Dan prog metala preko slovenske granice uz Circus Maximus (2007)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Rock Club / Ronchi dei Legionari / Italija
Datum koncerta: 09.12.2007
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 15,00€
Dok se “cijela” Slovenija koncentrirala na posjet švedskim metalskim pompoznjacima Therion u Ljubljani, uz znatno manje halabuke naše je zamejstvo posjetila norveška prog metal postava Circus Maximus. Mladci kojima su umjesto adolescentskog paperja tek dobro nicale prve dlaˇice muševnosti imaju iza sebe dva odlična albuma “The First Chapter” i posve svježi, ove godine izdani “Isolate”, kojemu je bio posvećen i koncert u mjestu Ronchi dei Legionari, gradiću blizu Gorizije, koji je najpoznatiji po međunarodnoj zračnoj luci. Ni ovaj put nije prošlo bez pretjeranog kruženja, vožnje “napamet” ili intuitivnog hvatanja prave smjera prema cilju, gnjavljenja mještana pitanjima gdje smo i kako se dolazi tamo kamo želimo doći. Eh, dečko moj. U Italiji si i jednostavno se pomiri s time da putovi izvan autoceste nisu označeni. Rock Club je u Ronchiju tako loše označen da smo nesvjesno stigli točno na cilj, a da nismo znali da smo na cilju. Drugi put je išlo lakše, kad smo napravili još jedan obilazni krug po industrijskoj zoni Ronchija, jer su se u međuvremenu već počeli skupljati zagrijani fanovi koji su naposljetku oživjeli industrijsku zonu i došli navijati za svoje heroje u Rock Club.
Kao što se već prošle godine istaknuo organizacijom Tramp’s White Lion u Trstu, i ovaj je put pravi glazbeni entuzijast Massimo pobrinuo za ponovni posjet visokokvalitetne postave blizu Slovenije. Nevjerojatno je kako čovjeku uspijeva organizacija posve neprofitnog koncerta. Goni ga samo gola vjera i ljubav prema glazbi. Topao doček, par bodrećih riječi u znak podrške i zahvale u razmjeni kroz dijalog i već sjedimo za šankom naoružani standardno razvodnjenim talijanskim pivom. Šteta što smo prije načeli našeg Laškog, jer nam je razlika u kvaliteti tako u trenutku slomila i samljela srce.
ANARCHY-X:
Čekanje se prilično oduljilo. U 20.40 konačno je zagrmjelo u ovom simpatičnom malenom klupčiću koji prima 200 ljudi, odjevenom u topli furnir, ukrašen pravim rock posterima i zidnim slikarijama. Ugodno mjesto za posjet! No, na pozornici su stajali talijanski Queensryche, domaće zvani Anarchy-X. Vrlo hrabro upustiti se u vode “a tribute to” benda, a ako su to povrh svega još i Queensryche, mogućnosti su samo dvije. Ili ti se pomutilo, ili si toliko prokleto dobar da ti nitko ne vjeruje, dakle nad-realno dobar! U oba slučaja izazivaš vraga s Queensryche! No, Anarchy-X su pokazali samo to da se usuđuju, a još su daleko od toga da bi opušteno plivali u zahtjevnom repertoaru koji su odabrali za sviranje. Prvo i prvo, ozvučenje je što se bubnjeva tiče bilo daleko preglasno. Već u uvodnoj Anarchy-X pjevača je u najvišim registrima povlačilo u krivo, bilo je poluton falširanja, ali okej, rekao sam si: “Pričekajmo još malo. Tip mora ugrijati glas!” Čekanje nije pomoglo. Ipak je tip prilično spretno odvezao recimo skladbe Damaged i Empire, a i I Don’t Believe In Love momci su zajednički izveli sasvim dostojno. Momci su se nekoliko puta ružno posvađali u neuigranosti i ružno promašili osobito u draguljima večeri Walk In The Shadows, gdje je pjevača doslovno slomio refren, potom Eyes Of The Strangers i uopće je bio pogromaški završetak s Queen Of The Reich. Gitare su od svega još najbliže originalu, pjevač mora još poprilično vrijedno raditi, boja vokala je primjerena, ali u visokim registrima postaje grozno tanak i slab, ritam linija je također zarobljena na poraznoj frekvenciji. Da su momci nekoliko puta snažno skrenuli s puta originala, kriv je upravo bubnjar, koji je ružno promaššio ili zakasnio na priličan broj prijelaza. 50 minuta “Queensryche”. Lijepa minutaža za prvi od dva predbenda. No momci imaju potencijal, samo će još trebati vrlo temeljito raditi. S pet piva u sebi, bilo mi je totalno super jer sam mogao na sav glas urlati stihove klasika ove nekoć velike i nezaboravne grupe.
1. Anarchy-X
2. Revolution Calling
3. Operation: Mindcrime
4. Damaged
5. Empire
6. The Mission
7. I Don’t Believe In Love
8. Walk In The Shadows
9. Eyes Of A Stranger
10. Queen Of The Reich
STEEL CROWN:
Steel Crown su nešto prije deset sati započeli svoj koncert kao drugi predbend. To je za Italiju, što se njihova nastupa tiče, bio poseban događaj. Radilo se naime o prvom koncertu ponovno okupljenih Steel Crown, koji su se raspali davno, davno, negdje duboko zakopani u osamdesetima. Tada se svirao heavy metal u golom obliku. Riff, clean vokal, solažice i gas do daske. Bez komplikacija. Pa i Steel Crown pripadaju nekakvoj varijanti new wave of italian heavy metal. Vrlo opskurni mrgodi, nema što. Bez karizme i šarma. I u izvedbenom i u glazbenom dijelu. Iako je narodu vidno žarilo od zadovoljstva pred očima, tome je vjerojatno kumovalo osobito nostalgično kucanje srca zbog ponovnog uskrsnuća ove, za Italiju, legendarne skupine. Zapravo se osjetilo da su momci već odavno s pozornica, da su nešto zaboravili na osnovne matematičke aksiome. Osobito to da se naprosto mora bljuvati vatru kad zvečiš pred masom jedinstvenim čelikom koji stvara snaga metalskog riffa. Dakle, nedostajala je ona točka na “i” zvana protok energije. Budući da toga nije bilo, bili smo samo svjedoci izljeva sterilnosti ljudi koji su se doduše lijepo potrudili da još jednom zavitlaju sablje u znak starih dobrih vremena. No jednostavno mogu zaključiti – možda im naprosto nije suđeno. Ali je ovo ponovno okupljanje za talijansku scenu vrlo poželjna i lijepa stvar, iako su Steel Crown u godinama apstiniranja pretekli mnogi mladi nadobudnici koji na sceni znače mnogo, mnogo više, ako se osvrnemo samo po susjedstvu preko granice, ne treba dalje od Trsta, gdje borave recimo Rhapsody Of Fire. Slično podsjeća ovaj reunion u Italiji na nedavnu općeslovensku buku oko Interceptor. U vrijeme njihove odsutnosti, novi slovenski metal bendovi doslovno su ih pospremili u mali džep gaćica. Nose pak status nekakvih legendi, što ih održava na životu. I neka tako bude i sa Steel Crown. Sretno, striče, samo nemojte postati snoopyji!
2. Stay Poor
3. No Man Land For A Gypsy
4. Bad Flowers
5. Sunset Warriors
–dodatak—
6. Prisoners In The Box
CIRCUS MAXIMUS:
Circus Maximus su zauzeli pozornicu oko 23.00! Što očekivati od ovih nadobudnih mladih klinaca koji su jučer odrastali uz pahuljice s mlijekom i gledanje crtića na TV-u? Skandinavci. A gdje se nađe ta riječ, uz nju je uvijek povezan pridjev “savršeno”, “perfekcionistički”. S obzirom na mnogo povoljnije uvjete nastupa u većoj dvorani prethodnog dana u Brescii, brojniju posjetu i osobito veću pozornicu, ovaj put nije bilo za očekivati tako intenzivan nastup. Momci su se bacili ravno na novu ploču “Isolate” (2007), kojoj su posvetili prve tri skladbe uvodnog dijela svog nastupa. Od malobrojne publike izmamili su pristojnu buku, a osobito su bili nagrađeni od okupljenih zbog činjenice da je ona marljivo znala stihove nekih najdražih favorita iz repertoara grupe.
Circus Maximus su prekrižili planove osobito zvuk, što je čudno za skandinavski perfekcionizam. Opet su bubnjevi bili malo preglasni, ali su ljudi u prvoj polovici nastupa to sanirali i na udaljenosti od 15 m od pozornice zvučna se slika naposljetku ipak složila u stanje barem blizu ravnoteži, iako konačnu optimizaciju nismo dočekali. Dečki su u izvrsnoj formi što se drila i uigranosti tiče. Vokal je eksplozivan, autoritativan, visoko melodičan, snažan u svakom registru. Osobito su Circus Maximus u najvećim melodijama svojih motiva okrunili tu svoju veliku prednost izrađenog vokala nadgradnjom atmosfere, kojoj su naravno slijedili progresivni momenti izmjene brojnih prijelaza, ritmičkih obrata. Šteta što su klavijature praktički bile pregažene u zvuku pa je atmosfera u toj točki pretrpjela nešto gubitka. Da su momci još vrlo mladi, pokazalo se osobito u velikoj statičnosti ekipe na pozornici. Praktički nepomičan gitarist, gotovo u backstage skriveni klavijaturist, basist cijelo vrijeme s jednom nogom na monitoru, što je već polako pošteno počelo grebati. Jedini koji je malo više energije ulagao u vlastitu scensku kinetiku bio je pjevač, no i taj je zbog pretjeranog okretanja bubnjaru i time pokazivanja leđa masi prekidao energetski protok na relaciji publika – grupa, iako je taj protok tijekom koncerta funkcionirao. Zahvaljujući nekolicini vrlo raspaljenih pojedinaca u prvim redovima, koji su cijelo vrijeme disali s grupom na pozornici. Da je takvih obožavatelja te večeri u Rock Clubu bilo barem za šaku više!
Momci su se probili kroz svoj repertoar. Odsvirali su najbolje stvari sa svoja dva studijska albuma u sat i pol! Za bis su na pozornicu pozvali oba predbenda, Anarchy-X i Steel Crown. Svi su sada zajedno zagrmjeli Queensryche evergreen Take Hold Of The Flame, koji je za razliku od prethodnog dana u Brescii ovaj put većinom otpjevao frontmen Anarchy-X. Unatoč tome što se vokalist Circus Maximus na vokalu uključio samo za nekoliko skromnih stihova, oni su potvrdili nezamislivu razliku u kvaliteti između dvojice pjevača! To je bio vrhunac zabave večeri, koji je svima u prostoru dao krila, a osobito je značio poštovanje prema uloženoj energiji organizatora Massima da je doveo Circus Maximus u Italiju i tako omogućio momcima da svoju glazbu uživo približe i ovom dijelu Europe.
Noć je bila još duga i, kao uvijek u ovakvim rock n’ roll avanturama, nezaboravna. Slijedio je intervju s Circus Maximus za našu dragu “lajnu rocka”, vožnja zasnježenim cestama preko Cola do Ljubljane, a prije toga naravno ponovno gubljenje po cestama Gorizije. “Granični prijelaz Rožna Dolina! Čujemo li se?!?!”
1. A Darkened Mind
2. Abyss
3. Wither
4. Prophecy
5. Arrival Of Love
6. Sane No More
7. Silence From Angels Above
8. Mouth Of Madness
9. SIN
10. Glory Of The Empire
11. Alive
12. Ultimate Sacrifice
13. Imperial Destruction
—dodatak—
14. Take Hold Of The Flame (zajedno Circus Maximus, Steel Crown, Anarchy-X)
tekst: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
ANARCHY-X:
1. Anarchy-X
2. Revolution Calling
3. Operation: Mindcrime
4. Damaged
5. Empire
6. The Mission
7. I Don’t Believe In Love
8. Walk In The Shadows
9. Eyes Of A Stranger
10. Queen Of The Reich
STEEL CROWN:
1. I Can Dream
2. Stay Poor
3. No Man Land For A Gypsy
4. Bad Flowers
5. Sunset Warriors
–dodatak—
6. Prisoners In The Box
CIRCUS MAXIMUS:
1. A Darkened Mind
2. Abyss
3. Wither
4. Prophecy
5. Arrival Of Love
6. Sane No More
7. Silence From Angels Above
8. Mouth Of Madness
9. SIN
10. Glory Of The Empire
11. Alive
12. Ultimate Sacrifice
13. Imperial Destruction
—dodatak—
14. Take Hold Of The Flame (zajedno Circus Maximus, Steel Crown, Anarchy-X)
Galerija slika















