Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 02.02.2012
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 0,00€ (bez ulaznice!)
Najaktivniji domaći koncertni organizatori Dirty Skunks upuhali su desetu svjećicu! Prije točno deset godina u Orto baru organizirali su svoj prvi koncert na kojem su svirali Sarcasm, Expulsion, Nabiska i Distortion. Tako je počela priča koja iznimno uspješno traje i danas. U deset godina Dihurčka su organizirala preko 300 događaja i dovela u Sloveniju bendove za koje smo mogli samo sanjati da ćemo ih ikad vidjeti na našim pozornicama. Po sjećanju sad mogu nabrojiti samo Atheist, Cynic, Pestilence, Count Raven, Saxon, Iced Earth, a takvih je bendova bilo još na desetke!
Desetljeće rada tandem Črt i Matej obilježio je velikim koncertnim događajem u Kinu Šiška, a još prije početka glazbenog programa na platnu se odvrtjelo lijepo mnoštvo duhovitih najava koncerata i odličan mini dokumentarac Dekada smrada, nastao pod redateljskom palicom suradnika Dihurčkâ, Gospoda Gorjanca, čije gledanje snažno preporučujem.
Zastor se nakon dokumentarca podigao, a iza njega su već stajali Dead Dildo Drome, u čijim redovima su (bivši) članovi sastava Leaf Fat, God Scard i Language of Thought Hypotesis. Žanrovski se DDD kreću između death metala, thrash metala i metalcorea, a jednako kaotičan je i njihov nastup, ponajviše zahvaljujući raspojasanom frontmenu Robertu “Šerotu” Šerceru, koji luduje po pozornici kao Mike Patton. Instrumentalna četvorka tehnički je nevjerojatno potkovana, a upravo je glazbena slika ono što je metalskom dijelu DDD publike vjerojatno najdraže. Gitarista tako nižu čak i poneki brutalni death metal rif, ali uglavnom ipak žare melodične pasaže koje podsjećaju na švedski melodični death metal ili novije američke bendove tipa Lamb of God ili Shadows Fall. Cjelinu odlično zaokružuje uistinu rušilačko i prilično inovativno bubnjanje u kojem ne manjka šarenih i raznolikih prijelaza i topovske dvostruke pedale. Šero se vokalno kameleonski služi svime od Corpsegrinder režanja, preko vriska pa do lijepih, čistih (politički nekorektno: gej) vokala. Možda pomalo smeta upravo pretjerana upotreba lijepih, boy band vokala, ponajviše zbog prezasićenosti njima u posljednjih nekoliko godina, no uz Dead Dildo Drome mogao si posve mirno i s užitkom ispijati pivo i mahati glavom.
U lakše glazbene vode odsurfali smo i odskejtali s ljubljanskim skate punk sastavom Backstage, koji je priredio lijep nostalgičan trenutak za one koji s(m)o u metal prešli iz voda punk rocka. Backstage zapravo zvuče kao nešto što bi svoje mjesto našlo na etiketi Fat Wreck, i to u godinama njezinih najboljih izdanja. Upravo je to vjerojatno i razlog zašto su Backstage koncertno obišli već lijep dio Europe pa čak i Južne Afrike, a zarazni “feel good” punk rock ovaj je put zaposjeo i pozornicu Kina Šiška. U stilu NOFX, Lagwagon i Millencolin Backstage su nanizali hrpu dvo- i triminutnih komada punih zarazno pjevnih refrena, melodičnih akorda, troglasnih back vokala i nabijenih pozitivnom atmosferom. Nakon Backstagea lako te uhvati želja da si opet razbiješ koljena na skateu i u walkman zaguraš izlizanu kasetu Survival of the Fattest.
S toplog kalifornijskog sunca na kojem smo s Backstageom pili pivo na plaži, sa Sweet Sorrow smo se premjestili negdje gdje sunce ne sja, gdje vlada brutalna studen i gdje ti glavu odnese dobro naoštren šus death metala. Sweet Sorrow su u zadnjih godinu dana doživjeli poprilično promjena, koje su ih očito još ojačale. Unatoč tome što je bend napustio osnivač Ragnar Us, Sweet Sorrow se ne zaustavljaju, ovo je čak bio jedan od njihovih boljih koncerata koje sam vidio. Nakon odlaska Blaža “Ramiousa” Lončara iz benda na gitaru je prešao Marko, koji uz agresivan i moćan vokal sada brine i za sjeckanje sjekirom. S Perotom čini dinamičan i udaran gitarski duet, koji nadopunjuje rušilačka ritam sekcija – tektonsko Ropetovo bubnjanje i basovsko štropotanje Usova zamjenika Mihe Oblišara. Sweet Sorrow su u svojem olujnom setu odsvirali ponajviše komade s albuma 1000th Millenium, a iznenadili su odsviranim komadom Markova projekta Death`s Dream.
U punk vode vratili smo se s legendarnim srpskim punk sastavom Trula koalicija, koji djeluje još od 1986. i tako (s usputnom prekidom) djeluje već respektabilnih 25 godina. Prve redove zauzelo je čak nekoliko irokeza, a energična punk publika pobrinula se da nastup Srba ispadne još bolje. Nažalost, njihov opus ne poznajem dovoljno dobro, ali znam da je sastav nastup zaključio kultnim komadom Alkoholičarka, koji je primjereno opisao sve opojniju atmosferu u publici (zahvaljujući ponajviše odličnom raspoloženju).
Nakon četiri benda došlo je vrijeme i za dugo iščekivani ekskluzivni nastup norveškog avangardnog black metal sastava Vulture Industries. Norvežani su zahvaljujući Dirty Skunks Ljubljanu izabrali kao jednu od samo tri postaje ekskluzivne mini turneje na kojoj im se pridružio Hoest iz našem logu dobro poznatih norveških black metalaca Taake. Osim toga, sastav je obećao i poseban izbor komada sa šlagom na vrhu – tribute kultnom progresivnom sastavu Devil Doll! Vulture Industries trenutno zacijelo vrijede kao jedan od inovativnijih black metal bendova, jer u svoju glazbu unose utjecaje Toma Waitsa, teatralni pristup i u velikoj mjeri progresivne nijanse našeg kulta Devil Doll. Vulture Industries su tako u dobrom satu spektakularno bizarnog i izbrušenog nastupa predstavili komade s albuma The Dystopia Journals i The Malefactor`s Bloody Register, a među njih vratili i komadiće glazbenih majstorija Mr. Doctora (ako se ne varam i ako sjećanje nije previše maglovito, ponajviše The Girl Who Was… Death). Nije teško čuti da je šef benda Mr. Vulture Industries veliki fan Devil Dolla, jer njihova glazba počiva na progresivnom rocku s teatralnim horror elementima, zamotanima u kalup norveškog black metala. Bend je uživo oduševio odličnom zvučnom slikom i pristupom na koji u ortodoksnom black metalu nismo navikli, izostao je klišejski corpse-paint, umjesto njega Vulture Industries radije izuvaju cipele, navlače bijele košulje i preko njih crne tregere. Pod psihotičnim vodstvom ludog frontmena Bjornara Nilsena bend je oduševio brutalnim black metalskim dijelovima i fantastičnim epskim dijelovima s višeglasnim vokalnim dionicama, a nastup je u svojem stilu začinio Hoest, koji se tek što je prihvatio mikrofon, pijano skoro srušio s pozornice.
Dirty Skunks dakle za svojih deset godina nisu egoistično priredili žur u užem krugu pozvanih, nego su slavlje zamislili velikopotezno i velikodušno. Šarolik i raznolik glazbeni izbor sastava pobrinuo se za žanrovski miješanu publiku, koja je u Šiški stvorila pozitivnu atmosferu i pobrinula se da slavlje prođe u pravom duhu. Dihurčka, hvala za dosadašnjih 300 koncerata, neka smrdi još bar sljedećih deset godina!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
