Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Styx
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izdanje: 1976
Trajanje: 34:45
Ocjena: 5/5
»Crystal Ball« bio je šesti studijski uradak u izvedbi majstora arena rock pompe iz Chicaga. Styx su se u trenutku njegova izlaska našli usred prve važne prozračne promjene postave, jer je Johna Curulewskog, koji je iznenada odlučio postati obiteljski čovjek, zamijenio mladi gitarist i pjevač Tommy Shaw. Potonji je svojim izvrsnim, jedinstvenim vokalnim pristupom donio još veću zvučnu dinamiku i poveo grupu prema novim, još neotkrivenim umjetničkim dimenzijama. Njegova boja glasa bila je upravo neka vrsta srednjeg puta između klavijaturista/pjevača Dennisa DeYounga i drugog gitarista/pjevača Jamesa Younga. Istodobno je još znatno poboljšao vizualni dojam grupe, što je Amerikancima, opsjednutima uspješnim medijskim marketingom, oduvijek bilo izuzetno važno, jer su u skladu s preoblikovanjem zvuka u melodičnije rock sfere, u kojima nije manjkalo ljubavnih balada, pod pozornice neočekivano privukli i zamjetan udio ženske publike.
Unatoč tome što su Styx u razdoblju »Crystal Balla« počeli stilski i produkcijski sve više komercijalizirati, to nije imalo pogubnih posljedica na njihov zvučni izričaj, štoviše, doživljavali su pravi preporod i prebacili se u još višu kreativnu brzinu kad je riječ o dosezanju visokih umjetničkih standarda. Zvučna sofisticiranost, uz koju nije manjkalo moćnih, višeglasnih napjeva i epskih melodija, zadržala je njihov izvorni, prog rock artizam, a produkcija je istodobno postala za ona vremena neobično kristalno čista, čime se mogao pohvaliti tek poneki srodni sastav. Uz pomoć sastava poput Queen, ELO, Supertramp, Boston i Kansas Styx su na prijelazu u sedamdesete činili elitu tzv. arena rock scene.
Već otvaralački arena rock standard »Put Me On« izvrstan je primjerak preporođenih Styx, jer predstavlja savršenu sinkronizaciju simfonijske rock sofisticiranosti i tvrdog rokerskog pompa. DeYoungove simfonijske teksture odlično održavaju udarni cjelokupni dojam ove klasike, a za dramatičan ambijent ključni su temperamentni gitarski riff i razdraženi vokalni nastup Jamesa Younga. Tommy Shaw se u međuvremenu usput iskaže kratkom, ali sočnom gitarskom solažom. Istodobno ovom udarnom uvodu u album ne manjka ni ambijentalne mistike na račun hipnotičkih višeglasja. Na klasiku »Mademoiselle«, kojom su Styx doživjeli treći hit u karijeri, Shaw dobiva prvu priliku da se pokaže kao velika vokalna akvizicija. Njegova boja glasa bila je kao stvorena za radijske valove, a svoje doprinose i prateća višeglasja kojima ne manjka ‘queenovskog’ šarma.
Čak je i skladba sa ženskim imenom poput »Jennifer«, čiji ljubavno-koketni tekst u vokalno-lirskoj izvedbi neispravljivog romantika DeYounga zvuči pomalo otrcano, u izvedbi Styx inkarnacija zapanjujućeg epa i multiharmonijskog pompa, napravljenog ‘s jajima’. Eruptivni gitarski riff na sofisticiran je način podmazan moćnim višeglasjima, a svoje izvrsnom ambijentu pridonose i suptilne teksture sintesajzera. Epska naslovna skladba daleko je najpriznatija i najpopularnija klasika na albumu, jer je Styx od njezina nastanka izvode na svakoj turneji. To zapravo nije nikakvo iznenađenje, jer je, ponajprije zahvaljujući fenomenalnom Shawovu vokalnom nastupu, riječ o još jednom epskom vazdazelenom hitu s moćnim, višeglasnim refrenom veličanstvenih ambijentalnih razmjera. Mistika, dramatika i pomp još se jednom spajaju u savršenu koheziju. Pomp rokerski intenzitet u glavnom refrenu iznova oduzima dah. Pritom melankolično zaslađene dualne gitarske harmonije i umjetnički položene sintesajzerske finese cijelo vrijeme održavaju bogat prog rock pečat ove klasike.
Blues rokerski »Shooz«, na kojem se Shaw uz ulogu glavnog pjevača okuša i na slide gitari, svojom prljavom, hedonističkom naravi dosta odskače u usporedbi s ostalim skladbama na albumu. Shawovu slide solažu usklađeno, na klasičan bluesovski način nadograđuje Young, dok se u pozadini čuje pucketanje prstiju. DeYoungov »This Old Man«, koji je posvetio svom ocu, u usporedbi s prethodnikom predstavlja ponovni zaokret za 360 stupnjeva, jer se njime Styx zahvaljujući bogatim akustičnim aranžmanima i vokalnim multiharmonijama ponovno vraćaju u čarobnu dimenziju mistike i epike. Sve to prate i militaristički ritmovi koračnice na Panozzovim bubnjevima te prepredene dionice na mini moogu, koje ga vode na oduševljavajuće simfonijske prog rock ambijentalne poljane.
Vrhunac albuma predstavlja završni kompleksni ep »Clair De Lune/Ballerina«, koji je u osnovi prog rock remek-djelo s klasicističkim pulsom. DeYoungova na klaviru servirana adaptacija DeBussyjeve klasike »Clair De Lune« služi kao uvod u epsku tužaljku »Ballerina«. Simfonijske dionice na klaviru i sintesajzerima s vremenom se slijevaju s plačnim harmonijama na slide gitari, pri čemu DeYoungov vokal cijelo vrijeme lijepo održava hipnotičku dramatiku ove Styx relikvije. Kao što je oduvijek bilo u tradiciji ove legendarne grupe, njezin ambijent doseže vrhunac u refrenu usred kojeg kraljuju pompozna višeglasja koja skladbu polako i uspješno dovode do kraja.
Remek-djelo »Crystal Ball« u trenutku izlaska predstavljalo je novo poglavlje u karijeri chicaških majstora arena rock eklektičnosti i sofisticiranosti. Dolazak Tommyja Shawa dodatno je pojačao njihove već tada bogate zvučne manevre i gurnuo ih u elitu najboljih rock sastava tog vremena. »Crystall Ball« im unatoč tome što je riječ o jednom od najboljih dosega njihove karijere još nije donio širi komercijalni uspjeh i nažalost je još i danas često previđen, jer je u mnogočemu predstavljao uvertiru pred sljedećim studijskim činom kojim su Styx konačno zauzeli valove tadašnjih radijskih postaja i postali u dobru i zlu glavni miljenici američke rock publike.
Postava
Dennis DeYoung – klavijature, vokal
Chuck Panozzo – bas gitara, prateći vokal
John Panozzo – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Tommy Shaw – električna gitara, akustična gitara, vokal
James Young – gitara, vokal
Produkcija
Styx
Popis skladbi
1. Put Me On
2. Mademoiselle
3. Jennifer
4. Crystal Ball
5. Shooz
6. This Old Man
7. Clair de Lune/Ballerina
