Mjesto: Jamski dvorec/Postojna
Datum koncerta: 21.05.2008
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 13 €
Pa evo i pretposljednjeg čina ovogodišnjeg ciklusa koncerata pod imenom Blues Postojna. Ispred špilje su se naime pojavili slovenski folk rockeri Hiša. Hiša su neslužbeno počeli svirati još kao klinci 1981., no spletom okolnosti razdvojili su se na nekoliko godina i ponovno se okupili tek deset godina kasnije. Još ih je uvijek povezivala ljubav prema glazbi s američke zapadne obale. I tako su 1992. objavili svoj prvijenac i od tada manje-više redovito izdaju albume. Uglavnom su albumi bili vrlo dobro primljeni kod kritike, a Hiša su dobili i nekoliko nagrada, među ostalim i za album Illusion Anyway, na kojem sviraju obrade Neila Younga. Dakle, čekala nas je prava poslastica s legendama slovenske glazbene scene.
Hiša su počeli iznenađujuće bluesovski obojeno, no s obzirom na to da su ovo blues večeri, to možda i ne bi trebalo biti tako šokantno. Već na samom početku bilo je jasno da je Andrej Guček izvanredan glavni gitarist kojemu nije strano sviranje različitih stilova. Bend je ubrzo prešao na one poznate vokalne melodije na koje smo kod ove postave navikli. Andreju su pri tim raskošnim aranžmanima pomagala sva tri ostala člana i krajnji je rezultat doista zapanjujući. Teško je u Sloveniji naći rock bend koji ima tako dotjerane vokalne linije i koji i uživo zvuči sjajno. Vođa benda Andrej Guček ispričao se zbog svog glasa, s kojim već neko vrijeme ima problema, jer ga navodno četiri mjeseca uopće nije imao. I to je pridonijelo tomu da su Hiša nakon tri četvrt sata otišli na kraću stanku.
Nakon petnaestominutne stanke likovi su se vratili na pozornicu i počeli ponešto drukčije. Svjedočili smo akustičnijem nastupu u kojem je Andrej Guček drndao na akustičnoj gitari i pjevao, a ostala trojica pružala su samo prateće vokale. Tako je bilo nekoliko pjesama, nakon čega su se članovi Hiše opet vratili u standardne poze, a Andrej Guček ponovno je zgrabio električnu gitaru. Budući da Andrej još uvijek ima slabiji glas, u nastavku su na dvije pjesme glavne vokale otpjevali jednom ritam gitarist, a jednom basist. Ono što je uslijedilo bilo je još bolje nego u drugom dijelu. Imao sam osjećaj kao da sviraju sve bolje što smo se više približavali kraju nastupa. Slično kao u prvom dijelu, i drugi je dio trajao otprilike tri četvrt sata. No koncertu još nije bilo ni blizu kraja.
Nakon bučnog aplauza Hiša su se vratili na pozornicu i odsvirali jednu od svojih poznatijih stvari – Resnica je psica, pardon ptica, koja je opet odsvirana u akustičnoj izvedbi.
Nakon Resnica je ptica ponovno su napustili pozornicu. No nisu se dugo dali moliti. Očito su cijelo vrijeme imali namjeru odsvirati jedan od svojih najvećih hitova, Ledene ceste, na kojem se na električnoj gitari potpuno razigrao i Andrej Guček, koji je baš na kraju izvanrednim solažom pobrinuo se za vrhunac večeri.
Hiša su zvučali vrlo dobro, još bolje nego što sam se nadao. Kad je Andrej Guček govorio, glas mu je bio promukao i slab, ali pri pjevanju se to uopće nije primjećivalo. Njegov je vokal i dalje bio čist kao uvijek, a naravno su mu silno pomagala ostala tri člana, koji su svi pobrinuli za prateće vokale. Upravo zbog tih poznatih višeslojnih vokalnih melodija koje ti brzo uđu u uho, Hiša su zaslužili nadimak slovenski Crosby, Stills, Nash & Young. Neću tvrditi da je riječ o čistoj kopiji, jer bi to bilo nepravedno prema Hiši, budući da imaju izgrađen snažan, samosvojan karakter, no vokalne su linije one koje su, slično kao kod CSNY, najjače i najljepše.
Iako su Hiša poznati po svojoj melodičnosti, čistoj produkciji i prije svega izvanrednim vokalima, te su se večeri pokazali i kao vrlo raznolik bend. U glazbi se osim popa, folka i klasičnog rocka osjećalo i dosta bluesa (pa ipak je ovo Blues Postojna!) te countryja. Posebno bih istaknuo doprinos Andreja Gučka koji bi, po mom mišljenju, da ne svira u Hiši, bio jedan od najboljih kantautora u Sloveniji (slično kao mnogi kantautori, i on je multiinstrumentalist), jer svojim stilom sviranja, izborom instrumenata i načinom skladanja podsjeća na razne Dylane, Mlakare itd., a ne manjka mu ni humora.
Sam nastup me ponešto podsjećao na legendarni live album CSNY naslovljen 4 Way Street, dvostruku ploču na kojoj je pola koncerta akustično, a pola električno. Već sam pomislio da će Hiša malo preokrenuti redoslijed, jer su upravo obrnuto nego CSNY prvi dio koncerta odsvirali električno, a nastavili s akustičnim instrumentima. Razlika je bila u tome što su Hiša usred drugog dijela prebacili natrag na struju i tu je sličnosti bio kraj.
Iako se u glazbi benda uvijek osjeti nekakav prizvuk tuge, publika na kraju nije otišla kući s takvim osjećajem. Hiša su pokazali da i dalje, nakon toliko godina, znaju svirati kako treba i da i dalje ostaju velikani slovenske glazbe. Hiša su zasluženo zaključili ciklus koncerata Blues Postojne za sezonu 2007/2008, a sada slijedi samo još dvodnevni festival za sve ljubitelje bluesa, koji će se održati u lipnju.
Tekst: Rok Podgrajšek
Fotografije: Daniel Pavlica
Setlista
1. Robben’s Blues
2. Fatamorgana Blues
3. Zaman
4. Novo življenje
5. Oče
6. Brez tebe
7. Dež
8. Trbovlje
9. Deklice, ptice…
10. Maestral
11. Tišina
12. Nevarna razmerja
13. Ko čas odšteje dni
14. Neštetič
15. Nočna vožnja
Dodatak:
16. Resnica je ptica
17. Ledene ceste
Galerija slika
