitara, koje su pjevale kao složno ugođeni slavuji (zvuk do kraja pojačan, gitare zvučno iznimno grabe), nego i stvorili nekoliko iznimno grabežljivih riffova koji stoje iza autorskih skladbi. Gitarski riffovi su zapamtljivi, brzo se uvuku pod kožu, posjeduju obilnu mjeru klasično usmjerene metalske i heavy rock napadnosti, koja slijedi uzor revitalizma stare škole NWOBHM-a, gdje ne izostaje ni ukrašavanje dionica tercnim harmonijama. I kao kompozicije, autorske skladbe stoje promišljeno, visoko protočno, veza strofa-refren posjeduje važnu atmosfersku gradaciju s kreščendom u refrenu pa se nije teško stopiti s takvom energetskom ekspresijom, i kad se s njom suočiš uživo. Andreja sam gledao prije nekih pet godina u Krškom kad je nastupao sa sastavom Snowblind. U tom je vremenu nevjerojatno napredovao. Izklesao je svoju scensku prezenciju, vokalno se dodatno razvio. Iskusan čovjek, koji je prije toga nastupao i kod legendarnih Turbo, a i u grupi Vabe, očarao je izvanrednim vokalnim performansom, koji je u miksu zvučne slike djelovao nažalost za »milimetar« pretiho, no skladbe su upravo s njegovim idejama (melodija, prava metrika, pravilno pjevanje engleskog) dobile onu pravu točku na »i« da koncertno punokrvno uvjere. Kariot su napredovali u koherentnu cjelinu i iako je Greg rekao da je ovo tek njihov treći zajednički nastup, očito su se u vezama i kemiji fenomenalno uhvatili. Sve što trebaju jest što skorije izdanje studijskog prvijenca i naravno što više nastupa. Bend koji morate doživjeti, ako ste ljubitelji stare škole metala. Za najveći hec pobrinuo se Andrej kad je poglobljeno (dakle s cijelom pričom u pozadini) najavio dvaput istu pjesmu, iako su Kariot odsvirali naravno dvije različite. Obrade Perfect Strangers (Deep Purple), The Evil That Man Do (Iron Maiden), Cryin’ in the Rain (Whitesnake) i Comin’ Attcha Live (Tesla) zapravo govore sve o tome kakav zvuk i stil možete očekivati od grupe. Retro zvučna mješavina penetrantnih rock i metal riffova. Bend koji definitivno zrači žarom i zaletom.
Deck Janiels su preuzeli pozornicu i odsvirali gotovo oba albuma u cijelosti. Ono što kod ovog benda iznimno godi jest iskorištavanje scenskog prostora. Zapravo su dolaskom Žige Jeriča na mjesto stalnog basista, Tine Žnidaršič (vokal), Gregor Vrtnik (gitara), Mitja Groznik (gitara) i »grozničavi Gojira fan« Jan Merčon (bubnjevi) postali prava podivljala četa momčina koje razdire sav višak adrenalinske brzine. Za bezgraničnu koncertnu vedrinu i šašavu scensku razigranost kvinteta brinu se neprestanim trčanjem lijevo-desno prije svega Mitja i Žiga. Ta aktivnost grupe u jednom je trenutku kulminirala situacijom u kojoj su Tine, Mitja, Grega i Žiga sišli s pozornice u publiku i u liniji se okrenuli prema Janu na bubnjevima. U stilu hokejaške momčadi koja brani svog vratara. Atraktivno. Pohotni riffovski rafali Angusove škole zlatnih vremena i kako uvijek rado kažem, najbolji riffovi koje AC/DC nikad nisu uspjeli snimiti. Deck Janiels s glavom i bradom. Ništa više, ništa manje. Negdje na polovici koncerta dogodilo se da je Tine prešao na čisto melodično pjevanje. Obično svoj vokal implementira s obilnom dozom grlenosti i vriskavosti, čime zvuk i energiju grupe dodatno približava AC/DC-ju. Ovaj put je djelovalo kao da momak nije imao baš optimalan dan za to, pa je naravno svoje vokalne sposobnosti i odgovarajuće prilagodio. Otpjevao je sve vrlo korektno te u traženoj snazi, a i čistim vokalom dokazao da upravo ovaj porast melodične komponente u vokalu, također posve lijepo godi energiji i biti grupe. Lijepa je spoznaja da grupa unatoč očajno slabom odazivu ne štedi gorivo i isporučuje energetski optimum do maksimuma, kao da svira pred dupkom punim gledalištem. Deck Janiels su ozbiljno isporučili još jedan prelijep koncert. Od početka do kraja. Opušteno, razvratno, uigrano i odsvirano svom snagom. Srčano i predano. S obzirom na odličnu predstavu Kariota, ništa drugo u konačnom zbroju nisu ni smjeli priuštiti. No to nije poanta priče, nego spoznaja da su i Deck Janiels i Kariot grupe koje jedva čekaju scenske izazove da mogu preliti srčanu vjeru u rock’n’roll na svoju publiku!
Suma sumarum. Unatoč jadnom odazivu, odlična koncertna večer puna pozitivne eruptivne energije izvrsnih gitarskih rifova metalskog i rockerskog zanata, koji su kroz srčanu svirku aktera udarali ravno u čela blesave šačice »izgubljenih«, ali još uvijek živućih primorskih rockera. A klub AGD? Lijepo formatiran i uređen. Scena je time dobila još jedno važno odredište za sve grupe kojima su nužno potrebni špilovi da mogu promovirati svoju glazbu i rasti, razvijati se. Dakle u tom rangu bili bi još Mink (Tolmin), Baza (Ajdovščina), AGD (Nova Gorica), C.M.A.K. (Cerkno), Swenak (Idrija), Hangar bar (Izola), MC Podlaga (Sežana). Klupska mreža na Primorskem ponovno raste. Još nedavno izvrsno obnovljeni MKC u Kopru neka se probudi iz programske obamrlosti i hibernacije, pa je Primorska gotovo na konju.
Neočekivani splet okolnosti ubrzo nakon koncerta u Šempetru pri Novoj Gorici htio je da ćemo u svibnju ove godine Deck Janiels pogledati na pozornicama Slovenije još jednom. I to nigdje drugdje nego na 10. obljetnici djelovanja vodećeg slovenskog glazbenog rock portala RockLine! Vidimo se dakle svi, dana 27.05.2016. u ljubljanskom Orto baru u društvu Deck Janiels i Eruption, Big Bad Wolf te Septic Order.
Galerija slika
