Secret Messages
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Electric Light Orchestra
Izdavačka kuća: Epic Records
Izdanje: 1983
Trajanje: 46:52
Ocjena: 2.5/5
“Secret Messages” bio je dokaz da su Electric Light Orchestra nakon izlaska solidnog, ali nespektakularnog konceptualnog projekta “Time” (1981) doista počeli gubiti kompas kao grupa koja je nekoć oduševljavala uradcima s visokim stupnjem artističke jedinstvenosti i perfekcionizma, ponajviše u stvaranju zanimljivih, orkestralno začinjenih aranžmana na lavovskom dijelu svojih ostvarenja. Sve više su postajali neki prosječni melodični rock, odnosno pop rock bend koji svojim sljedbenicima nije bio sposoban ponuditi ništa novo. Njihova zlatna vremena bila su prošla.
Veliki šef Jeff Lynne, koji je osim uloge pjevača, gitarista i klavijaturista oduvijek savjesno obavljao i producentsku ulogu, imao je sa “Secret Messages” ambiciozne planove, jer ga je prvotno namjeravao snimiti i izdati u obliku dvostrukog albuma. Da mu se ta namjera ostvarila, to bi u ono vrijeme (80-ih) bio jedan od vrlo rijetkih takvih primjeraka. No izdavačka kuća je pritisnula s slabom izlikom, navodno zbog tadašnje energetske krize nedostaje novca za takve “skupe” projekte. Tako ga je prisilila da “Secret Messages” na kraju izda kao jednostruki album. Šest skladbi koje su se trebale naći na neostvarenom dvostrukom izdanju kasnije je izašlo na “Afterglow” (1990), posebnoj kutiji sabranih djela.
Album bi po prvotnim Lynneovim idejama vjerojatno bio dosta bolji, ali se na kraju izlegao u posve prosječan uradak koji s mješovitim rezultatima plovi između tradicionalnih ELO zvučnih finesa i tadašnjih, sintetički začinjenih glazbenih trendova. U usporedbi s “Time” sintisajzeri u produkciji ovdje više nisu toliko dominantni, elementi new wavea su rjeđi, a rockerska strana grupe na većini djela, ponajviše zbog većeg značaja gitare, opet se probija nešto više u prvi plan. No to je loša preporuka ako se osjeća očito pomanjkanje inspiracije pri stvaranju pojedinih aranžmana, ponajviše onih s orkestralnim uzorcima po kojima su bili najpoznatiji. Oni većinom zvuče posve generički i sintetički. Lynneove i Tandyjeve sintisajzerski simulirane orkestralne pasaže ionako nisu bile usporedive s pravom gudačkom sekcijom koja je nekoć krasila njihova najbolja ostvarenja.
Odnosi između genijalnog, ali zapovjedničkog Lynnea, koji je na sve načine želio ojačati sve slabiji komercijalni uspjeh, i ostalih članova, koji su bili skloniji povratku zvučnim korijenima grupe, ionako nisu bili najbolji, a ovaj diktatorski potez izdavačke kuće dodatno je utjecao na ohlađeni kreativni proces. Da je Jeffu počelo nedostajati ideja dokazuje već sam naslov albuma, koji je aluzija na subliminalne poruke. Nije to, naime, bilo prvi put (vidi recenziju albuma “Face The Music”, 1975) da su si priuštili jetku satiru na račun (većinom američkih) kršćanskih fundamentalista, kojima su u to vrijeme, nakon uspona Ronalda Reagana, opet izrasli rožići i započeli su novi križarski pohod protiv “sotonističkih” poruka u rock glazbi. Na većini skladbi zato se namjerno mogu čuti poruke snimljene s obrnute strane vrpce, koje su naravno posve nedužne i većinom šaljive naravi. Lynneu je ta igra sa subliminalnim porukama oduvijek bila zabavno zanimanje, a za ostale članove grupe nimalo ne sumnjam da su se polako počeli pošteno dosađivati.
ELO na većini djela sa “Secret Messages” zvuče kao neki posve prosječan melodični rock bend. Iako na albumu nema nijednog posve lošeg ostvarenja, na njemu osim možda završne “Rock ‘n’ Roll Is King” nema ni traga kakvoj zimzelenoj ELO klasici. Naslovna skladba, koja otvara album, obećavajuće je ostvarenje koje se nakon uvodnog igranja sa zvučnim efektima izlegne u posve prosječnu, melodično rockersku power baladu. Lynneov karizmatični, “beatlesovski” vokal i dalje osigurava karakterističnu ELO zvučnu prepoznatljivost, ni središnji gitarski rif nije loš, ali je nažalost sve vrijeme prisutan posve generički zvuk sintisajzera i repetitivna ritam linija uz koju brzo postane dosadno.
Na “Loser Gone Wild”, još jednoj, ovaj put nešto boljoj, melodično rockerskoj power baladi, Lynne i Tandy se naveliko igraju zvukom tada popularnih sintisajzera koji vladaju cijelim uradkom. Oni na ovom ostvarenju uspijevaju pronaći svoj put kao dobra podloga za suptilne vokalne harmonije i Lynneove kratke ulomke na slide gitari. Lynne svojom romantičnom vokalnom ekspresijom nekoliko skladbi na albumu spašava od propasti. Solidni “Bluebird” razmjerno je karakteristični ELO pop rocker s romantičnim vokalnim harmonijama i uvjerljivim orkestralnim aranžmanima na klavijaturama.
“Take Me On And On” još je jedna romantična balada koja ima snažan ambijentalni pečat zahvaljujući solidnim zavjesama na sintisajzerima, a sadrži i dobru gitarsku solažu i još bolje Lynneovo pjevanje. Stvari se pogoršavaju s “Time Afer Time”, koja je posve generički pop rocker s nasnimljenim ženskim pratećim vokalima u refrenu i orkestralnim uzorcima u pozadini, koji se na originalnom LP izdanju uopće nije pojavio. Lynne je već znao zašto. Poskočni r’n’b pop rocker “Four Little Diamonds”, jedan od singlova s albuma, još je uvijek zabavno ostvarenje, iako ima više sličnosti sa Status Quo nego s ELO, s jeftinom Lynneovom lirskom ljubavnom ispovijesti o nevjernoj ženi koja je na kraju pobjegla s poklonjenim prstenom u koji su bila ugravirana četiri mala dijamanta.
Jedno od boljih ostvarenja, koje bez poteškoća preživljava test vremena, zasigurno je visokoromantični “Stranger”, koji je bio lijep dokaz da su još uvijek bili sposobni stvarati odličan pop rock. “Danger Ahead” je još jedan solidan melodični rocker s dobrim refrenom. Romantična zadušnica “Letter From Spain” prije svega je demonstracija jedinstvenih ELO višeglasja, dok je “Train Of Gold” s još jednom solidnom slide gitarskom solažom prilično neuspio pokušaj povratka klasičnom zvuku. Koliko je “Secret Messages” prosječan i neuvjerljiv uradak, možda najviše govori podatak da je jedno od boljih ostvarenja na njemu završna “Rock ‘n’ Roll Is King”, koja je izašla i kao singl, a riječ je o čistoj rock’n’roll jurišnici u stilu “Roll Over Beethoven”. Iako nikad nisam bio obožavatelj te njihove plesne strane, treba priznati da su stvorili još jednu solidnu pop klasiku, koja je jedina skladba s albuma koja još uvijek nalazi put na radijske postaje. Tu je prisutan i gostujući povratnik i bivši član Mik Kaminski na svojoj znamenitoj plavoj violini. Nakon što ga je krajem 70-ih Lynne izbacio iz grupe, ovaj je put kao gostujući glazbenik sklopio kompromis i u studiju posljednji put surađivao s njim.
“Secret Messages”, unatoč brojnim kritikama koje obično dobiva, nije loš album, ali mu dosta toga nedostaje da bi slušatelj u njemu mogao uživati od početka do kraja, kao na većini njihovih albuma. Njegov glavni problem je u tome što na njemu ima malo onih “pravih” ELO skladbi koje bi slušatelja mogle odmah očarati profinjenom i melodičnom fuzijom rocka i klasike, zbog čega pripada samo u zbirku svih vjernih sljedbenika grupe. Lynne je više puta naglasio da su posljednja tri ELO albuma iz 80-ih, to jest “Time”, “Secret Messages” i “Balance Of Power” (1986), stvorena samo zbog obveza prema ugovoru s izdavačkom kućom, navodno grupa nije bila svim srcem uz njihov nastanak. To je pak treba uzeti samo kao slabu ispriku zašto ti albumi nisu bili na artističkoj razini njihovih uradaka iz 70-ih niti su postigli toliki komercijalni uspjeh. Grupa je i kao kolektiv počela gubiti tlo pod nogama. Najprije ih je (privremeno) napustio bubnjar Bev Bevan i pridružio se Black Sabbath, slijedio ga je basist Kelly Groucutt. Potonji je kasnije čak tužio Lynnea i ELO menadžment zbog neisplaćenih zasluga. Lynne je ohromljenog rockerskog behemota uspio stimulirati za još jedan uradak, a zatim ga je radije za dugo vremena poslao na spavanje (ELO Part II bila je neka posve druga, ali ipak zanimljiva priča).
Postava
Jeff Lynne – vokal, prateći vokal, gitara, sintisajzer, bas gitara, klavir, udaraljke, Oberheim DMX
Bev Bevan – bubnjevi, udaraljke
Richard Tandy – sintisajzer, veliki klavir, električni klavir, usna harmonika, Oberheim DMX
Kelly Groucutt – bas gitara, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Mik Kaminski – violina (Rock ‘n’ Roll Is King)
Dave Morgan – dodatni prateći vokal
Produkcija
Jeff Lynne
Popis skladbi
1. Secret Messages (4:43)
2. Loser Gone Wild (5:25)
3. Bluebird (4:06)
4. Take Me On and On (5:02)
5. Time After Time (4:00)*
6. Four Little Diamonds (4:05)
7. Stranger (4:27)
8. Danger Ahead (3:53)
9. Letter from Spain (2:51)
10. Train of Gold (4:21)
11. Rock ‘n’ Roll Is King (3:45)