Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: MacAlpine, Tony
Izdavač: Sun Dog Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 30:04
Ocjena: 4/5
Tony MacAlpine je još jedan od onih gitarskih heroja koji su se posvetili solo karijeri tako da su gitaru stavili u središte svog glazbenog svemira i izražajnog jezika, pa su godinama s vragolijama i vrhunskom gitarskom virtuoznošću, kojoj ne manjka ni crvene niti ni velike nadahnutosti, razmazili ponajprije zahtjevnije ljubitelje glazbe, odnosno recimo tome kar gitarskog rocka, a u njegovu slučaju možemo reći i gitarskog metala.
Tony je prije nastanka novog albuma prolazio kroz tešku zdravstvenu kalvariju jer su mu dijagnosticirali rak želuca, a stanje je bilo vrlo ozbiljno. Kad je već javio da se stanje sredilo, morao se vratiti još po drugu dozu kemoterapije. No očito su njegova volja i snaga, pa i tijelo, izdržali tešku probu. Čovjek je dakle došao k sebi, otjerao zle duhove, a novi album je tako i »otisak« vremena koja je proživljavao posljednje dvije godine.
Od »betonskih vrtova« do »kromiranih dvoraca« – tako bismo mogli opisati korak koji je Tony napravio između prethodnog albuma »Concrete Gardens« i novog izdanja. I novi će album biti skrojen po mjeri svih ljubitelja njegove svirke, koji ga vjerno prate još od njegova izvrsnog prvijenca »Edge Of Insanity«.
Čovjek ostaje u svojoj tipičnoj izražajnoj glazbenoj premisi i s novim albumom. Kao i uvijek, i ovaj put najviše iz njegove izražajnosti izbija majstorsko vladanje većinom gitarskog ekspozea i njegova klasična istesanost. Album je opet prožet neoklasicizmima gitarske finomehanike, kojom nas i ovaj put neprekidno oduševljava od prve do posljednje sekunde. Sve je motive opet poduprijeo izrazitim gitarskim rifovima i povremenim izletima u »shredanje«, zato je i ovaj album većinom pun izravne oštrine, u fraziranju odlučno nabrijan i ukrašen jurećom distorzijom, koja je garant konkretne i opće zametaliziranosti izdanja. Tonyja u sviranju solaža naravno odvede i na polja jazz glazbe, što cijelo vrijeme majstorski i nevjerojatno osjećajno spretno fuzira u inače »školsko leposlovlje klasične glazbe«. Tony zna u trenucima biti i namjerno kaotičan, što za njega više nije nikakva novost, nego zaštitni znak, kojim opet spretno kormilari tako da slušatelj često ne zna u kojem će se smjeru određena skladba na albumu razvijati. To je, dakle, onaj element nepredvidljivog, koji je u svojim izdanjima poduprijeo ponajprije tijekom učeničkih godina druženja sa Steveom Vaijem, koji inače slovi po svojim povremenim glazbenim izletima u neopozivo »čudaštvo« gitarske svirke.
Tony je opet sam odsvirao klavijature i gitaru, a uz to se pobrinuo i za programiranje. Za bombastičnu i eksplozivnu ritmičku kinetiku albuma pobrinuli su se mađarski bubnjar Gergő Borlai (Scott Henderson, Gary Willis, Hiram Bullock) te basist Pete Griffin (Generation Axe Tour, Giraffe Tongue Orchestra, Zappa Plays Zappa). Izrazito su prekaljeni i svestrani glazbenici koji su svojim lukavim vještinama uvjerili Tonyja da im ponudi mjesto na albumu!
Pojedine motive, koje je nesalomljivi šreder Tony opet odsvirao i sedam- i osmožičanim gitarskim »veslima«, običaju je umjetnički poduprijeo i klavijaturama, ili ih smjestio na poziciju unutar kompozicije koja je važna za gradnju raspoloženja, osobito u uvodnim dijelovima skladbi. MacAlpine i ovaj put svira s takvim nepojmljivim žarom, kao da želi tek izdati svoj prvi album. To je ujedno i bit cijele stvari. Ta velika srčanost i žar u pristupu svemu čega se laća. Nadajmo se da će čovjeka putovi dovesti na europske pozornice i da će uspjeti svoje izuzetno lijepo novo studijsko izdanje predstaviti europskoj publici. To je najmanje što novoskomponirani materijal zaslužuje.
Tony MacAlpine – Chrome Castles (službeni zvučni zapis):
Postava
Tony MacAlpine – gitara, klavijature, programiranje
Pete Griffin – bas gitara
Gergő Borlai – bubnjevi
Produkcija
Tony MacAlpine
Popis skladbi
1. Chrome Castles
2. Electric Illusionist
3. Synthetic Serenity
4 Death of Roses
5. Axiomatic Jewels
6. Entropy
7. Shundor Prithibi
