Dark Tranquillity / Moonspell / Hiraes
srijeda, 30. 4. 2025., od 19.00 h do 22.50 h
Zagreb / Boogaloo / Hrvatska
Dolaze turneje kojima jednostavno ne možeš okrenuti leđa. Turneje u našu regiju! Što ljepše. Udruženje legendarnih göteborških pionira melodeath metala Dark Tranquillity s uvijek nevjerojatnim portugalskim braniteljima gotičke i melodično ekstremne metal nomenklature Moonspell. Dva velika i visoko cijenjena imena na međunarodnoj sceni, stilski izrazito različita. Odlična kombinacija koja bi trebala sa svih strana privući trume i trume težkometalaca uz još učinkovitiji ulov prodanih ulaznica.
Nastup obaju bendova već smo pogledali u Ljubljani 12. 4. 2025., gdje su koncertnu recenziju priložili Sebastijan i Jerneja, no vrag nam nije dao mira da ne skočimo 30. 4. 2025. na još jednu porciju u uvijek prekrasni zagrebački klub Boogaloo. Pa i repertoari su i Moonspella i Dark Tranquillity bili malo drukčiji od ljubljanskih. Ali polako.
Klub Boogaloo bio je zapravo rasprodan. Na dan koncerta ostala je šačica ulaznica. Inače, prostor nabijen do vrha. Ljudi se tiskalo. Stisnutih u uske redove šibica. Već kad je na pozornicu stupio predbend Hiraes – riječ je o njemačkim melodičnim death metalcima iz grada Osnabrück, koji su nastali iz pepela sastava Dawn Of Disease, s vražjom ‘Hannoverankom’ Brittom Götz na poziciji growl vokala, koja je u sastav stigla iz Critical Mess i koju smo prije mnogo godina pratili s Cripper na više koncerata tolminskog Metalcampa, a također primjerice 2011. na danas nažalost pokojnom njemačkom festivalu Bang Your Head!!!, bilo je jasno da će se Boogaloo te večeri pretvoriti u osinjak.
Kvintet u postavi Britta Görtz (vokal), Lukas Kerk (gitara), Oliver Kirchner (gitara), Christian Wösten (bas-gitara) i Mathias Blässe (bubnjevi) u pola sata je već konkretno ispunjeni klub pokrenuo na pune obrte i predstavio se kao superiorno nauljena cjelina, gdje je magnetizam ‘oštro’ obavljene Britte, koja je dokazala da joj growl i dalje fenomenalno služi, preuzimao svu pozornost. Sastav je odsvirao pet komada s drugog i još uvijek aktualnog albuma “Dormant”, koji je izašao početkom prošle godine. Ekipa prekaljenih mačaka s konkretnom kilometražom i iskustvom isporučila je kompaktan i eksplozivan performans koji je u svemu oduševio. Unatoč nešto slabijim zvučnim karakteristikama, što se ponajviše odnosi na manju razlučivost dijela obiju gitara. Odlično uvodno zagrijavanje!
Moonspell sam čekao na pozornicama sve od studenoga 2019., kad smo ih uhvatili u društvu Rotting Christ u austrijskom Grazu! Bend koji te jednostavno odnese. Uvijek. Ekipa glazbenika koja je kroz godine izrasla u veliku obitelj! Četvorica se u sastavu nisu mijenjala od 2004. No 2020. u svoje su redove primili novog bubnjara Huga Ribeira. Bend je posljednji studijski album “Hermitage” izdao 2021. Stvar polako tone u zaborav, a bend je u skladu s tim odlučio za ovu turneju pripremiti poprilično starošku setlistu, koja je jednostavno rečeno bila dodatni magnet da si Moonspell na ovoj turneji jednostavno morao otići pogledati! Moonspell vrlo rado zauzimaju poziciju posebnih gostiju na turnejama etabliranih većih sastava. Nezaboravan je bio onaj susret s Moonspell u Boogaloou u travnju 2009., kad su ukrali show britanskim black metalcima Cradle Of Filth i potpuno ih zasjenili. Fernando je promijenio izgled, pustio je brkove i bradu, tako da je više podsjećao na nekog konobara u srpskom restoranu s roštiljem, no kad je taj tip stupio na pozornicu i započeo svoj performans, jednostavno si znao da si na pravom mjestu. Strastveno i bez kompromisa. Moonspell su fantastično uigrani, zvuk je tijekom nastupa bio odličan, na svoje je vrline ponovno upozorio i fenomenalni gitarist Ricardo Amorim, s naprosto briljantnim sviranjem solaža starošolske branše! Bend je u jednom satu zahvatio zapravo cijeli lik i djelo iza kojeg stoji opus sastava. Svojom su energijom Moonspell opčinili prostor, a publika im je jela iz ruke. Kamo god si uperio pogled, bile su ruke u zraku. Svoje je dodalo i standardno Fernandovo potpaljivanje.
Polovicu odsviranih komada zastupala su prva dva albuma sastava, koje su Moonspell prefrigano rasporedili na sam početak koncerta (Opium, Awake) te na sam rep, kad su očekivano najprije opalili Vampiriu, koju je naslijedila briljantna “Extinct” točka Breathe (Until We Are No More), a potom su svi u dvorani poludjeli uz vampirizirajuće lomatanje klasika Alma Mater, dok je bend zakucao posljednji čavao u lijes u velikom finalu s još jednom “Irreligious” klasikom Full Moon Madness, uz koju smo svi ostali bez glasa. No, ne posve! Trebalo je štedjeti gorivo jer se još najavljivao nastup glavnih nositelja. Moonspell su repertoar začinili i ponovnom integracijom “Memorial” (2006) klasika Finisterra, koju ne izvode baš često na turnejama, a svu čar i hipnozu ekipa je s lakoćom održavala i na krilima klasika s albuma “Antidote”: From Lowering Skies i In Above All Men, koje su nakon dugo vremena opet vratili u set listu, te donekle očekivano Everything Invaded! Jednostavno rečeno. Novo nezaboravno druženje s fenomenalnim Portugalcima kojih se nikako ne možeš i ne možeš zasititi.
Da bi Moonspell slučajno ukrali show Dark Tranquillity, kao što su ga nekoć u klubu Boogaloo ukrali Cradle Of Filth, te se večeri nije trebalo bojati. Ne samo da su sastavi stilski milju udaljeni, nego i zbog činjenice da je to u društvu Dark Tranquillity jednostavno nemoguće. Oni naime slove po tome da su njihovi koncerti uvijek odsvirani na najvišoj razini, što je već gotovo poslovično povezano s onom švedskom marljivošću i perfekcionizmom koji žele isporučiti uvijek najbolje.
Bend je stigao u Zagreb s najnovijim albumom “Endtime Signals” (2024) i poprilično promijenjenom postavom u kojoj su od stare garde samo jedini osnivački član, vokalist Mikael Stanne, koji je sa sastavom preživio sve apokalipse, te klavijaturist Martin Brändström, koji je član sastava još od 1998. nadalje (njegovom integracijom Dark Tranquillity su izrasli u sekstet). Oba gitarista Jonas Reinholdz i Peter Lyse Karmark, pa basist Christian Jansson i bubnjar Joakim Strandberg Nilsson novajlije su u ekipi. No vrhunski glazbenici i Dark Tranquillity konkretnu su rokadu postave koja ih je zadesila nakon 2020. vrlo uspješno prebrodili i vrlo brzo zakrpali praznine. To je zračio koncert. Mikael Stanne je onaj prvi i najobvezniji član sastava bez kojeg si sastav doista ne možeš zamisliti. Na pozornici nosi onaj osmijeh i osvaja svojom scenskom prisutnošću uz neprestan osjećaj velike pristupačnosti publici i sljedbenicima. Growl ostaje razarajući i savršeno služi legendarnom vokalistu. Rukovanje s publikom rutinski je posao za njega. S gestikuliranjem i potpaljujućim obraćanjima stvari idu u tom smjeru još lakše. Stanne je jednostavno vokalist zapanjujuće karizme.
Fenomenalna igra scenske rasvjete, bogato opremljena scenska kulisa s projekcijama u pozadini i bez okolišanja i ravno – vratolomni šut. Bend je pokazao odličnu uigranost. Kiksa nisi čuo. Kao britva oštre gitare, sve harmonije njihove međusobne veze cijelo su vrijeme jasno čujne, ritam sekcija kontrastno uperena u trodimenzionalnu dubinu, a povrh svega naravno Stanneov razarajući vokalni učinak.
Bend je repertoar očekivano većinom ispunio materijalom najnovijeg albuma, pri čemu je vremeplovom krenuo niz opus u prošlost do albuma “Projector” (1999), s kojeg je izveo klasik Therein pri samom repu regularnog dijela. Publika je ludovala, pjevala napjeve, gotovo ih preuzimala Stanneu iz usta, energija je bila luda i teško opisiva. Koncerti u Boogaloou naprosto imaju svoj jedinstveni šarm i čar!
Bend je repertoar začinio s nekoliko slatkiša koji su iznenadili. To su bila dva klasika s albuma “Fiction” (2007) Nothing To No One te Empty Me. Posebno potonju sastav rijetko izvodi na turnejama. Slično vrijedi i za klasik s albuma “Damage Done” (2002) Cathode Ray Sunshine, koji je bend integrirao u repertoar tek 2022., te Hours Past In Exile, koja je nakon dugih godina opet našla mjesto na njihovim koncertima.
Dodatak je isporučio svojevrstan vrhunac jer su Dark Tranquillity isisali iz publike i posljednje atome snage. Publika je gotovo sama od sebe pogodila što slijedi. The Wonders at Your Feet s petog albuma »Haven« (2000). I ludilo se nastavlja. Posvećenost publike ostaje izvanredna. Zagrijano pjevanje u prvim redovima, ali i u udaljenijim kutovima kluba nije jenjavalo. Naravno, u prednjem dijelu i priličnog guranja i moshanja. Tu je još i poguban Lost In Apathy (»Character«, 2005) te u velikom finalu propuštani »Fiction« klasik Misery’s Crown, koji je publika dočekala provalom oduševljenja!
Luđački koncertni događaj. Jedinstven i nezaboravan! Gdje nema prostora za minuse i negativizam. Čarobna večer nabijena uzavrelim strastima, emocijama i jedinstvenom atmosferom koja je stvorila neki paralelni svijet iz kojeg se jednostavno teško prebaciš natrag u stvarnost kad ti bend u pozdrav zapovjedi: »Hvala Zagreb, vidimo se uskoro!«
Autor: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Hiraes setlista:
1. Through the Storm
2. About Lies
3. We Owe No One
4. Dormant
5. Undercurrent
Moonspell setlista:
1. Opium
2. Awake!
3. Common Prayers
4. Extinct
5. Night Eternal
6. Finisterra
7. In and Above Men
8. From Lowering Skies
10. Everything Invaded
11. Vampiria
12. Breathe (Until We Are No More)
13. Alma Mater
14. Full Moon Madness
Dark Tranquillity setlista:
1. The Last Imagination
2. Nothing to No One
3. Hours Passed in Exile
4. Unforgivable
5. Wayward Eyes
6. Terminus (Where Death Is Most Alive)
7. Atoma
8. The Dark Unbroken
9. Shivers and Voids
10. Forward Momentum
11. Cathode Ray Sunshine
12. Empty Me
13. Not Nothing
14. Phantom Days
15. Final Resistance
16. ThereIn
—dodatak—
17. The Wonders at Your Feet
18. Lost to Apathy
19. Misery’s Crown
