Riot V, Crystal Viper, Metalsteel
Subota, 3. 5. 2025.
Klub Jedro, Medvode, Slovenija
“Metal jedinstvo, metal jedinstvenost, metal zajedništvo”
Dragi metalci, dragi rokeri, dragi čitatelji ovog e-zina, pa i svi ostali. Ovo što slijedi neće biti obična, uobičajena i posve jednostavna reportaža s koncerta. Ionako o koncertu legendi Riot (V) ne možeš napisati ništa jednostavno, ali u subotu se u Medvodama dogodila grčka tragedija s neobično sretnim krajem, barem za većinu prisutnih. Idemo lijepo polako i redom.
Prvo moram spomenuti kombi kojim se ekipa osviještenih Primoraca uputila u močvaru i dalje. Potpuno nemetalska bijela boja bila je najmanji problem. Ventilacija? Ne. Klima? Uopće ne. Metal na sav glas? Kakvi! Otvoreni prozori? Što je to? Tako je pisac ovih redaka bio primoran demontirati zavareni prozor, inače bismo se u gužvi na Primorki ugušili kao pilići na farmi seljaka na metadonu.
Na kraju smo ipak sigurno i u jednom komadu stigli pred klub Jedro. Lijepo uređen kutak, sa sramom priznajem da sam ga u subotu posjetio prvi put.
Najavljeno metalsko slavlje otvorili su lokalci i legende slovenskog kleného, pravog, muškog (oprosti, Daša) Heavy Metala, Metalsteel. Svojih pola sata iskoristili su maksimalno, s par šala između komada, a inače je to bio čistokrvni metalski šut u glavu. Nisam brojao odsvirane skladbe, po mojoj procjeni negdje između šest i sedam, a završni trio Spomenik, Novi svet i Heavy Metal Is Our Religion razmigao je i posljednje ukočenjake. Sjedi, pet!
Crystal Viper sa šeficom i jedinom stalnom članicom, vitalnom Martom Gabriel, bili su sljedeći na redu. Osjetno zadebljan zvuk učinio im je veliku uslugu dok su šetali kroz skladbe iz (pretpostavljam) cijele karijere. Bend je unatoč nedavnim promjenama u postavi bio lijepo uigran, a svojim standardnim Power Metal zahvatima lijepo je animirao publiku. Marta ima vrlo snažan i uvjerljiv vokal koji je krepko zarezao u bubnjiće. Zapravo je, međutim, šou ukrao zgodni gitarist Giuseppe, koji je kosom pometao prve redove posjetitelja, a ni njegove vještine na gitari nisu za bacanje. Moram priznati da sam na ove bio prilično nepripremljen, ali melodični i udarni Power Metal uvijek je balzam za moja uha. Uspješno!
A onda šok. Rok je s pozornice najavio da Todd ima laringitis i ne može pjevati ama baš ništa. Mislim da smo u prvom trenutku svi provjeravali datum, nije li možda prvi april. Bend je ipak odlučio odsvirati okrnjen set uz pomoć lokalnih metal vokalista, a Rok je pošteno ponudio svima povrat novca za ulaznicu, ako to žele. Nisam posve 100%, ali mislim da nitko od prisutnih nije iskoristio tu mogućnost.
Od tog trenutka nadalje nije pošteno ni ispravno pisati reportažu s koncerta skupine Riot V, nego izvještaj o vrhunskom metal žuru s eminentnim gostima. Glavninu vokalnog tereta preuzela je Katarina, a nešto pomoći pridonijeli su Andrej (cijeli Bloodstreets) i Urban. Todd je odhropao nekoliko niskih dionica, a uglavnom je preuzeo ulogu MC-a. Ostali članovi benda bili su vrhunski raspoloženi, osim Dona, koji je vrlo mrko odsvirao svoje bas linije. U tom bendu nema mjesta za greške, set je odsviran besprijekorno. Ne mogu si pomoći da ne spomenem Mikea Flyntza, kojeg glatko previđaju na svim izborima najboljih gitarista žanra. Učio je od majstora i sam postao velemajstor, podcijenjen, kao što je podcijenjen cijelu karijeru i Riot (V).
Gdje su gostujući vokalisti zaboravili melodije ili tekst, uskočila je raspoložena publika, koja je odrikala cijeli koncert od A do Ž. Osobno sam se totalno ludo proveo, iskustvo je u sat i pol saželo cjelokupnu metalsku mentalitet, stav i uvjerenje, otuda i podnaslov ovog članka. Sve tri vokalista treba pohvaliti jer su stvarno na razini otpjevali sve zahtjevne vokalne linije, a Katarina je posebno prava buntovnica i ratnica. Naklon do poda. Imao sam osjećaj da je emotivni Todd cijelu večer bio na rubu suza od ganutosti, što je samo dodalo čaroliji trenutka. Nakon koncerta sam se nakratko porazgovarao s Andrejem, koji je još uvijek lebdio nekih 10 cm iznad tla. Još uvijek nije mogao vjerovati što se upravo dogodilo, definitivno životno iskustvo za njega.
Nakon koncerta svi su članovi bili na raspolaganju za razgovor, autograme i fotkanje. S Mikeom sam prošao cijelu povijest benda, saznao sam štošta novo, tužno i fascinantno, tip je bio stvarno ugodan i otvoren sugovornik. S Jonathanom sam načeo razgovor o tehničkom Death Metalu, koji je njegova strast. Ovo je bio vrlo zanimljiv razgovor, iako o toj vrsti nemam apsolutno nikakvu pojma.
Najduže se dobroj energiji opirao Don, koji uz Mikeovu pomoć vodi i upravlja bendom. Popustio je tek kad je srknuo par gutljaja bio proizvedene voćne rakije s Jeličnog Vrha. Lice mu se razvedrilo i dobrohotno je primio na znanje moj popis glazbenih želja za sljedeći koncert. Uvjeren sam (naravno) da će ih naučiti, jer Todd je rekao da se podrazumijeva da će se za ovaj koncert odužiti.
Slijedio je još žestok Metal party uz potoke odličnog piva i uz pratnju jedine prave glazbe. Toliko zanimljivog folka već dugo nisam sreo ni upoznao. Nakon dugih desetljeća ponovno sam vidio i poneka lica iz svoje mračne koncertne povijesti, a priče i pripovijedanja bila su puno šarenija nego što ih se sam sjećam.
Uglavnom, računam na to da je Todd čovjek od riječi i da se u bliskoj budućnosti opet vidimo u Jedru. Shine On!
Čestitke Roku i ekipi za izvedbu ovog događaja, kapa dolje, kako bi rekao bivši izbornik slovenske nogometne reprezentacije.
Tekst: Igorac
Fotke: Silvija i (možda koja) Igorac
