Death metal oluja uz Hate Eternal, Cephalic Carnage, Deadborn i Skeletonwitch

0 4

Autor: Rok Klemše

Mjesto: Gala Hala, Ljubljana
Datum koncerta: 20.05.2008
Broj posjetitelja: 120
Cijena karte: 18€

Dirty Skunks su za slovensku metal scenu kao Djed Mraz, Uskršnji zeko i Zubić vila zajedno. Zadnji put su Skunksi razveselili crnu dušu black metalaca mini black metal festom u KUD-u sa srpskim The Stone na čelu, a ovaj put u Galu Halu je zvao koncert koji nikako ne smije izostati s popisa posjećenih koncerata svakog pravovjernog death metalca. Na Metelkovu je dohrumila turneja s velikanima Hate Eternal, a pratili su ih još više nego zanimljivi Skeletonwitch, momci Deadborn i redneck tehničari Cephalic Carnage. Pičke s blast beatovima, tehničkim gitarama i cookie monster vokalima!

Prvi su pozornicu Gale Hale točno na vrijeme zauzeli Amerikanci iz Athensa (onog u Ohiju, naravno), Skeletonwitch. Bend postoji od 2003. i iza sebe ima dva izdana albuma, At One With the Shadows (2004) i Beyond the Permafrost (2007), a svakako su jedan od glazbeno zanimljivijih bendova koje sam čuo u zadnje vrijeme. Skeletonwitch su u nažalost samo polusatnom setu predstavili unikatnu mješavinu više metal žanrova, instrumentalno dečki sviraju čisti speed/thrash metal s povremenim NWOBHM utjecajima, koje melodičnim tercama u stilu Iron Maiden odrade gitaristi Nate Garnett i Scott Hedrick, a beskompromisnom šusu svoje dodaju i povremeni black/viking rifovi te sirov, čas vrištav black metalski, čas dubok death metalski growlerski vokal Chancea Garnetta. Unatoč relativno nepoznatom imenu na našim prostorima, Skeletonwitch su sa svakom odsviranom pjesmom pod pozornicu privlačili sve više ljudi, koji su već počeli s zagrijavanjem vratova. Set Amerikanaca je zbog nevjerojatno dinamičnih, razigranih i agresivnih pjesama prošao puno prebrzo, ali svakako mogu barem s moje strane Skeletonwitch proglasiti iznenađenjem večeri. Nadam se da će vještica još puno puta protegnuti svoje kosti i svratiti na naše pozornice. “Worship the Witch!”

Kao sljedeći na pozornicu je izašao jedini neamerički bend večeri, njemačka death metal postava Deadborn. S obzirom na to da za sada imaju samo debitantski album, Stigma Eternal, možda bi mogli nastupiti i kao prvi, ali nema veze. Kvartet je odsvirao dobrih pola sata dug set klasičnog death metala, doduše brutalno i bez zaustavljanja, ali iz mnoštva sličnih bendova ih ne izdvaja baš ništa. Tradicionalni death metalski rifovi i solaže te blast beatovi su doduše zagrijali okupljene pred pozornicom, ali pitanje je bi li si toliko simpatija zaslužili bez prisutnosti frontmena. Maria Petrovića. Taj je doduše očarao već dubokim i brutalnim growlom, a još više majicom s natpisom balkan i simpatičnim obraćanjima u stilu “Momci imate Antikrista u sebi?” Dobar, ali prilično prosječan death metal Deadborn povremeno uspješno začine tehničkim rifom ili dvama te odličnim bubnjanjem Slaveka Foltyna, koji je Deadborn zajedno s Mariom osnovao nakon bijega iz njemačkih tech-death velikana Necrophagist. Povremeni manjak originalnosti u glazbi Deadborn nadoknađuju sigurnim, uigranim i agresivnim nastupom, a Mariu se može odgovoriti samo: “Ima Antikrista!” Det’ metl’!

Kao treći su na pozornici Gale Hale odfuk večeri pripremili američki rednecki iz Denvera, Cephalic Carnage. Zidovi Gale sigurno već dugo nisu čuli takav glazbeni tehnički mindfuck, kojem dečki kažu hydrogrind, što označava mješavinu death metala i grinda te vječnih romansi o marihuani. Uši publike koja nije poznavala Cephalic Carnage sigurno nisu bile spremne na ono što su dečki ponudili u nepunom satu. Mozak su usput izrešetali death metalom pomiješanim s grindom, koje nadograđuje stalno mijenjanje ritma i tempa, tehničke, atonalne i disonantne gitarske linije, životinjsko bubnjanje, kojem svoje dodaje još i izvanredni basist na šesterožičnoj Nick Schendzielos. Cephalic Carnage već ionako razigranoj i raznolikoj glazbi dodaju još poneki sludge i doom dodatak i mjera je puna. Dodaj još dvostruke vokale basista i glavnog cookie monstera Lenziga Leala i baš svi kriteriji zahtjevnijeg slušatelja ekstremnijih vrsta metala su zadovoljeni. Manji minus nažalost ide samo na priličan lošiji zvuk nego što su ga imala prethodna dva benda, ali treba uzeti u obzir tehničku zahtjevnost i razigranost Cephalic Carnage. Smijeh su dečki izvlačili redneck ubacivanjima između pjesama, a već sam pogled na gitarista Zaca Joea, koji izgleda kao bijela verzija Bubbe iz Forresta Gumpa, bio je poseban užitak. Cephalic Carnage su predstavili pušeni opus s pet albuma, a za dodatni užitak pobrinuli su se i South Park theme songom. “Yiiihaaa!” Ako ikad uđeš u sobu s pet do iznemoglosti zapušenih tipova, koji uz pratnju psihopatske glazbe motaju već n-ti joint, onda znaš da si sigurno u društvu Cephalic Carnage. “Squeal piggy!”

Kao zadnje smo ipak dočekali headlinere turneje, bogove death metala Hate Eternal s jednim i jedinim Erikom Rutanom (ex-Morbid Angel) na čelu. Ne treba dvaput reći da je Rutan samo gestom nagovijestio da želi vidjeti mosh pit i ljudima se strgnulo. Više od sat vremena se neumorno moshalo i stagedivalo bez prestanka. Erik je bio vidno zadovoljan i više puta pripomogao diveu ili dvama. Hate Eternal su se kao tornado prošetali kroz svoju diskografiju i nizali death metal rušilicu za rušilicom. Rutan je dokazao zašto je tako veliko ime i ikona death metala već samom moćnom pojavom na pozornici, brutalnim growlom, neprestanim čupanjem i dah oduzimajućim soliranjem. Svakako je treba spomenuti i nove članove Hate Eternal, koji su se bendu pridružili na tek izdanom albumu Fury & Flames, a pozornost se lako zaustavi na jedva 24-godišnjoj bubnjarskoj zvijeri Jadeu Simonettoju, a svoje s back vokalima i točnim sviranjem dodaje i drugi gitarist Shaune Kelley. Ukratko, Hate Eternal su bili čisti tehnički šus i jedan od najboljih death metal koncerata kod nas. Šteta što su imali najgori zvuk večeri, jer su gitare često bile potpuno zamazane, a Rutanov vokal bio je odlučno pretih. Ali Rutan i kompanija su dokazali zašto su jedno od većih imena death metal scene i još se danas čudim da je čovjeku koji je Rutanu zabio pičku u glavu uspjelo zadržati glavu na vratu. “Bow to your new master, Erik “the bringer of storms” Rutan!”

Dirty Skunks za organizaciju takvog koncerta zaslužuju samo pohvale i više od toga, marljivo se brinu da naši vratovi neće dugo počivati. Pozvani ste 4.6. na grind razvaljotku s Dying Fetus, Vulvathrone i Dickless Tracy te 9.6. na još jednu tehničku poslasticu s Origin, Impaled i Hour of Penance.

Fotografije: Tjaša Planinc
Tekst: Rok Klemše

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići