Autor: Jernej Vene
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 11.11.2006
Broj posjetitelja: 21
Jesmo li već čuli za nekoga tko je prije nekoliko godina slijedio svoje snove i otišao u Kaliforniju kako bi postigao ono što kod kuće ne može? Priču znate, možda u bližoj “gastarbajterskoj” varijanti (Njemačka, Austrija?). Damir Šimić – Šime postao je Shime i u SAD-u tvrdim radom stekao status cijenjenog majstora šest žica.
Nakon koncerta u Postojni zaustavio se još u nedjeljom ispražnjenom Orto baru u Ljubljani. Po staroj navici bio sam na mjestu događaja puno prerano. Uskoro su se pojavila dva moja znanca koji su Šimeu pripremili prvorazredno iznenađenje. Koncerti u Ortu počinju u 22:00, ali se nedjeljni počeo tek u 23:00. Malo je tome pridonio slab odaziv, malo prekasna reklama, a malo i nedjelja. Kad je Šime ušao u donje prostorije Orta, iza šanka je ugledao spomenuta gospodu i nije mogao sakriti iznenađenje. Prvi je naime bio Aleksander Tonij, poznat pod imenom Toni (provjerite njegov album Rdeča!), s kojim je bio “cimer” na gitarskoj školi u Los Angelesu dobru godinu dana. Drugi je bio Simon, inače nekadašnji gitarist u grupi Pepelka i kod Deje Mušič. Što on ima zajedničko sa Šimeom? Ha, Simon i Šime bili su zajedno u JNA u Zadru 1988.! Nevjerojatno! Naravno, imali su si puno toga za ispričati, no Šime je ipak rekao da treba početi.
Preselili smo se u dvoranu Orta, gdje je svih nas dvadeset i jedno prisutnih uživalo u briljantnom nastupu. Šime nije popuštao i nije svirao kao na nekoj probi, nego je zajedno s Jeffom Bowdersom i Rickyjem Riccardom dao sve od sebe. Još bolje bile su dosjetke između skladbi, na primjer: “Nocoj imamo privatno zabavu” ili “Da počnemo zabavu s jednom popevkom!”, nakon čega su odvalili paklenu metal bombu. Savršen zvuk i nevjerojatna uigranost malobrojnu su publiku doveli u odlično raspoloženje. Negdje nakon dvadeset minuta Šime je objavio da basist Ricky mora na malu nuždu, a u međuvremenu nas je zabavljao fenomenalni Jeff Bowders, koji je predstavio umjetnost bubnjanja od male škole do akademije. Naravno, nakon četiri skladbe morao je i Jeff sa strane, a tada nam se lijepim nastupom uvukao pod kožu basist Ricky. Izuzetno naelektrizirani nastup profesionalaca prebrzo je završio kad je nastupila ponoć. Zaneseni smo htjeli još, iako u Ortu po propisima moraju završiti do tada. Pa smo s posljednjom skladbom dobili još jedan udarac direktno u glavu! Kako mi je kasnije povjerio ljubazni Šime, polako će se preseliti natrag u rodni Zagreb, tako da ćemo ga ubuduće moći još mnogo puta čuti uživo u našoj blizini!
Galerija slika
