Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kranj / Transtation SubArt / Slovenija
Datum koncerta: 29.06.2017
Broj posjetitelja: 230
Cijena karte: 22,00€
Tako. Napokon se probudio i Kranj! U vruće i sparno ljeto. S vrućim zaključkom ovogodišnjeg lipnja u režiji jedinstvenih cross over thrash metal / hc / punk veterana iz SAD-a, odnosno grada Houstona. To su Dirty Rotten Imbeciles ili skraćeno D.R.I.
Gomile su navirale na prizorište kranjskog Trainstation Subarta. Toliko ljudi tamo ne pamtim. Malo prije devet navečer jedva sam našao parkiranje kod željezničke postaje. Jedva. Fanovi odasvud, osobito iz susjedne Hrvatske! Upravo je njihov temperament u velikoj mjeri bio »kriv« za izvrsnu energiju koju je kasnije publika stvorila tijekom koncerta D.R.I. U zraku je pucketala prava energija i vatreno su šibale iskrice burne adrenalinske užurbanosti.
Već je sam uvod u koncertnu večer započeo nadasve trijumfalno. Na pozornicu su naime stupili, slobodno možemo reći, veterani stare škole hrvatskog HC punka Deafness By nNoise, iz grada Samobora, koji za svoju inspiraciju mnogo duguju osnovama koje je postavila naravno njujorška HC scena. Oni su u dobrih 40 minuta isporučili izvrstan nastup i dodobra zagrijali posjetitelje. Toliko doista da je nakon njihova nastupa nekoliko najzagriženijih HC purista čak reklo da je nastup Deafness By Noise za njih bio vrhunac tog koncertnog dana u »Trainu«. Bend je izvrsnim nastupom, na briljantan način osvojio publiku. U velikom stilu i rutinirano odradio je svoj nastup na izuzetno visokoj razini. Uigrano. Osjeti se kilometraža i iskustvo te dugovječne postave. Sve skupa začinjeno i iskričavim smislom za humor šaljivog vokalista Krmpe. Ukratko. Šus u čelo blesavo se slio s vrhuncem, kad je na pozornicu dokoračao basist Harald Oimoen iz sastava D.R.I. S Krmpom je zaplesao u šaljivoj polka maniri, a bend je nastup u nastavku podigao još za stepenicu više i isporučio svoj vrhunac baš u završetku s očekivanom skladbom Alcohol. (Krmpa pritom nije zaboravio podijeliti publici nekoliko limenki piva Staropramen).
Malo prije deset navečer na pozornicu su nahrupile zvijezde večeri. Jedni i jedini Dirty Rotten Imbeciles. U svom pobjedničkom stilu. Bend, s obzirom na to da nove ploče nikako ne izdaje, ako me sjećanje ne vara, zadnja je izašla 1995. (lažem – novi EP naslovljen “But Wait…There’s More!”, napokon je stigao na svijet prošle godine), ostaju njihovi koncerti grijeha vrijedni. Sviraju munjevito, nebrzdano, ne sklapaju kompromise. Naježen i ekstremno naštrikan te dopadljivo masan zvuk, koji je iz svega jedne gitare izvlačio Spike Cassidy, tresao je zidove i pomicao temelje prizorišta. S druge ga je strane nadopunjavao kremenito otežao i Motörheadovski zveckavi bas Haralda Oimoena! U središtu šaljivi i simpatični vokalist Kurt Brecht, u pozadini parna lokomotiva na bubnjevima, točnije novajlija u skupini, Walter Ryan (pridružen 2015.).
Nagurala se preko dvjesto glava i energija na prizorištu bila je izvanredna. Bend je cijelo vrijeme skrbio za izuzetno vedro raspoloženje, pri čemu je (očekivano) ulogu dežurnog cirkusanta na pozornici preuzeo upravo basist Harald Oimoen. On je cijelo vrijeme osvajao publiku smiješnim grimasama koje su izazivale smijeh, a negdje na sredini koncerta nije zaboravio upaliti svjetla sastavljena od niza treperavih led žaruljica na svojoj kapici. Kakvo dijete za svoje godine?
Prvi su redovi brzo nestali u kaosu sveg visokooktanskog divljanja i viška alkoholnih derivata koji su otežali glave te centre koji skrbe za uravnoteženo dvonožno držanje (i hod). Klizalište na prolivenom pivu i znoju, hrpa »gimnastičara« i pozornicnih »padobranaca«, mnogi su se više puta našli i u ležećem položaju i vješali jedan po drugome. Mosh preko svih granica! Bend je vidljivo uživao i svirao s paklenom revnošću. Prljavo koliko god se može. U suglasju sa svojim imenom. Pothrashirani i pakleno brzo odsvirani riffovi, s usputnim solističkim eskapadama Cassidyja, izvrsni i precizni rolinzi i složeni prijelazi Waltera Ryana, prodorno zveckanje bas gitare Haralda i autoritativan te pečatan vokal pravovjerne hc ludosti i gromoglasne blasfemije Kurta Brechta. Pitanje je bilo samo kakav će »best of« Dirty Rotten Imbeciles isporučiti ovaj put! Redale su se Soup Kitchen, Violent Pacification, Snap, Who Am I?, Stupid, Stupid War, A Coffin, Fun and Games,pa tri skladbe s novog EP-a (Against Me, Anonymity, As Seen on TV), nadalje Mad Man, Couch Slouch, Slumlord I’d Rather Be Sleeping, Nursing Home Blues, Argument Then War, All For Nothing, Manifest Destiny, Acid Rain,….
Ukratko. Te večeri nije bilo junaka koji ne bi doživio barem blaži potres mozga. Publika oduševljena, bend vidljivo ispunjen. Prava energija na pravom mjestu. To je koncert koji isporuči točno ono po što dolaziš. 100% iskrenost! Prvoklasnu, autentičnu, lavljim srcem prožetu iskrenost, sebi svojstvenu autorsku inačicu drsko arogantnog rock’n’rolla, koji pred sobom ruši i trga glave. Nadajmo se da će se ti "vječno mladi" i u srcima neukroćeni dečki »nacrtati« u našim krajevima opet uskoro. Dobar sat druženja s njima, naime, okrenuo se kao da je netko mignuo. Znatno prebrzo.
Galerija slika
