Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Hluk / Sportova lala / Češka
Datum koncerta: 24.11.2017
Broj posjetitelja: 4.000
Cijena karte: 890,00kČs /1000,00kČs
W.A.S.P. su danas legende metala i rock’n’rolla. Kroz godine izgradili su kultni status krvoločnih glam metal shock nestaša i postali neuništiv stroj svojevrsne politike kontroverznog scenskog ekscesa, kojim su na svoju stranu privukli trume ljubitelja svoje glazbe. Naravno, nije sve u teatru. Iza tebe mora stajati kvalitetan glazbeni opus. Dakle, stvorena glazba autorskog podrijetla koja je odmah prepoznatljiva i zvuči jedinstveno. A sve to za W.A.S.P. vrijedi oduvijek.
Ove godine navršava se »čitavih« 25 godina otkako je izšao jedan od najomiljenijih albuma, a za mnoge obožavatelje grupe W.A.S.P. i njihov najbolji studijski album, »The Crimson Idol«. Isprva zamišljen kao Blackiejev samostalni album, ipak je konceptualan. Priču koncepta svi poznajemo. Njezin kraj je tragičan, a u mnogočemu je i otisak života Blackieja Lawlessa, koji je u vrijeme njegova nastanka preuzeo alter ego po imenu Jonathan Steele. Priča je usporediva s konceptualnim albumima kao što su »The Rise and Fall of Ziggy Stardust and Spiders from Mars« Davida Bowieja i »The Wall« sastava Pink Floyd.
Da skratim. Bend je odlučio na novoj turneji ponovno odsvirati cijeli album »The Crimson Idol«. Turneju su W.A.S.P. nazvali “Re-Idolized: The 25th Anniversary of the Crimson Idol”, a jedna od postaja te turneje u petak 24.11.2017. svratila je i na područje Češke, gdje su se W.A.S.P. zaustavili u mjestu Hluk u češkoj Moravskoj, jugoistočno od Brna i južno od Hluku bliskog Zlina. Dakle, svega nekih 20 km od granice sa Slovačkom. Zašto je onda bio put u Hluk? Jednostavno. Zbog novog koncertnog godišnjeg odmora. Nakon tog petka došla je naime nedjelja 26.11.2017., s njom koncert Helloween u slovačkoj Bratislavi, a odmah nakon postaje u Bratislavi jako se isplatilo povući dan godišnjeg i u ponedjeljak, 27.11.2017. te se pojaviti u Beču, gdje su zajedno nastupili Alice Cooper i Europe (obje reportaže slijede).
Tko je krajem listopada 2007. otišao na koncert W.A.S.P.-a u talijanski Treviso, predobro zna, da su W.A.S.P. već tada izvodili cijeli »The Crimson Idol«, i to povodom 15. obljetnice izdanja albuma. Pa, ova turneja sad je neka vrsta rekapitulacije turneje od prije 10 godina. Cijela turneja je, što se tiče potražnje za ulaznicama, djelovala prilično euforično. Na to nisu upućivala samo neka unaprijed rasprodana koncertna mjesta, nego i neugodan odgovor menadžmenta grupe da upravo zbog izuzetne potražnje odbija praktički sve zahtjeve za akreditacijom te u našem slučaju udovoljava samo šačici najvećih čeških medija. Svejedno. Bez obzira na to što koncert može biti rasprodan i bez obzira na to što se Helloween u Bratislavi 26.11.2017. »bolno« preklapaju s Testament, Annihilator i Death Angel u Ljubljani, motivacija za novi »road trip« bila je toliko jaka da se isplatilo suočiti se s rizikom da ostaneš pred dvoranom bez karte i samo reći: »Nema veze, idemo na neodređeni broj rundi piva, pa u Češkoj smo!« A kad si u Češkoj, ni u kojem slučaju ti ne može biti loše. Uvijek se događaju samo dobre stvari. No, misao o riziku ovaj put je bila posve uzaludna. Koncert nije bio rasprodan. U stilu starih dobrih vremena, kad se još prekipijevalo od fanovskog ludila, i opasana pojasnom torbicom za fan pit, ušli smo Nataša i ja u višenamjensku sportsku dvoranu koja prima 6.000 ljudi. U njoj je već veselo vrijelo jer su na pozornici stajali češki hard rockeri Gatecrusher. Tekstovi na češkom jeziku. Gatecrusher su sigurno dobro poznati u Češkoj. Djeluju vrlo samouvjereno i kompaktno. Posve samouvjereno, što je upućivalo na to da iza sebe imaju dulju kilometražu. Bend je između ostalog već nastupao pred takvim imenima kao što su Iron Maiden, Aerosmith, Deep Purple i Lordi. Dakle, dobro su poznati doma. To da grupi dobro ide, ilustrirao je i raskošan »merch table«. On je gotovo nadvladavao onaj koji je pripadao W.A.S.P.-ima. Svejedno . Gatecrusher na aktualnim koncertima obilježavaju prvih deset godina djelovanja i ovaj je bio posvećen tome. W.A.S.P. su im dopustili nastupiti samo pola sata. To ne znači da se dečki nisu dobro snašli i da to ne bi znali iskoristiti. Maksimalno su se potrudili, opremili pozornicu svojim kulisama i nevjerojatno. Tijekom koncerta uspjeli su pustiti u zrak nekoliko dimnih zavjesa. Kvartet koji zna što radi i zna stvarati vrlo dobar i više nego solidan hard rock. Svejedno, češki tekstovi »koče« optimiziranje pjevnosti takvih skladbi, makar ideja za izvorni riff može biti kako god jako dobra. Zapravo bi bend zaslužio korektnu ocjenu da stvara tekstove na engleskom, no tako, s gledišta slovenskog ljubitelja takve glazbe, znače manje nego prošlogodišnji snijeg.
Idemo dakle k W.A.S.P.-ima. Kao što je rečeno, oni su u prvom dijelu, to jest regularnom dijelu, izvodili cijeli »The Crimson Idol«. Blackie se za novu turneju pripremio do u tančine. U tom smislu u redove grupe integrirao je bubnjara koji dolazi iz progresivnometalskih krugova. To je Aquilles Priester, inače brazilski bubnjar, koji je svojedobno službovao kod uvaženih progmetalaca Angra. I to se konkretno osjetilo. Priesterov doprinos naime. Što se bubnjarskog doprinosa tiče, koncertna verzija »The Crismon Idol« vrlo je tvrd orah, jer su neke od skladbi doslovno protkane višestrukom serijom zahtjevnih bubnjarskih prijelaza, gdje se tom-tomi notorno ljuljaju pod brojnim topovskim zamasima koji istodobno zahtijevaju izuzetnu brzinu, koncentraciju i preciznost. Aquilles sve to ima i Blackie je s ekipom mogao odsvirati »The Crimson Idol« posve opušteno i s najvećim mogućim užitkom. Uz Blackieja su slijeva i zdesna i dalje pozicionirani basist Mike Duda i gitarist Douglas Blair, koji su oboje svoje uloge odradili na konstantnoj, to jest više nego odličnoj razini.
A Blackie? Izgubio je lijepu hrpu viška kilograma. Visoki pjevač i gitarist, kojega se upravo zbog te stasitosti prestrašio čak i sam Arnold Schwarzenegger, kad su mu birali protivnika u filmu Terminator – kruži naime priča da su Blackieju ponudili jednu od glavnih uloga u tom filmu, djeluje pomlađeno, svježe i doživljava u osobnom smislu pravu malu renesansu te cjelovitu osobnu obnovu. To je nagovijestio već posljednji i još uvijek aktualni studijski album »Golgotha«, koji je usput više nego izvrstan, te prošlogodišnja turneja grupe. »The Crimson Idol« pak je album koji moraš poslušati od početka do kraja. Tijekom koncerta u Hluku scenska rasvjeta bila je gotovo nikakva. Tek nekoliko bježećih svjetala sramežljivo je »oblizivalo« scenske silhuete glazbenika. U pozadini su se šopirile kulise s projekcijskim platnima na kojima se vrtio film o Jonathanu Steeleu. Blackie je koncert otpjevao na boljoj razini nego što se moglo očekivati. Vokalno se izuzetno dobro držao. I svojom planinskom karizmom i demonskim šarmom ponovno uvjerio da ostaje onaj pravi zagriženi rock’n’roll »mamojebac« kojemu nema ravna. Energija koju odašilje na pozornici ostaje u svojoj predanosti stvarna, zarazna i istodobno esencijalna. Blackie uz sve manire i dalje zrači onom jetkom nestašnošću te djeluje pomalo arogantno i nedostupno, u stilu svoje dobro znane razuzdanosti, bez koje se W.A.S.P. ne mogu zamisliti.
Govora dakle nije bilo mnogo. Samo sviranje. U »The Crimson Idol« nije teško izlučiti ni nekoliko bisera polupretekle riznice rock’n’rolla koji su Blackieja oduvijek nadahnjivali . U Doctor Rockter čuješ utjecaje The Who, u Gipsy Meets The Boy ranih Uriah Heep, a sam scenski razvoj dramatiziranog koncepta nerijetko podsjeti na film »The Wall«. Bend je naišao na odličnu i izvrsnu podršku publike, koja je s Blackiejem pjevala glasno i s uživljavanjem. Nekoliko kulisa snimljenih pratećih vokala, klavijatura i posebnih efekata zapravo je koncertna stalnica grupe i ni ovaj put nije bilo drukčije. Uz to, kao što je rečeno. Odsvirano na stvarno visokoj razini.
Reklamne najave doduše su obećavale koncert iz dva dijela. U prvom bi se izvodio cijeli the Crimson Idol, u drugom pak najpoznatiji klasici. Bend koji je u karijeri prodao preko 12 milijuna primjeraka svojih albuma »slovi« po inače kraćim nastupima. I bez obzira na obećanja, i ovaj u Hluku spadao je među kraće. Umjesto drugog dijela, W.A.S.P. su se vratili samo s bisom od četiri skladbe koje su publiku s krepkim atmosferičnim zamahom, na 20 minuta, još posljednji put podigle u »W.A.S.P. nebesa«. L.O.V.E. Machine, Wild Child, nova Golgotha te završni i konkretno razvučeni grom uz I Wanna Be Somebody. Sat i pol dakle! Koncertno druženje na inače visokoj razini, odrađeno sve s velikom odlikom, s Blackiejem u odličnoj formi. Samo s onim blago gorkim okusom koji obuzme posjetitelja W.A.S.P. koncerata, da je i ovo druženje s jedinstvenim potpaljivačima šokantnih glam metal perverzija, naprosto bilo prekratko.
Setlista
The Crimson Idol
1. The Titanic Overture
2. The Invisible Boy
3. Arena of Pleasure
4. Chainsaw Charlie (Murders in the New Morgue)
5. The Gypsy Meets the Boy
6. Doctor Rockter
7. I Am One
8. The Idol
9. Hold on to My Heart
10. The Great Misconceptions of Me
Jonathan’s Farewell (taped outro)
—dodatak—
11. L.O.V.E. Machine
12. Wild Child
13. Golgotha
14. I Wanna Be Somebody
I Wanna Be Somebody (Jumpin’ James verzija, taped outro)
