Izdavačka kuća: Roadrunner Records
Datum izlaska: 04.06.2007
Produkcija: John Petrucci & Mike Portnoy
Trajanje albuma: 78.45 min
Žanr: Progressive Metal
Nevjerojatno! Što bi čovjek uopće još mogao reći o Dream Theater? Svake dvije godine dobijemo od njih novi studijski album. Marljivi dečki, nemam riječi. “Systematic Chaos” je naslov novog. Naslov se doduše ne uklapa u racionalno nizanje pravilno oblikovanih školskih ljestvica na koje smo kod benda već navikli, a ni u prikazane mrave, simbol stroge hijerarhijskog društvenog uređenja, ali uz kišu bijesnog orkana tih pravilnih nizova školski odabranih slijedova tonova Dream Theater stvaraju pravi sustavni kaos. Da, i to itekako! Dobrodošao naslov. Je li kaos uopće dopušten u logičnom, gospodine Descartes?
Novi album naravno nema koncept, za tako nešto Dream Theater danas više ne nalaze vremena. Album je opet tvrđi, metalski naoštren i u usporedbi s prethodnikom “Octavarium” puno rascjepkaniji, usprkos 24-minutnoj suiti koju nosi “Octavarium”, jer je I Walk Beside You, recimo, pravi pogodak kakav Dream Theater nisu uspjeli još od vremena Peruvian Skies. Petrucci je u intervjuu izjavio da je jedino na što su momci svjesno pazili pri pripremi novog albuma bilo to da se strogo izbjegavaju srceparajuće, nježne melodije. “Systematic Chaos” je po dozi masivnog pilastog napada na poznate metalske orgije benda zato opet bliži albumu “Train Of Thought” (2003). Ali zadržava kompleksnost koju kod Dream Theater predobro poznajemo.
Novi album dokazuje da je bend davno izgubio orijentaciju. Dream Theater danas djeluju kao cjelina koja ne zna točno što uopće želi izraziti kroz vlastitu prizmu shvaćanja glazbene umjetnosti. Djeluju kao klinac koji je isprobao sve igračke na svijetu, a u tom pogledu djeluju silno napuhano i zagušljivo. Zapravo, nakon “Metropolis pt. 2.: Scenes From A Memory” (1999) svjedočimo sve većem fragmentiranju skladbi, ponavljanju motiva i kroničnom nedostatku svježine u potencijalu novih kreativnih ideja. Dream Theater to što više ne znaju što zapravo još žele pokazati naravno pokušavaju nadoknaditi morem tonova, kompleksnim vijuganjem kroz najnemogućije kombinacije spajanja više ritmova, naravno progresivno lomljenih. Sve to naravno oduzima dah, atraktivno je jer se konstantno hvali pomicanjem granica mogućeg kad god se čega god prihvati ljudski faktor, u ovom slučaju najbrži mogući način sviranja instrumenata. Dream Theater danas djeluju kao nespretan div koji polomi baš sve čega se dotakne. Sviraju strogo punom snagom, sirovo, racionalno i s ciljem postizanja, trenutačno “nadzvučne” brzine. U tom euforičnom kaosu zaboravili su na izražavanje jasne biti, koju često donosi i gradi jednostavnost i sažetost. Djeluju kao svjetski prvak u “wrestlingu” koji je izmlatio baš sve protivnike pa sada, u finalu svih finala, pokušava izmlatiti još i samog sebe.
“Systematic Chaos” je maksimalno popunjen album što se minutaže tiče. To samo dokazuje da je bendu danas malo stalo do isticanja kvalitetnih trenutaka, odnosno do toga da se na albumima posveti samo uključivanju najkvalitetnijeg što skomponira. Ili možda žive u dubokoj zabludi misleći da je sve što sastave ionako najbolje? Nadalje, album ne skriva nedavnu opsjednutost benda sviranjem djela klasičnih prvaka teške kategorije kao što su Metallica i Iron Maiden. Skladbe Forsaken i Prophets Of War ne skrivaju paralele s klasičnim Iron Maiden ili najboljim Bruceom Dickinsonom u glavnom rifu. The Dark Eternal Night i Constant Motion su u osnovnim motivima izravne kopije nasljeđa Metallice, i u načinu pjevanja i u glavnim rifovima, s thrashiranjem uzduž i poprijeko, thrashiranjem koje prave thrash bendove jedino zadovoljavajuće svladavaju. Gdje je vaš vlastiti heavy metal, dečki, onaj s prvijenca “When Dream And Day Unite” (1989)? Nešto više zanimljivih trenutaka nove ploče donosi Repentance, koja ima najviše kontrole u stvaranju ravnoteže između gitare i klavijatura te u mirnijim pasažama zavidnu razinu visoke atmosferičnosti.
Duže tvorevine The Ministry Of Lost Souls i završna In The Presence Of Enemies pt. II, kako se i očekivalo, na želju svih žednih Dream Theater obožavatelja donose dvije pjesme koje su po dužini koju posjeduju vrijedne svakog divljenja. Prva od njih uz Repentance općenito donosi još jedan skladateljski uzbudljiviji trenutak ploče, koji se sastoji od dva međusobno odvojena dijela. Sanjivog, visokoatmosferičnog prvog dijela od sedam minuta, koji momci majstorski pretvore u progresivnometalni juriš, što naravno najbolje znaju, s povratkom atmosfere i melodije prvog dijela u završnici. Komad ima crvenu nit i ne sadrži ni trunku pretjerivanja! I In The Presence Of Enemies pt. II donosi ono što Dream Theater cijelo vrijeme rade vrlo intenzivno! Spajanje tehničke kompleksnosti s elementima heavy metala u neku vrstu koegzistencije, usprkos neinventivnosti u trenucima korištenja metalskih rifova, koji svi redom djeluju posuđeno, tako da The Ministry Of Lost Souls i Redemption ostaju najbolji trenuci albuma što se tiče izražavanja “dream theatrovštine”. Zanimljivo je i to da Jordan Rudess na novoj ploči nije tako izražajan kao na “Octavarium”. Uglavnom se utječe prilično skromnoj paleti različitih zvukova. Zato novi album u tom pogledu šepa jer su trenuci eksperimentiranja vrlo rijetki. To na ploči samo naglašava veću usmjerenost benda prema metalu.
“Systematic Chaos” za Dream Theater ne znači nikakav korak naprijed. Potvrđuje da bend više ne zna skladati izražajne (sebi svojstvene) motive koji su mogli ostati u ušima sve do uključivo 1999. Zna li bend doista više napisati nešto slično onome što je nosio “Falling Into Infinity” (1995)? Jednostavno, u potrebi dokazivanja snage, brzine i nenadmašive preciznosti, u želji da zadovolje osnovnu potrebu fanova, s vremena na vrijeme pretjeruju. Da. I Dream Theater mogu postati dosadni. Album je, što se tiče poštivanja pravila školskih glazbenih udžbenika i pravilnika, dobar (je li loš album Dream Theater u takvom slučaju uopće moguć?), ali s umjetničke strane Dream Theater s njim samo regresivno gaze u mjestu.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 7.5 / 10
Popis skladbi:
1. In The Presence Of Enemies pt I.
2. Forsaken
3. Constant Motion
4. Dark Eternal Night
5. Repentance
6. Prophets Of War
7. Ministry Of Lost Souls
8. In The Presence Of Enemies pt II.
Postava:
James LaBrie – vokal
John Petrucci – gitara
Jordan Rudess – klavijature
John Myung – bas-gitara
Mike Portnoy – bubnjevi
