Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Olympiahalle / München / Njemačka
Datum koncerta: 15.11.2008
Broj posjetitelja: 12.000
Cijena karte: 52,00€
Rock titani Deep Purple na jesenskoj turneji 2008. zajedno s vrućekrvnim švicarskim hard rockerima Gotthard kao predgrupom. Kao otac i sin. Tri sata punokrvnog rockerskog veselja u zemlji kobasica i piva, u Bavarskoj! Nema šta!
Koncert Deep Purple u Stuttgartu prije tjedan dana ostavio je izniman dojam i nije bilo razloga da se čovjek ne raduje novom susretu s legendama. Ovaj put, međutim, preuzimanje akreditacija nije prošlo tako glatko kao u Stuttgartu, gdje si organizatorima mogao jesti iz ruke. Ovaj put su zaboravili na photo pass za RockLine. Trebalo se boriti s pet ljudi da se na kraju jedan od njih ohrabrio i donio naljepnicu i za RockLine. U ovom konkretnom slučaju pretjerano slijeđenje njemačkog reda i discipline znak je potpune samodestrukcije i primjer kako se sustav može sam od sebe početi urušavati iznutra. Previše je svega kontrole. A sam organizator je tako samouvjereno uvjeren da je nepogrešiv u svemu tom slijeđenju samokontrole, osjeća se tako sigurno i bezbrižno da mu je sve što i malo odstupa od ucrtanih pravila naprosto neprihvatljivo, nerazumljivo, nemoguće. Nemoguće je priznati grešku zbog prevelike težnje savršenstvu i matematičkoj čistoći. Kontrola logike. Ukratko, dok se sve to natezalo tko je u pravu a tko nije, nažalost sam propustio fotografiranje Gotthard. Nisu pomogle ni isprintane potvrde iz tri različita izvora da smo na guest listi. Ni od Nuclear Blast, ni od Gotthard managementa, pa čak ni iz agencije KB-K, koja je suorganizator koncerta. Ne. Jer imena nije bilo na popisu fotografa. Nadalje, daju ti besplatnu novinarsku kartu, i to takvu da te s njom pošalju u red 33, dakle u najviši red na tribini, točno ispod platna krova Olympiahalle i u sektor D, da dalekozorom možeš promatrati gustoću tjemenog dijela kose Iana Gillana i kompanije. To je pogled na pozornicu praktički iz mrtvog kuta i ispod nebesa, a da ne govorim da su u tom dijelu najlošiji zvučni uvjeti. Lijepo je počelo, zar ne?
GOTTHARD: 20.00-21.00
Ostatak koncerta Gotthard ipak sam si prišuljao i odjedrio na mjesto na tribini gdje mi se napokon otvorio normalan pogled na pozornicu, a zvuk je bio pun. Čist i fenomenalan zvuk, preko cijele dužine Olympiahalle. Gotthard je dočekala nabijena dvorana, ali ne i rasprodana. Ljudi je bilo otprilike koliko i prije tjedan dana u Stuttgartu (12.000). Gotthard su ovaj put djelovali još vrućije nego u Stuttgartu. Pogotovo je pjevač Steve Lee djelovao još razigranije, nadahnutije i u nekom posebnom letećem elementu, gdje mu nijedan registar nije bio nedostižan za glasnice. Gotthard su opet ubijali do nesvijesti. Svirali su bez greške. Nakon izvedbe balade Falling, za koju mogu reći da je jedina točka nastupa grupe koja nosi minus, jer je studijska verzija znatno uvjerljivija od verzije ove turneje, gdje se taj komad izvodi samo uz pratnju klavijatura i vokal Stevea Leeja, Gotthard su rockersko raspoloženje stupnjevali do vrelišta i s Let It Be koncert je dobio prava krila, koja su punim zamasima donijela fanatičan pristup dečki u vrhunskoj formi, kroz skladbe Said And Done, The Oscar Goes To…, Lift U Up i Anytime Anywhere, do briljantnog završetka, kojem je pljeskala doslovno cijela dvorana. Od partera do cijelih tribina. Sat je prošao u tren oka i ljudi su tražili bis, koji Gotthard naprosto nisu mogli odsvirati. Gotthard su prava atrakcija u svakom pogledu. Prava škola hard rocka u novom tisućljeću, čija visoka kvaliteta može biti primjer svim njihovim vršnjacima i mlađim grupama koje se u tom žanru pokušavaju probiti na polje veće prepoznatljivosti. Koncert Gotthard te jednostavno rečeno ostavlja naraubanog nakon koncerta.
DEEP PURPLE: 21.30-23.30
Ako ništa drugo, a ono naraubanog za Deep Purple. Da su vršnjaci, a ne u prosjeku 20 godina stariji, rekao bih da su Gotthard ovaj put headlineru dodobra izlemali stražnjicu. Deep Purple su se opet predstavili na golemoj pozornici, pred golemim auditorijem, pod gigantskom rasvjetom, a nastup je cijelo vrijeme bilježila i videokamera (službena kamera ispod pozornice, kao u Stuttgartu). Vjerojatno ih je bilo više, ali primijetio sam samo tu. Što je istina, a što ne, uvjerit ćemo se ako grupa izda DVD s ove koncertne turneje.
Petorka je u mrak uigrana. Ne promašuje notu. Jedini ranjivi faktor je naravno vokal “do kosti” izmučenog Iana Gillana, koji je ovaj put djelovao nešto razbijenije nego prije tjedan dana u Stuttgartu. To se posebno osjetilo u refrenima Perfect Strangers, gdje stihove uopće više nisi čuo u cijelosti, Sometimes I Feel Like Screaming ili Knockin’ At Your Backdoor. Gillan je ovaj put pjevao i dosta više “traljavo”. Ne zato što mu se ne bi dalo potruditi. Osjetilo se da mu na mjestima ipak nedostaje daha (npr. Lazy). Gillan je pak rock ikona, nezamjenjiv sastavni dio Deep Purple Mk II. (minus Morse) i gotovo je dovoljno da se samo pojavi na pozornici, što naravno nije opravdanje. No čovjek se zna iskupiti svojom zabavnom komunikacijom s pozornice. Unikat je u svom karizmatičnom i simpatičnom izdanju.
Wring That Neck, Lazy, Perfect Strangers točke su na kojima se posebno snažno nedostaje profinjeni, strogo kontrolirani, baršunasto mekani zvuk vječno melankolične i čeznutljive Blackmoreove Stratocaster gitare, sa slavnim dugim i jecavim “lickovima”. To su trenuci kamo Morseovi prenapuhani mišići naprosto ne pripadaju, a ipak Morse ne bi bio Morse da je pokušao loviti zvuk slavnog prethodnika.
Vrhunac koncerta bio je završni dio utemeljen na repertoaru s “Machine Head”, koji je otvorila Space Truckin’ s duhovitom navezom uklopljenog motiva On Broadway (orig. Nancy Sinatra), koji je činio prijelazni most u Highway Star, a trojac je naravno zaključila skladba najplemenitije elementarne gitarske fraze Smoke On The Water, gdje je bilo zanimljivo s tribina promatrati kako se mnoštvu u parteru po reakcijama doslovno otkida kad Purple pucnu u taj vječnozeleni riff! U finalu te velike pjesme, tik pred kraj redovnog dijela koncerta, na pozornici se na poziv grupe Deep Purple pojavio i Leo Leoni, gitarist grupe Gotthard, koji je pritom vjerojatno pomislio: “Snovi! Ostvareni!”
Cjelokupno iskustvo bilo je nevjerojatno slično izvrsnom nastupu u Stuttgartu prije tjedan dana. Deep Purple su jednostavno toliko uvježbani da teško na koncertima pokažu lošije dnevno raspoloženje. Ipak, tu me možete povući za jezik, jer opet smo u Njemačkoj. A njemačke turneje za Deep Purple su posebne. Tu su doma, jer uživaju izniman ugled među ljubiteljima glazbe. Zato ih teško što može izbaciti iz takta i u takvom “domaćem” okruženju momci bez dvojbe znatno lakše održavaju dobro koncertno raspoloženje kroz turneju i slijed njezinih dana.
Njemačka publika je opet podigla cijeli događaj na posebnu koncertnu razinu. Sve je gigantsko i za čovjeka naviknutog na slovenske zatvorene koncertne dvorane to je nezamislivo. Huk publike, energija u smjerovima publika – grupa i obratno, zvuk, svjetlosni efekti, sve se potencira, zbraja, magnificira u izvanrednu magiju koju mogu preskočiti još samo rasprodani koncertni stadioni s 40.000 ljudi i više. Jednostavno, tu je novac, tu je tradicija rock kulture. Sad se već ponavljam, jer sam to zapisao i u reportaži iz Stuttgarta. Deep Purple se dakle ide gledati na koncerte u Njemačku. S takvom podrškom kakvu i danas uživaju u srednjoj Europi, gdje su momci poželjni i jako cijenjeni zbog svog doprinosa rock glazbi, ne moramo se bojati da Deep Purple koncerata više neće biti na rasporedu. Ako grupi zdravlje bude služilo kao šiba, bez problema može povući svoj opstanak do pedesete obljetnice.
fotografije: Aleš Podbrežnik
tekst: Aleš Podbrežnik
Setlista
GOTTHARD — setlista:
1. Master Of Illusion
2. Gone To Far
3. Top Of The World
4. The Call
5. Mountain Mama
6. All We Are
7. Sister Moon
8. Falling
9. Let It Be
10. Said & Done
11. The Oscar Goes To You
12. Lift U Up
13. Anytime Anywhere
DEEP PURPLE — setlista:
1. Pictures Of Home
2. Things I Never Said
3. Into The Fire
4. Strange Kind Of Woman
5. Rapture Of The Deep
6. Wrong Man
7. Contact Lost
8. Well Dressed Guitar
9. Knockin’ At Your Back Door
10. Sometimes I Feel Like Screaming
11. Wring That Neck
12. Battle Rages On
13. Solo Airey
14. Perfect Strangers
15. Space Truckin’
16. Highway Star
17. Smoke On The Water
—bis—
18. Lazy
19. Hush
20. Black Night
Galerija slika
