Izvođač: Queensrÿche
Izdavač: Roadrunner Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 70:51
Ocjena: 4.5/5
Što uopće još reći o bendu koji u karijeri proda preko 20 milijuna studijskih albuma, probije se na ljestvicu top ten hitova, osvaja svjetske pozornice u društvu bendova poput Metallice, AC/DC-ja, Def Leppard, Bon Jovi, Guns N’ Roses, Kiss, Iron Maiden, Dream Theater? Zapravo ta činjenica sama po sebi diktira da Queensryche već duže vrijeme ne trebaju više nikakvo dokazivanje pred općom glazbenom javnošću.
Queensryche su oduvijek važili za glazbene inovatore, skloni integraciji svježeg eksperimentiranja. Hrabrosti u tom pogledu bendu nikad nije nedostajalo. Problem je nastao tek kad su svi počeli zahtijevati reinterpretaciju albuma “Operation Mindcrime” i “Empire”. Za bend krsni blagoslov ili prokletstvo leži ponajprije u činjenici (što je možda jedinstven povijesni fenomen u rocku) da su Queensryche izašli iz začetaka američkog speed metala (rani brat blizanac u tom smislu bili su im npr. Fates Warning) i zadržali definiciju gitarske fraze “u metalskoj uporabi” jasno integriranu čak i na “Promised Land”, iako davno, davno prije toga više nisu svirali “čisti” metal (od 1986. nadalje više ne). To znači da su u osamdesetima stekli većinsku podršku vjerne metalske publike. No kad jednom iznevjeriš tu vjernost, doista si strmoglavljen u nemilost. Svi ljubitelji metala koji na prvo mjesto jelovnika Queensryche diskografije stavljaju upravo “Operation Mindcrime”, s jasnim odmakom od metala prema art rocku (što je samo u toj točki već dovoljno kontroverzno), ni danas nisu spremni žrtvovati mrvicu inteligentne gipkosti moždanih vijuga da bi shvatili da je izražajni domet Queensryche davno nadišao ograničavanje metalom. Queensryche su bend koji može zahvatiti u svirku svakog žanra i više. U fuziju različitih žanrovskih oblika glazbene pojavnosti svemira. Zapravo ne poznaju ograničavanje i ne žele ga ni poznavati. Da. Možda već naslućujete i doista je tako. Pred nama je eksperimentalan i raznolik album koji je u post “Hear In The Now Frontier” razdoblju daleko najuspjelije sastavljen. Provokacija je dakle drugo ime za Queensryche.
Ovo je album kojem treba vremena da se slegne. Zato je potrebno više rotacija u playeru. Naravno, obavezno ga slušaj na slušalice, jer je opremljen vrhunskom produkcijom prelijevanja mnogih zvučnih kolaža čije ćeš velove moći otkrivati još dugo, dok budeš uživao u sadržaju ovog albuma. Tko albumu nije spreman posvetiti djelić vremena, neka se radije ne mora s njime. Naime, izrazito je dubok i kao takav zahtjevniji. No kad se jednom svojom dubinom dotakne i najudaljenijih dijelova slušateljeve duše, ustrajnost postane bogato nagrađena.
Ako brzo preletite popis skladbi verzije albuma “Dedicated To Chaos” s dodanim bonus skladbama, ustanovit ćete da je minutaža albuma gotovo posve popunjena na CD-u. I ovaj put je naprosto nevjerojatno da na albumu nema skladbe koju bi mogao proglasiti “fillerom” – kradljivcem minutaže, ili ljepše rečeno “glavoboljom”. Svaki dodir aranžiranja na ovom albumu ima svoj smisao, jer možemo odmah izlučiti neprestanu prisutnost jedinstvenog glazbenog karaktera Queensryche eklektizma udahnutog u još tako drsko izazovno bavljenje glazbenim eksperimentiranjem, da svaki eksperimentalni potez zadržava svu kredibilnost. Tu je i trenutak hrabrosti i znatiželje koji bi uz zadana rješenja eksperimentalnog bavljenja gotovo postigao suprotan efekt. Riječ je o skladbi Wot We Do, koju već male korekcije bilo kojeg glazbenika mogu odvesti u dub/hip-hop sfere, no postava je ipak dodirima eksperimenta majstorski preokrenula cijelu situaciju u svoju korist i izborila novu malu pobjedu. I na kraju postane jasno zašto je bend uključio na album četiri bonus skladbe. Postane jasno i zašto je odabrao način njihova uključivanja u sredinu redoslijeda izvođenja. Jednostavno, dečki su bili svjesni njihove kvalitete, koja ni u čemu ne zaostaje za regularnim skladbama novog albuma. I u njima bend iznenađuje izrazitom svježinom uporabe novih glazbenih ideja, zato te skladbe niti ne trebaju oznaku “bonus”.
Provokativno može zvučati i to da su Queensryche na novom albumu ponijeli karizmu prošlih albuma, pa i onih iz njihova zlatnog doba, koji definiraju zvuk i stil najuspješnijih dvaju, u izražajno živopisan mozaik skladbi kakav od benda još nismo nikad doživjeli. Da. Odskočna daska je odličan prethodnik “American Soldier”, ali s tom temeljnom razlikom da su se Queensryche ovaj put posve odriješili svih spona i u smislu konceptualizacije poruke, što je bendu omogućilo da se u stvaralačkom smislu puno razmahne i otisne na nova obzorja glazbenog stvaralaštva. Sve je tu. Razlika je samo u tome što se manifestira danas drukčije nego nekoć. Svi Queensryche elementi. Uključujući savršenstvo izvođenja stihova Geoffa Tatea, koji u ustaljenom standardu teatralne interpretacije prožete suptilnošću zadržava primat prvog nositelja lica Queensryche artizma. Novi album nema više namjerno “razmazan” pri-osjećaj seattleskog podrijetla benda, kolaži su povezani međusobno uz više zvučne kontrole, a istodobno zadržavaju svu dinamiku i spektralnu dubinu.
Queensryche su oduvijek slovili po grabežljivosti kompaktnih ritamskih struktura. U svakoj produkciji, u svakoj točki svog artističkog sazrijevanja. A taj je element posebno na novom albumu znatno naglašen. Integralni dio aranžmanske strukture samih skladbi, koji pruža znatnu potporu Geoffovoj vokalnoj multi-fasetnosti u nizanju raspoloženjskih stanja, ovaj put većim dijelom otpada na ritamski tandem Eddie Jackson – Scott Rockenfield. Sanjivo raspoloženjska završna skladba Big Noize najljepši je neposredni pokazatelj tog albumskog principa. Posjeduje bogatu zvučnu dimenziju kontrastiranja Tateove jedinstvene interpretacije s razigranom toplo zvučećom ritamskom linijom, vrhunskog melodičnog iskorištenja uporabe vokalne artikulacije. U tu su materiju uklopljene gitare, kao dodatno melodično punilo, koje uspješno fiksira dramsko – teatralno, gotovo psihodelično raspoloženje posljednje skladbe. Jedinstvena glazbena smjesa puna eklektičnosti, koja je plod izuzetne artističke zrelosti, višeslojnog poimanja glazbe, a ujedno jasno profilirane unikatne art rock geste benda, izdvajajuće progresivne biti na novom izdanju.
Taj moment intenzifikacije rada ritam sekcije izlazi na površinu kroz minutažu albuma u različitim dozama, a osjeća se njegovo puno pulsiranje, koje u produkciji u svakom trenutku odskače. Get Started voluminozno zadebljanih basovskih nogu rockerski je izravno usmjeren trenutak albuma, koji odmah ocrta sliku Queensryche art rocka nove ere. Hot Spot Junki se nakon dvije i pol minute prelije u instrumentalni dio uporabe gitara, koje nije teško povezati s trikovima albuma “Operation Mindcrime”. Michael Wilton na djelu, dakle. Got It Bad je već posve bezobrazno plesno strukturiran s ritmikom tipične funk zamisli. Vrlo uspješno bavljenje pop elementom, dakle. Ako ste preživjeli Gonna Get Close To You, Got It Bad ćete još lakše. Around The World je kandidat za hit. Skladba čvrstog ritamskog zahvata i dovršene pjevnosti, nešto što Queensryche jednostavno nose u malom prstu, samo se kroz karijeru ta snaga izražava u različitim pojavnim glazbenim oblicima. Odlična skladba strogo pozitivne vibre. Slijedi prvi trenutak albuma više eksperimentalne sadržajnosti. Uključuje se saksofon, čak i Hammond, povremeno gitarski riff slojevito zareže kroz sve! Higher. Skladba prelijevanja zahtjevnih ritamskih tekstura, posve nepredvidljivog razvoja događaja, sa srednjim instrumentalnim dijelom koji dodiruje elemente jazz glazbe. Skladba uzlijeće na doslovno progresivnom naboju, u pravom smislu tog pridjeva. Higher je zanimljiv i po izlaznom dijelu. Završetak se razvija kaotično i posve kompatibilno izlaznom triku kaotičnog prelijevanja usklika upotrijebljenih davno u skladbi Eyes Of A Stranger sa završnom detonacijom: “Revolutiuon”! Tu je ponovno intenzivnije hrapava Retail Therapy, koja rasterećuje zahtjevnost prethodne skladbe, a odmah iza nje novi vrhunac albuma u izrazito mračnoj At The Edge, koja donosi izuzetnu kombinaciju samoniklog ritamskog podvozja na kojem počiva odlična zavjesa uzorkovanja, paleta slobodno plutajućih gitarskih akorada i fascinantne integracije saksofonskog sola, koji rasterećuje stanje kataklizme. Broken s predrefrenom “bonus” sadrži već nekoć upotrijebljen štos Geoffove interpretacije “Hush, hush”, iako je ta balada mračne koprene svjetlosnim miljama udaljena od Silent Lucidity. Odmah iza nje slijedi odlična “bonus” skladba i još jedna balada Hard Times, koja se u cijelosti bazira na organskim kolažima i s posve drugačijim ugođajem, u odnosu na turobni Broken. Drive nije obrada hita grupe Cars, nego ponovno podiže razinu adrenalina rockerske žurbe na albumu. Ta skladba posjeduje mrvicu dosjetki post punka osamdesetih, naravno kroz eklektizam Queensryche zahvata to je jedva primjetno, resi je izuzetan dualizam mračnog ugođaja strofe i snopa svjetla u refrenu. Razigrana uporaba perkusija i bubnjeva te bistra uporaba zvučnog uzorkovanja istupaju u prvi plan u bonus skladbi I Believe. Grijeh bi bio i da četvrta bonus skladba LuvinU ne bude uključena u skup materijala novog albuma. Koliko god da bode uho uporaba efekata kroz koje je provučen Geoffov vokal, ipak ponovno podiže ovu skladbu na razinu visoke kvalitete melodičnošću majstorski razigrana i čvrsto potkovana ritam sekcija. Minimaliziranoj gitarskoj frazi ostaje tek toliko prostora da se može javiti u solu zasoljenih arabeski, što je više nego dovoljno. Metalci! Tu je nešto za vas jer metalski riff konačno istupa u prvi plan u valjajućoj I Take You. Riff koji nešto malo duguje skladbi Kashmir sastava Led Zeppelin, a skladba The Lie utjelovljuje u gitarskoj frazi svoje strofe. To je ponovno skladba izuzetnog Rockenfieldova rada na bubnjevima, koji preuzima izražajni primat.
Razigranost među skladbama, kao i sama razigranost unutar skladbi, plod je i uvažavanja ideja glazbenika i producenata koji su na ovaj ili onaj način doprinijeli svojim idejama u fazi snimanja albuma i koje je jezgra članstva Queensryche uvažila.
Da “zaključimo”. Izniman album! Bez greške. Queensryche su njime doista uspjeli okruniti razdoblje nove ere koje je injektiralo izdanje albuma “Hear In The Now Frontier” (1997)! “Dedicated To Chaos” je album izrazito mračne, gotovo apokaliptične atmosfere, u skladu s njegovim naslovom. Art rock karakter benda na ovom je albumu dosegnuo razinu zrelosti koja izdrži svako značenje oznake progresivno (u osnovnom značenju te riječi). Queensryche su ovim izdanjem pokazali da se neopterećeno razvijaju dalje i šire svoj domet na polja neotkrivenih i još nedosegnutih glazbenih dimenzija. Eksperiment je alat koji Queensryche vješto ovladavaju i ovladavaju njegovom energijom kao svojim džepom. Nadograđuje izvrsnost prethodnika “American Soldier”, jer ima još više svježeg izazivanja, koje u svakoj sekundi bez poteškoća prenosi ustaljene aksiome osnova Queensryche eklektizma. Najeksperimentalniji album Queensryche karijere na kojem je bendu bez greške uspjelo spajanje više naizgled nepremostivih glazbenih žanrova s elementima Queensryche artizma.
Uza svu izvrsnost, jedno je sigurno. Album će ostati uglavnom previđen. Nepravedno. Jer ni u čemu ne zaostaje za briljantnom erom osamdesetih, samo u iznošenju ideja, koje ipak zadržavaju svu kredibilnost, ako već uspoređujemo obje ere. Štoviše. Nadograđuju je. Neprestana promjena se za Queensryche dakle nije zaustavila. Možemo samo reći da se zatvorio neki krug u kojem su Queensryche izrekli sve ono što su više-manje učinkovito pokušavali tražiti i podati svijetu na albumima između 1997. i 2009. “Dedicated To Chaos” je točka koja zapravo ne poznaje manu, a bendu je njime uspjelo zahvatiti u polja novih dimenzija, ponijeti svoje jedinstveno izražavanje na novu razinu te unovčiti i ubuduće svu artističku slobodu, kroz koju možemo najaviti novog zadivljujućeg nasljednika albuma “Dedicated To Chaos”. Kamo će se tada uputiti Queensryche činjenica je koja neka neko vrijeme pošteno uzburka duhove. Album nosi izrazito mračnu atmosferu, zahvaljujući ponajprije uporabi vokala i vokalnih harmonija. Upravo integracija vokala dodaje osjećaj alternativnog, uz koji progresivno lice Queensryche ostaje neokaljano.
Postava
Geoff Tate – vokal, saksofon
Michael Wilton – gitara
Eddie Jackson – bas gitara
Scott Rockenfield – bubnjevi, udaraljke, klavijature
Kelly Gray – gitara
Parker Lundgren – gitara
Randy Gane – klavijature
Miranda Tate – prateći vokal
Jeson Ames – prateći vokal
Produkcija
Kelly Gray
Popis skladbi
1. Get Started (3:33)
2. Hot Spot Junkie (3:57)
3. Got It Bad (3:45)
4. Around the World (5:10)
5. Higher (4:00)
6. Retail Therapy (4:13)
7. At the Edge (6:03)
8. Broken (bonus skladba)(3:51)
9. Hard Times (bonus skladba) (5:32)
10. Drive (4:53)
11. I Believe (bonus skladba) (3:29)
12. LuvnU (bonus skladba) (3:53)
13. Wot We Do (3:45)
14. I Take You (3:50)
15. The Lie (4:18)
16. Big Noize (6:35)
