Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 19.12.2013
Ako već nema snijega, neka u Ljubljani barem puše bura, rekao je obalni dvojac, Almost Rage i Incarnated! U sklopu tradicionalnih četvrtkovih Kadilnic of Death ovaj je put zapuhala konkretna death/thrash bura s Obale, i to još vrijednija posjeta zbog toga što su na njoj koparski thrash metalci Almost Rage službeno pomahali zbogom koncertnim pozornicama.
Malo je zanimljiva bila odluka da na pozornicu prvi stanu baš Almost Rage, koji s radom počinju još davne 2005., tada još kao The Fifth Season. Tri godine kasnije preimenovali su se u Almost Rage, a još tri godine kasnije objavili su svoj dooogo iščekivani studijski prvijenac Almost There.. Koprćani su dugo na koncertnoj sceni bili aktivni uglavnom samo na svom području, napokon su se ipak prebacili i preko Vrhničkog brijega i nažalost baš svoj oproštajni koncert odsvirali prošli četvrtak u Ortu. Lijepo je da se dečki opraštaju u prijateljskom duhu, a stvarno je šteta što odlaze u preranu mirovinu. Šteta prvenstveno zato što su Almost Rage bili prilično unikatan thrash metal bend, koji nije bio potpuno zarobljen u vodama Bay Areae ili tektonskog thrasha, nego je vozio poprilično svojstven stil, pun prije svega masnog groovea i rušilačkog, srednje brzog tempa. Prije dvije godine (ako se ne varam) bend je ojačao i gitarist Bojan Sinkovič (ex-Root ‘a Balluta), koji je pomogao dodatno nadograditi bend. Skoro bijesni svoju su viziju thrasha odlično uhvatili na prvijencu, a ovaj put iznenađujuće su najavili svoj oproštajni koncert. No dečki nisu na oproštaj pristupili nimalo uvrijeđeno i samosažalijevajuće, jer su koncert u Orto baru odsvirali punom parom. Odličnom zvuku treba zahvaliti što su Almost Rage zvučali gromoglasno i silovito, a vražjoj uigranosti za izvanrednu pozorničku energiju. To krasi prije svega stoičku, ali samouvjerenu pojavu Edija »Ejaqa« Ujoviča, koji je pouzdano brinuo za podavanje debelih basovskih linija i odlično odpjevanog polukrulećeg vokala. S njegove lijeve i desne strane za piljenje su samouvjereno brinuli Iztok Bajc i Bojan Sinkovič, koji su oduševili izvanrednom energijom i fantastičnom svirkom, a posebno je Bojan pokazao svoje sposobnosti solističkog slalomiranja po žicama. Iza trojca u prvom planu po opnama je bez milosti udarao Igor Marasovič, pritom vidno uživao i svojim grimasama jako podsjećao na Larsa Ulricha. Samo što bubnja mnogo bolje, hehe. Komadi The Dark Side, Immortal Thoughts, Scars in Desert, već poznati s prvijenca, dobro su razmigali vratove, a komadi novijeg datuma samo su potvrdili da će nam Almost Rage faliti. Možda je pak i završni, oproštajni komad Rise Again ipak bio znakovit?
Za kraj su starine pozornicu prepustile mladoj, nadolazećoj sili domaće metal scene, svojim sunarodnjacima Incarnated, koji polako, ali pouzdano i uvjerljivo osvajaju domaće pozornice. Kad ih jednom vidiš uživo, brzo ti je jasno zašto je to tako. Incarnated svoju glazbenu buru temelje na thrashu, koji je na trenutke blizu Nevermore, death metalu, koji melodijom i udarnošću podsjeti na At the Gates, a to Incarnated uspješno nadograđuju izdašnom mjerom tehničke kompleksnosti, što ih približava modernijim pristupima bendova poput Gojira, Arsis i Revocation. Dečki su na pozornicu stupili samouvjereno i uvjerljivo kao bend s višegodišnjim iskustvom i odžgali stvarno zapanjujući set pun vatrene gitarske pirotehnike i zaista dinamičnog, valovitog metala. Dah su oduzimali solistički izleti fantastičnog gitarskog dvojca Marko Kocjančič/Andrej Rot, koji je po vratovima svojih sjekira sweepao i shreddao s takvom lakoćom kao da ne ispaljuje munjevit notni slijed, nego svira Kuža pazi. Ritam sekcija je iza eksplozivnog gitarskog vatrometa skoro malo zaostajala, ali je svojim bubnjanjem držala pouzdanu podlogu, baš kao što je s pouzdanošću publiku zagrijavao i istovremeno zlorabio mikrofon Aleš Prinčič. Energičnom frontmenu poznaju se pozorničko iskustvo iz vremena Hiram i Root ‘a Balluta, jer zna pozornicu potpuno podrediti sebi, a uvjerava i brutalnom, šarolikom i razigranom vokalnom izvedbom – jednom laje kao Tomas Lindgren, drugi put krulji kao Frank Mullen, a treći put je agresivan kao Joe Duplantier. Vokalni duet s Ejaqom u komadu Wrath pak je ispao kao pravi tornado! S obzirom na viđeno i čuto Incarnated postavljaju visoka očekivanja za budućnost, a time se ni ne treba bojati da bi obalna metal bura skoro izgubila na snazi.
Galerija slika
