Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Evolve IV
Izdavač: Progrock Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 50:31
Ocjena: 3/5
Evolve IV nastali su kao zajednički projekt gitarista/klavijaturista Petera Matuchniaka i pjevača/ritam gitarista Michaela Eagera. Kasnije su im se pridružili još Paul Sheriff na bubnjevima i Jim DeBaun na basu pa je tako iz projekta nastao pravi bend. Ta je suradnja, kao i kod sve više modernih rock bendova, nastala preko interneta nakon što su tamo tražili glazbeno srodne duše s kojima bi pisali i snimali glazbu koja bi se doticala zajedničkih, uglavnom progresivno rockerskih utjecaja.
Evolve IV po zvučnoj strani predstavljaju moderan pristup progresivnom rocku, ali puštaju i druge žanrove da svojim elementima pronađu slobodan put u njihove uratke tamo gdje im se to čini prikladnim. Zbog potonjeg bi o Evolve IV teško govorili kao o još jednim prog rockerskim revitalistima, jer se ne brane utjecajima nekih modernih, komercijalno razvikanih pop rock bendova kojih u prog rock revitalizmu nema. Uz prevladavajući utjecaj starih klasika poput Genesis, Pink Floyd, Yes, Rush, Marillion i Nektar, u njihovoj se glazbi može osjetiti i utjecaj nekih suvremenih, komercijalno i dalje izuzetno uspješnih bendova koji nemaju baš previše veze s progresivom, poput Radiohead, Killers, Fountains of Wayne i Coldplay. Ti su utjecaji u manjini, tako da nema razloga za strah kod svih onih proggera koji ne podnose prije navedene miljenike suvremenih radijskih postaja. Matuchniak i Eager dolaze s različitih strana Atlantika pa tako miješaju svoje različite glazbene utjecaje. Peter, koji dolazi iz Engleske, bio je 80-ih dio britanske neo-prog rockerske scene kao član bendova Janysium i Mach One, a to se na nekim dijelovima albuma, koji će se svidjeti svim ljubiteljima neo progresive, itekako osjeti.
“Decadent Light” je njihov prvijenac pa s njim, kao ni s većinom debitantskih albuma, nisu bila povezana nikakva velika očekivanja. Nakon prvog slušanja nije ostavio najbolji dojam, ali s vremenom je ipak počeo rasti u ušima. Na kraju je uslijedio zaključak da Evolve IV sa svojim pristupom miješanja različitih žanrova te suvremene i retro produkcije definitivno nisu među najoriginalnijim art rockerskim bendovima, ali su i dalje dovoljno zanimljivi da pruže priličnu dozu zabave svim onim glazbeno široko razgledanim glavama koje ne favoriziraju samo određeni glazbeni žanr. “Decadent Light” je solidna mješavina različitih stilova od komercijalnog pop rocka, prog rocka, simfonike, ambijentala, jazza, a usput se nađe čak i poneka klasično rockerska power balada. Tko progresivni rock doživljava kao miješanje različitih glazbenih žanrova međusobno, tijekom slušanja ne bi smio ostati hladan, jer bend to radi na vrlo uvjerljiv način.
Michael Eager dokazuje da je sa svojom bojom glasa, koja je dovoljno uvjerljiva za međusobno posve različite zvučne podloge, uvjerljiv pjevač. No još je uvjerljiviji kao gitarist. Njegov stil sviranja s obilnom upotrebom funkerskih pasaža i slide umetaka pomalo me podsjeća na legendarnog Roya Albrightona pa ne iznenađuje da se na nekim kompozicijama može primijetiti priličan broj srodnosti s Nektar. I Matuchniak blista na klavijaturama dok mu društvo pravi solidna ritam sekcija. Bend dokazuje da je riječ o talentiranim i tehnički visokoprofiliranim glazbenicima. Zato ima velik potencijal da s vremenom postane faktor vrijedan pažnje na suvremenoj prog sceni nakon što im uspije pronaći vlastiti jedinstven zvuk.
Svim skladbama na albumu isplati se posvetiti pažnju, što znači da nipošto nije riječ o slabom početku, nego o uvjerljivom prvijencu na kojem će u budućnosti moći uspješno nadograđivati svoj zvuk. One skladbe koje najviše uvjeravaju i najviše govore o eklektičnoj prirodi njihove glazbe jesu ritmički neprestano promjenjiva “Number 16”, jazzom začinjena “Listen Up”, romantična “Rolling Along”, gdje su preko zvuka klavijatura više nego primjetni utjecaji Marilliona iz Fishove ere, a odlično se unutra smjestila i kvalitetna ženska višeglasja gošće Tali Azerad, space rockerska “Saturday’s Gone”, gdje se spuštaju s Hawkwind, zabavna “Baby Come Back”, gdje koketiraju s countryjem i klasičnim rockom, te “Voyager”, koja se zbog tehnike bubnjanja, ali i heavy rockerskih gitarskih pasaža povremeno čuje kao izgubljena Rush skladba.
“Decadent Light” je vrlo solidan početak za obećavajući bend od kojeg se u budućnosti očekuje napredak u uspostavljanju vlastitog prepoznatljivog zvučnog stila. To je album koji bi u prvom redu trebao oduševiti one ljubitelje progresivnog rocka koji progresivu doživljavaju prvenstveno kao miješanje svog najdražeg žanra s drugim glazbenim stilovima. Evolve IV ne srame se koristiti boljim elementima nekih modernih pop postava, koje se inače ne odlikuju glazbenom inovativnošću, što im je također valja ubrojiti u prilog, jer to njihov zvuk samo dodatno obogaćuje i izdvaja ga od danas prevladavajućeg prog revitalizma. Taj sklad između Eagerovih, modernijih glazbenih utjecaja i Matuchniakovih neo-prog korijena dobra je popudbina i za nastavak njihove karijere. Najveća kvaliteta ovog uratka pak jest to što nakon početnih rezervi vrlo brzo naraste u slušateljevim ušima, a središnji aranžmani ne nestaju tek tako iz njegovih svjesnih receptora. Evolve IV su zato na dobrom putu da s vremenom izrastu u jedan od boljih suvremenih art rockerskih bendova.
Postava
Michael Eager – vokal, ritam gitara
Peter Matuchniak – gitara, klavijature
Jim DeBaun – bas gitara
Paul Sheriff – bubnjevi
Produkcija
Peter Matuchniak
Popis skladbi
1. Number 16
2. War
3. Listen Up
4. Judgment Day
5. Rolling Along
6. Saturday’s Gone
7. Must Have Been The Future
8. Baby Come Back
9. Voyager
10. Write
11. Goodbye
