Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Deep Purple
Izdavač: Harvest Records
Izdanje: 1970
Trajanje: 43:30
Ocjena: 5/5
»Deep Purple in Rock« (obično zvan jednostavno »In Rock«) bio je četvrti studijski album legendarnih britanskih titana teškog rocka Deep Purple, a istovremeno i prvi koji je snimila tzv. Mark II postava, koja se smatra najomiljenijom u povijesti grupe. Dolazak dvaju novih članova, pjevača Iana Gillana i basista Rogera Glovera (obojica bivši članovi psihodeličnih rockera Episode Six), uklopio se u radikalnu stilsku promjenu, jer je pomlađeni band na »In Rock« odlučno zaplovio u vode teškog rocka s kojima su se doduše koketirali i ranije, ali im je nekako nedostajalo hrabrosti da se doista uhvate ukoštac s uzburkanim valovima tada još novorođenog žanra. Njihov juriš na vrh i primat najglasnije grupe na svijetu bili su nakon ovog legendarnog albuma, koji je već desetljećima obvezan komad svakog kućanstva, samo još formalnost.
Gillanov tehnički superioran vokalni pristup u usporedbi s njegovim prethodnikom Rodom Evansom i rijetka sposobnost dosezanja iznimno visokih registara na račun karakterističnog ‘zavijanja’, njegove zaštitne pjevačke odlike, savršeno su se slili u znatno udarniji i sirovlji zvuk u kojem, unatoč napuštanju određenih progresivnorockerskih elemenata, nije manjkalo divljih eksperimentalnih podviga, prije svega na račun dugometražnih instrumentalnih jamova koji su bili slika i prilika bezgranične virtuoznosti pojedinih instrumentalista. Glover je sa sobom donio melodičan i istovremeno tehnički izvrsno izbrušen pristup sviranju kompleksnih bas-linija, što je u vezi s razornim i nepredvidljivim bubnjarskim eskapadama u režiji Iana Paicea omogućilo znatno sirovlju i masivniju ritmičku podlogu nego prije.
Glavnu riječ pri zaokretu u vode teškog rocka imali su legendarni klavijaturistički čarobnjak i neformalni zapovjednik grupe Jon Lord te briljantni gitarski inovator Ritchie Blackmore, koji je od svih članova grupe najviše gorio u neizmjernoj želji da nova, znatno bučnija i maskulinija verzija Deep Purple napokon osvoji svijet. S ovim se albumom Ritchiejeva želja počela ostvarivati, jer im je, nakon dvije godine životarenja na domaćem britanskom tlu i prebrzo utihlog uspjeha s druge strane Atlantika, napokon donio tako željeni proboj i uspio ih afirmirati kao velesilu teškog rocka, koja je s pionirstvom teškog metala stupala uz bok komercijalno uspješnim ‘teškašima’ poput Black Sabbath i Led Zeppelin.
Razmažena britanska publika ih je nakon izlaska »In Rock« napokon prihvatila raširenih ruku, dok je briljantni singl »Black Night« još prije izlaska ovog studijskog remek-djela Mark II postavi donio prvi veliki uspjeh, i to nedugo nakon što je njihov prvi singl »Hallelujah« komercijalno potpuno propao. Uz izvrstan glazbeni sadržaj, uspješnoj promociji »In Rock« mnogo je pridonijela briljantna naslovnica, jedna od najboljih u povijesti teškog rocka, na kojoj su članovi banda prikazani kao kameni likovi na čuvenoj američkoj planini Mount Rushmore, gdje su zamijenili staromodne prikaze najcjenjenijih američkih predsjednika.
Deep Purple su počeli snimati materijal za »In Rock« nedugo nakon koncertnog djela »Concerto for Group and Orchestra« (1969) i već su među prvim zajedničkim jamovima te komponiranjem novog materijala shvatili da se sprema nešto veliko. Pritom se nisu ni najmanje prevarili, jer »In Rock« sadrži lijep broj najomiljenijih klasika Deep Purple, počevši već od otvaračkog razarača »Speed King«, stvorenog kao glazbeno i tekstualno posvećenje legendama rock’n’rolla, kojim su zakucali brojne standarde teškog rocka. Za razliku od popularnog uvjerenja da je riječ o skladbi koja pjeva ‘odu radosti’ drogama, tekst se dotiče često napornog života pjevača u rock’n’roll bandovima te crpi inspiraciju iz životnih zgoda legendi žanra poput Elvisa Presleyja, Littlea Richarda, Chucka Berryja itd. Svi nabrojeni pjevači/glazbenici bili su među važnim Gillanovim pjevačkim inspiratorima.
Dok su Amerikanci kod prekoatlantske verzije »In Rock« u svojoj ‘silnoj mudrosti’ odrezali briljantan uvodni jam između Lorda i Blackmorea, on je na britanskoj i većini ostalih verzija ostao netaknut i služi kao neočekivano eksperimentalan i vrlo slikovit uvod u ovu supersoničnu klasiku, koju naprosto razdire neukroćena potentnost i nezaustavljiv elan. Spomenuti eksplozivni instrumentalni uvod u »Speed King« predstavlja razoran spoj Blackmoreove električno-gitarske distorzije i Lordovih sakralno obojenih orgulja. Slijedi prijelaz u ubrzani tempo, potkrijepljen punokrvnim gitarskim rifom, gdje Gillanovo maskulino pjevanje zapovijeda nad nemilosrdnim bubnjarskim maršovima i neukroćenim orguljaškim rošadama te doživljava vrhunac u moćnom refrenu. Intenzivna atmosfera cijelo vrijeme daje osjećaj da će karizmatični pjevač, uz grmljavu podršku supersoničnih virtuoznih finesa svojih instrumentalnih drugova, vozeći nadzvučnom brzinom upravo poletjeti u nebo.
»Bloodsucker« je temperamentan tvrdi rocker koji sadrži brojne izmjene vodećih instrumentalnih inicijativa između Blackmoreovih rikćućih gitarskih fraza i Lordovih duhovitih orguljaških finesa, dok Gillan stvara odličnu ravnotežu svojim neutješnim ključajućim pjevačkim izljevima. Mark VII verzija Deep Purple sa Steveom Morseom na gitari ovu je klasiku, koja kao i brojni standardi ove legendarne grupe pripovijeda o ljubavnim peripetijama, 1998. na albumu »Abandon« ponovno odsvirala pod promijenjenim imenom »Bludsucker«.
Besmrtni, više od 10 minuta dugi pacifistički ep »Child In Time« najsavršenija je i zbog melodramatične atmosfere u ambijentalnom smislu najintenzivnija klasika na cijelom »In Rock«. Tu Gillan u srceparajućem iznošenju nesretne ljubavne priče doseže vrhunac dosezanjem vrtoglavo visokih vokalnih registara koji i danas iznova zapanjuju. Melankolična uvodna sekcija se nakon Gillanova potresnog zavijanja uskoro pretvara u bombastični rocker s vatrenim solističkim eskapadama između Blackmorea i Lorda. Potonji je pri stvaranju orguljaških akorda između dviju melankolično-smirenih sekcija bio inspiriran klasikom američke psihodelične grupe It’s a Beautiful Day »Bombay Calling«. U završnom dijelu ponavlja se uvodna sekcija s Lordovim orguljaškim umjetninama i Gillanovim nebo-parajućim i staklo-pucajućim pjevačkim zavijanjima, koja uz neuobičajeno proživljeno iznošenje pacifističkog teksta i danas probiju od glave do pete.
»Flight Of The Rat« je još jedan energičan, ovaj put nešto duži tvrdi rocker, koji je zapečaćen na tri glavna gitarska akorda, dok relativno jednostavnu strukturu proširuju Ritchiejevi i Jonovi solistički letovi, koji su ovaj put jasno razgraničeni. Inovativne gitarske fraze čovjeka u crnom unutar ove pomalo previđene Purple klasike i danas su prava poslastica, dok je maestro Lord ponovno nezaustavljiv sa svojim šelestećim orguljaškim epopejama. Gillan ponovno oduševljava grmljavom snagom svojih iznimno rastegljivih glasnica, dok bubnjarska stampeda i odlučne bas-linije dodatno pridonose do kraja usijanoj atmosferi u kojoj nije teško zamisliti ovakve ili onakve leteće štakore. Društveno osviješteni razarač »Into The Fire«, koji u tekstu upozorava na prikrivenu zlouporabu droga u gradskim lokalima, postao je klasik već pri izlasku i obvezan dio koncertnih nastupa Mark II. Gillanovo razjareno pjevanje poduprto je žarkim gitarskim rifom i odlučnim orguljaškim teksturama, koje uz pomoć nagruvanih bas-linija i razornih bubnjarskih prijelaza stvaraju do kraja užareno raspoloženje.
»Living Wreck«, koji sadrži ikonoklastičnu gitarsku frazu i pakosne pasaže na hammondicama, dok se Gillan ponovno iskazuje srceparajućom vokalnom izvedbom, bolna je ispovijest o čovjeku koji se nakon velikog ljubavnog razočaranja osjeća kao zombi. Ovakvi tekstovi o slomljenim srcima kod Deep Purple, koji su se obično izbjegavali društvenih kritika na račun politike i organizirane religije, postali su stalnica. Udarna atmosfera doživljava vrhunac u neobično spokojnom refrenu. Na kraju Lord sve skupa pošalje k vragu supersoničnom orguljaškom solažom.
Završna klasika teškog rocka »Hard Lovin’ Man« još je jedna potresna demonstracija virtuoznih vrlina pojedinih instrumentalista. Otvara se udarnim uvodom u kojem vladaju jahaći ritam i grmljavinska kombinacija gitarskih akorda uz podršku paklenih orguljaških eskapada. Gloverove režeće bas-linije dodatno oplemenjuje Paiceovo nezaustavljivo bubnjarsko stampedo. Gillan izdašno proživljenim prelaženjem između niskih i visokih registara ponovno demonstrira svoj izniman vokalni raspon. Ritchiejeve i Jonove solističke umjetnine tijekom instrumentalne sekcije pak su ponovno na granici realnosti i nazorno svjedoče o tome kako su se ta dva rockerska diva u ‘zlatnim’ Deep Purple vremenima izvrsno nadopunjavala.
Ponovno CD izdanje, izašlo uz 25. obljetnicu izlaska albuma, sadrži niz dobrota predvođenih rijetkim verzijama standarda s »In Rock«, prije nikad čutim zanimljivim studijskim jamovima te originalnom singl verzijom nezaboravnog evergreena »Black Night«, koji im je napokon donio svjetsku slavu. Ovaj legendarni hit, koji do danas ostaje najviše plasirani singl Deep Purple na britanskim ljestvicama, odlikuje se izrazito melodičnom strukturom, snažnim gitarskim rifom i zaraznim refrenom. Upravo ta kombinacija i njegova prividna ‘sveta jednostavnost’, u kojoj ne manjkaju Blackmoreovi razbješnjeli gitarski izljevi i Lordovi pakosni orguljaški letovi, bila je pobjednički recept za veliki hit.
»Deep Purple in Rock« je vječno remek-djelo teškog rocka i bez ikakve sumnje najvažnije studijsko ostvarenje u cijeloj povijesti Deep Purple. To je ujedno jedan od najvažnijih rock albuma svih vremena kojim su Mark II započeli svoj pobjednički pohod na vrh tvrdorockerskog Olimpa i izborili reputaciju pionira teškog metala, iako su se članovi grupe kroz godine neprestano izbjegavali takvih stilskih oznaka, jer im je žanrovsko svrstavanje u ladice, uz neprestano istraživanje zvučnih granica i uključivanje različitih utjecaja, prilično išlo na živce.
Postava
Ian Gillan – vokal
Ritchie Blackmore – gitara
Roger Glover – bas-gitara
Jon Lord – klavijature, orgulje
Ian Paice – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Deep Purple
Popis skladbi
1. Speed King (4:18)
2. Bloodsucker (4:12)
3. Child in Time (10:15)
4. Flight of the Rat (7:52)
5. Into the Fire (3:29)
6. Living Wreck (4:30)
7. Hard Lovin’ Man (7:10)
