Datum intervjua: 13.06.2007
U utorak 5. lipnja dogovorili smo se u zagrebačkom Teatru & TD za intervju s vodećim članom grupe Woven Hand Davidom Eugeneom Edwardsom. No zbog manjih komplikacija u organizaciji ostalo je premalo vremena za intervju. Tako smo s menadžerom ostali u kontaktu i devet dana kasnije odradili intervju preko emaila. Sve lijepo i krasno, ali ako tada nije bilo dovoljno vremena, iako je ostalo najmanje petnaest minuta do službenog početka nastupa, ovaj put je David Eugene Edwards za RockLine.Info odvojio čak minutu, najviše dvije. Ipak, čini se da se iz kratkih, otresitih odgovora i načina na koji odgovara na pitanja o Edwardsu može saznati puno više nego iz onoga što je zapravo rekao. Dakle, David Eugene Edwards alias Ludi Konj!
Rockline.info (RLI): Negdje sam pročitao da su 16 Horsepower raspali zbog različitih kreativnih pogleda koje ste imali članovi grupe (uz Davida Eugenea Edwardsa, još bubnjar Jean-Yves Tola i basist Pascal Humbert). Woven Hand sada čine dvije trećine 16 Horsepower, a vi ste sudjelovali kao pjevač na albumu Short Stories grupe Lilium (Pascal Humbert i Jean-Yves Tola). Što se dakle promijenilo?
David Eugene Edwards (DEE): Bubnjar
RLI: Nekoć ste rekli da nema razlike između pjesama koje ste napisali za 16 Horsepower i onih koje pišete za Woven Hand. Na posljednjim albumima grupe Woven Hand čini se da je golema razlika u zvuku u usporedbi s vašim prijašnjim albumima. Je li to put kojim bi išli i 16 Horsepower?
DEE: Misliš – put uništenja
RLI: U vašoj glazbi može se naći puno indijanskih utjecaja i motiva. Jeste li bili upoznati s tom kulturom izravno?
DEE: Da, ja sam Ludi Konj
RLI: Vaša glazba djeluje usmjerenije na ritam nego na melodiju. Je li to svjesno?
DEE: Što je to melodija?
RLI: Na koliko instrumenata svirate?
DEE: Ni na jednom u ovom trenutku
RLI: S obzirom na skladbe koje ste već obradili i razne suradnje s drugim glazbenicima zanima me postoji li još neka pjesma koju biste zaista voljeli obraditi i s kim biste još željeli surađivati?
DEE: Nickelback
RLI: Jedan od glazbenika koji se prilično redovito pojavljuje u vašoj glazbi je Bob Dylan. Na Secret South obradili ste njegovu skladbu “Nobody ‘Cept You”, a naziv njegova albuma New Morning pojavljuje se u tekstu pjesme “Swedish Purse” s vašeg posljednjeg albuma Mosaic. Je li vam neki od njegovih albuma posebno prirastao srcu i kako vam se čine njegovi posljednji studijski uradci (Time Out Of Mind, ”Love & Theft” i Modern Times)?
DEE: Saved
RLI: John Coltrane je svoje najpoznatije djelo A Love Supreme posvetio Bogu. Čini se da kod vas Bog nije samo jedinstvena inspiracija; je li dakle više od same inspiracije? Možete li reći nešto više o tome?
DEE: On je više od inspiracije
On je Bog za ime Božje (“He is God for heaven’s sake”)
RLI: U posljednje vrijeme primjetan je i vaš interes za istočne krajeve staroga kontinenta. Turneje se šire sve više prema istočnoj Europi (i Rusiji), u pjesmi “Slota Prow” pjevate na hebrejskom. Što ste to pronašli na istoku da vas toliko privlači?
DEE: Pileća krilca i knedle
RLI: Kako ste došli u kontakt s Ultima Vez, belgijskom plesno-umjetničkom udrugom pod ravnanjem Wima Vandekeybusa?
DEE: Uglavnom preko telefona
RLI: Postoji li interes da se stvori još i treća produkcija Ultima Vez / Woven Hand?
DEE: Ne razumijem pitanje (“Unsure of question”)
RLI: Kao glumca mogli smo vas vidjeti u plesno-filmskom spektaklu Puur (Nevini) i u filmu Wrong Eyed Jesus. Možemo li očekivati da ćemo vas još češće gledati na platnu?
DEE: Uvijek
RLI: Čini se da ste s Woven Hand postali nešto produktivniji. Pišete li glazbu neprestano, kad niste na turneji, i možemo li uskoro očekivati neki novi album?
DEE: Albumi za budućnost već su gotovi
RLI: Kako to da sve svoje albume producirate sami?
DEE: Najbolji sam u amaterskim stvarima
RLI: Ako vam ne smeta, biste li mogli reći nešto više o svojoj pozadini, glazbenoj kao i svakoj drugoj?
DEE: Uglavnom zasjenjeno plavo s malo zelenog
RLI: Bob Dylan je poznat po svojim vječnim turnejama, a s druge strane je npr. Tom Waits, koji nastupa samo vrlo rijetko. Kakvo je vaše mišljenje o turnejama, koliko je tu riječ o nužnosti, a koliko o užitku? Ili je možda posrijedi nešto sasvim drugo?
DEE: Na cesti je usamljeno
