Izvođač: Kapela La Chateliere
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 1996
Ocjena: 4.6/5
Kapela La Chateliere je sastav koji čine tri izvrsna glazbenika – puhač Andrej Čopar, multiinstrumentalist i producent Andrej Žibert te harmonikaš Evgen Malis. De Profundis naziv je njihova prvijenca, koji su snimili između 1991. i 1995. godine. Album je doduše pomalo dug i mnogi bi pomislili da na tako dugom albumu kvaliteta ne može uvijek biti na visokoj razini, no kod ovog je albuma očito da je riječ o višegodišnjem trudu i album kroz cijelo trajanje zadržava svoj intenzitet.
U sastavu su glavni skladatelji Andrej Čopar, veliki puhač i trenutačno član izvrsnog jazz rock sastava Miusow Quartet, te Andrej Žibert, koji je na ploči i producent. Svatko ima neki svoj specifičan stil skladanja i obojica imaju ravnopravan udio na albumu. Upravo to ploču čini tako zanimljivom. Na skladbi Ajde svoje sposobnosti pokazuje i harmonikaš i klavijaturist Evgen Malis, što je nedvojbeno malo rasteretilo oba glavna aktera.
Kapela La Chateliere su albumom De Profundis stvorili jednu od najboljih ploča u Sloveniji. Vidi se utjecaj duhovitosti i avangarde njihovih prethodnika Begnagrad i Quatebriga, ali se Kapela nipošto ne zadovoljava samo oponašanjem tih sastava. Njihov je stil nemoguće odrediti jer sviraju sve – od vrhunskog jazz rocka, metala, hard rocka, ambijentalne glazbe, avangarde i još puno toga. Svaka je kompozicija priča za sebe, i stilski i u smislu strukture. Dečki ništa ne prepuštaju slučaju, nego su sve kompozicije iznimno dotjerane i uredne, a solaže služe tome da glazbu samo nadopunjuju.
Kao što sam već rekao, svaki član ima svoj stil komponiranja. Čopar je uglavnom usidren u avangardnom stilu i jazz rocku, ali u tome je toliko dobar i neobičan da nas uvijek iznova iznenadi nekim dijelom. Balkan Things pokazuje Čoparovu sklonost balkanskim melodijama, iako u tim kompozicijama ima i dosta drugih komponenti (među ostalim i malo funka). Slično koketiranje s takvim melodijama Andrej je prenio i u svoj sadašnji sastav Miusow Quartet i teško bih odlučio gdje mu takvi pothvati bolje uspijevaju, jer je i kod Kapela La Chateliere znao te elemente suptilno unijeti u svoje skladbe.
Žibertov je stil skladanja poprilično drugačiji. Na određenim se mjestima primjećuje njegova ljubav prema svim vrstama rocka, posebno hard rocku, a na Silently Playing His Trumpet moglo bi se reći da čak koketira s progresivnim metalom. Doduše, i Žibert se dosta služi eksperimentalnijim pristupima i doprinosi svoj pogled na jazz rock, no uglavnom je sve skupa drugačije od Čoparova stila. Na trenutke možemo čuti i atmosferičnije dijelove i balkanske elemente (slično kao kod Čopara).
Evgen Malis je doduše doprinio samo jednu skladbu, ali ta je skladba važna jer ne samo da rastereti oba glavna skladatelja, nego pobrine i za dodatni element iznenađenja i drugačijosti. Tako nikad ne znaš što slijedi. Njegov je stil najmračniji od svih i pomalo podsjeća na Univers Zero iz srednjeg razdoblja (Heatwave), no unutra miješa i elemente duhovitosti.
Mislim da su dečki već dok su stvarali glazbu znali da ta glazba neće doprijeti do šireg kruga slušatelja. Čuje se da je ploča plod čistog uživanja u glazbi, bez ikakvih pretenzija na slavu. A takva bi glazba i trebala biti. Glazbenici je moraju raditi za sebe i za svoje veselje. Ako se kojem slušatelju sviđa, od sekundarne je važnosti.
Kao što sam već rekao – na ovom je albumu sve podređeno kompozicijama, no čovjek ne može mimo toga da se ne divi visokoj kvaliteti sviranja pojedinaca. Andrej Čopar nedvojbeno je jedan od najboljih puhača u Sloveniji i njegov je stil sve prije nego uobičajen. Na flauti svira uglavnom klasičan stil, a ponekad upotrijebi i tehniku koju je popularizirao Ian Anderson. Na saksofonu je puno jazzističkiji i čini se kao da mu na tom instrumentu više “teče”. Mislim da bi ga se s pravom moglo nazvati slovenskim Davidom Jacksonom, i zbog neobičnog stila sviranja i zbog same karizmatične pojave.
Evgen Malis pobrine se za dijelove na harmonici, klavijaturama i trombonu. Ni na njemu nema ničeg uobičajenog. Harmonika je nakon Begnagrada postala tradicionalan instrument u slovenskoj avangardnoj glazbi i Malis ostavlja svoj pečat izvrsnim nastupom. I dijelovi na klavijaturama su impresivni, dok se trombon koristi rjeđe.
Andrej Žibert je nekako slovenski Dave Kerman. Multiinstrumentalist kojem su primarni instrument vjerojatno bubnjevi. Na bubnjevima je zaista kvalitetan, možda bi čak malo bolje pristajao rockerskom sastavu jer je njegov stil poprilično agresivan, no među jazzističkim i avangardnim dijelovima pokaže da mu nije stran ni “mekši” stil. Žibert svira i bas, i to izvrsno.
Na albumu se kao gost pojavljuje i Marko Kodelja na violini i posebno se ističe s nekoliko prekrasnih dijelova na Balkan Things, gdje violina zasja u svoj svojoj veličini. Iako nastupa tek pred kraj prvog dijela, zajedno s klavirom i saksofonom pobrine se za dramatičan preokret.
Album De Profundis proizvod je koji bi trebao imati svaki slovenski ljubitelj eksperimentalne glazbe, jer je album toliko izniman. Na njemu su obuhvaćene gotovo sve boje kvalitetne glazbe. Čujemo duhovite dijelove, mračne trenutke, trenutke kad ti se dlake dignu na glavi, emotivne preokrete – to je ono zbog čega glazbu slušam. Takvih izdanja nema puno, a da toliko dobre glazbe čujem upravo u Sloveniji, također je svojevrsno čudo. De Profundis me uvijek iznova iznenađuje svojom dubinom, sviranjem, tehničkom kompleksnošću i emotivnom obojenošću. Dakle, album koji ima sve – dubinu i majstorsko sviranje. Ako ga negdje vidite, nemojte se ustručavati, jer je riječ o izdanju neizmjernih kvaliteta.
Postava
Andrej Čopar – flauta, saksofoni, WX7
Evgen Malis – harmonika, trombon, DX7
Andrej Žibert – bubnjevi, gitara, bas, programiranje
Gost: Marko Kodelja – violina
Produkcija
Andrej Žibert
Popis skladbi
1. Intro
2. Balkan Things 2
3. Balkan Things 3
4. Balkan Things 1
5. Synthesis
6. Silently Playing His Trumpet
7. The Day Impression
8. Kosovo Noise Shot
9. Internacionala Futuristica
10. Ajde
11. Preludio
12. A Kapela
