Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 23.11.2017
Cirkus je u gradu! Tako bi se mogao najaviti i koncert koji se prošlog četvrtka odvio na gornjem katu Orto bara. U Ljubljanu su se naime nakon nekoliko godina vratili norveški avangardni ekscentrici Vulture Industries, koji su se ovaj put sa svog Tornja spustili na gorko tlo Čudnih vremena. Ako su Vulture Industries prije tri godine na Metaldaysu pred lijepo punim gledalištem druge pozornice oduševili svojim bizarnim projektom Turning Golem, ovaj su put sa Stranger Times u nekako napola punom Ortu djelovali malo manje teatralno, ali i dalje posve u vlastitom stilu.
Za zagrijavanje su ovaj put pobrinuli ljubljanski progresivni death metalci Morost, koji se nakon nekoliko mjeseci zatišja opet vraćaju na koncertne pozornice. I lijepo ih je bilo opet čuti! Iako su Morost žanrovski s Vulture Industries možda prilično neusklađena ekipa, nije bilo teško pronaći paralele s određenim odlijepljenim gitarskim linijama, kod Morost naravno začinjenima puno ekstremnije. Bend je Orto pozdravio novom, ultra dugačkom i epski zvučećom novom pjesmom, koja pokazuje da se cura i dečki s materijalom novijeg datuma naginju još više prema pridjevu progresivno. Lomljeni ritmovi, melodične pasaže te neočekivani preokreti i zaokreti nešto su što Morost ide savršeno od ruke, a na to su podsjetile i pjesme s prvijenca Solace and Solitude poput Mitos i Human Debris. Uvjerio je novi bubnjar, koji je po bubnjevima mlatio bez milosti, opet gitarski dvojac i sirovi Jonasov vokal, a malo manje činjenica da su klavijature opet bile izrazito slabo čujne. Unatoč tome, ipak još jedan u nizu konstantno dobrih koncerata Morost. A sad je stvarno već vrijeme za novi album!
Vulture Industries, koji dolaze iz kolijevke norveškog black metala, drugog najvećeg grada u državi, Bergena, dobri su znanci slovenskih pozornica, jer nas posljednjih nekoliko godina manje-više konstantno počašćuju svojim posjetima. U tom su si vremenu izgradili malu, ali vjernu fan-bazu, koja je Norvežane pozdravila dugo išćekivano i uz glasno oduševljenje. Kad se bosonogom gitarskom trojcu na pozornici pridružio i vokalist Bjørnar Nilsen, ljubljansku su publiku pozdravili pjesmom Tales of Woe, otvaračem novog albuma, i odmah dali do znanja da je Stranger Times zaista jedna čudna zvijer. Još manje »metalski« od The Tower, ali upravo se u toj »nemetalnosti« izdvaja iz mase poput nosoroga koji hoda po užetu, a živo iskustvo Vulture Industries doista je i više nego izdvojeno. U prvom redu zbog karizmatičnog Bjørnara, koji je bez sumnje jedan od najodlijepljenijih frontmena u poslu. Opet je pobrinuo za psihotično bulјenje u publiku, neprestane plesne pokrete epileptičnog bolesnika i tijekom završne Blood Don’t Eliogabalus još za obvezno i za njega tipično rušenje četvrtog zida, kad skoči s pozornice i nekolicini nasumično odabranih posjetitelja se nalijepi posve pred lice. Još bolja nego inače učinila mi se ovaj put gitarska dvojica, koja je zaista došla do izražaja zahvaljujući odličnom zvuku, a malo je razočarala samo činjenica da su se Norvežani ovaj put usredotočili isključivo na posljednja dva albuma, a na prva dva u potpunosti zaboravili. No lakše je to bilo preboljeti uz vrhunsku izvedbu novih pjesama, koje uživo djeluju odlično (uz iznimku možda morbidnog i morećeg My Body, My Blood) te nezaboravnih The Tower, The Pulse of Bliss, epskog The Hound (ovaj put u čast organizatorima preimenovanog u The Skunk) i energetske bombe Blood on the Trail, do ove turneje zaboravljenog dragulja prethodnog albuma. Prebrzo je tako prošao još jedan odličan koncert pod taktirkom norveških posebnjaka, ali stvarno su bila prekrasna ta čudna vremena.
Setlista
VULTURE INDUSTRIES:
1. Tales of Woe
2. Strangers
3. The Pulse of Bliss
4. Blood on the Trail
5. My Body, My Blood
6. The Hound
7. As the World Burns
8. Something Vile
9. Lost Among Liars
10. The Tower
11. Blood Don’t Eliogabalus
Galerija slika
