Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Lene kosti
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2012
Trajanje: 44:38
Ocjena: 4/5
uvod:
Nevjerojatno kako se vrijeme okreće otrovnom brzinom! Nije prošlo dugo otkako su ponovno ujedinjeni slovenski agenti teškoželjezne domovine granitnog metal porijekla Lene kosti izdali svoj prvi pravi studijski prvijenac “Do Or Die”. To je visokoleteći uradak koji ne skriva velike ambicije i pun zamah zajedništva! Njime je platio svoj dug za predugo razdoblje učmalosti, koje se u slučaju Lenih kostiju završilo velikim preporodom. Ne samo da je “Do Or Die” napokon utjelovio opsežno poglavlje koje je do njegova izlaska nedostajalo u slovenskoj metal priči, nego je to i album kojeg krasi prepoznatljiva i unikatna metalska širina, a njegove izuzetne odlike širom su otvorile vrata Lenim kostima na koncertne pozornice i uspješnu samopromociju. Naravno, ovdje ciljam na europsko područje izvan slovenskih granica.
pozadina nastanka albuma:
S obzirom na izvanrednost albuma “Do Or Die”, u taboru Lenih kostiju zacijelo je buknula neka stvaralačka trema pred snimanje novog. Može li se stvoriti nasljednik koji će, ako već ne biti bolji, barem dostojno slijediti album “Do Or Die”? Album koji će se u svojim glazbenim izražajnim elementima moći kositi barem ravnopravno s izvrsnim prethodnikom.
“Penetrator” je zapravo dovršen u žurbi, tik prije odlaska grupe u studio (početak listopada 2011.), a sirovo skomponirani materijal zapravo je do završnog sjaja izbrušen tijekom samog snimanja, koje je završeno do prosinca 2011., što je za metal scenu u Sloveniji izuzetna brzina. Međutim, strah da je to bilo prebrzo posve je suvišan! Na albumu je bubnjeve odsvirao Rok Večerin W.U.K.O. i izvrsno obavio svoj posao te tako uspješno nadomjestio teško nadoknadivog bubnjara Requiema Mihu Nedoha, koji je svirao bubnjeve na “Do Or Die”.
skladbe albuma:
Ako pogledamo materijal, on se ne može pohvaliti takvom motivskom raznolikošću i devijantnošću od osnovnog metalskog stava, no golo traženje iskonske osi klasičnog metala albuma “Penetrator” to niti ne dopušta. Lene kosti su novim idejama ponovno privukle pozornost dvojice uglednih njemačkih glazbenika, koji su već surađivali na albumu “Do Or Die”. Prvi je pjevač i basist Mat Sinner (Sinner, Primal Fear), a drugi gitarist Manni Schmidt (ex-Rage, ex-Grave Digger). Svojim doprinosima dodatno oplemenjuju vanjštinu “Penetratora”. Mat Sinner je otpjevao vokalni duet s Dr. Evilom u skladbi Spread Your Legs. Veza između dvojice vokalista djeluje nadasve posrećeno. Sinner je vjerojatno među više ponuđenih opcija grupe odabrao skladbu Spread Your Legs upravo zbog blage rockerske konotacije, kakvu posjeduje i Let`s Rock. Obje skladbe su trenuci nove ploče s najviše naslijeđenih karakternih osobina albuma “Do Or Die”. Manni Schmidt je ubacio svoju solažu u naslovnu skladbu Penetrator. Za nju je upotrijebio svoj zaštitni grip – “gitarsku ruku”, zaštitni “trademark” zvuk koji krasi i njegove skladbe za grupu Grave Digger. Izvrsna solaža pažljivog razmještaja nota, vitko začinjena pull offovima i uporabom tremolo ručice, dokazuje da je Manni uz svoju strogu glazbenu profesionalnost nadasve s poštovanjem pristupio novom materijalu Lenih kostiju. Ako tako cijenjeni glazbenici kao što su Manni Schmidt i Mat Sinner na polju suvremenog europower metala uspijevaju iz biti Lenih kostiju izlučiti kvalitete za koje im se isplati dati svoj doprinos, to je činjenica koja je sama po sebi pokazatelj da je glazba Lenih kostiju doista nešto posebno.
Album se otvara rušilački. Skladbe The Cage i Penetrator kao da se natječu koja će kojoj ukrasti primat. Obje su u refrenima postavljene “arenski”, a taj se osjećaj više puta ponovi i u nekim drugim skladbama koje im slijede na albumu. Arenski? Grupa je u jezgru mnogih refrena uključila obične “povike rulje”, što slušatelja automatski navodi da se i sam uključi u te povike – osjećaj nije mnogo drukčiji od onog kad se nađeš usred delirija rimske arene na dvobojima gladijatora. Kombinacija kovanja ultrazvučnog kotrljanja dvostrukog bas bubnja s iskonskom pogubom jednostavno izvedenih metal rifova, gdje glavninu melodije donosi vokal Milana Krušiča. To su ponajprije otrovno navijene skladbe The Cage, Penetrator, Die You Bastard, Refuse To Die. Potonja s još jednom fantastičnom solažom “Dyza” te s druge strane motivom koji potresno asocira na skladbu Exciter grupe Judas Priest. Elementarno koliko god može. I potpuno učinkovito. Pojam gitarske fraze Lenim kostima je prokleto dobro poznat.
Skladba Heavy Artillery, podložena nad grabežljivi “Maiden” ritam galopa (zamisli navijenu verziju skladbe Time For Love s albuma “Do Or Die”), stvara novo raspoloženjsko stanje albuma, a Tears Of Sadness, koja je postavljena iza nje, polubalada je posvećena Milanovoj preminuloj majci. Ta skladba dokazuje da je Krušič u razdoblju od dvije godine dodatno napredovao kao interpret, jer stihove uzima još razigranije u traženju melodije, što naravno unosi u skladbe još više šarolikosti i niže dublje nijanse među pojedinim atmosferama. Tears Of Sadness izvrsnom melodijom i gradiranim stupnjevanjem raspoloženja s “crescendom” u napjevu dokazuje da Krušič zna biti još kako sofisticiran i profinjeno osjetljiv kad je to potrebno. Ulje na vatru dolijevaju djevojački prateći sopran vokali školovane pjevačice Inez Osina.
Na albumu od navijenih “šamarača” odstupaju već spomenuta, “Maiden galopom” podložena Heavy Artillery i polubaladna Tears Of Sadness. Osim te dvije, odstupaju i skladbe Devil In Disguise te 13th Warrior. Devil In Disguise je zapravo drugi dio skladbe Uninvited Guest s albuma “Do Or Die”, a Milan Krušič se u njoj svojim krajnje zlobnim stavom primiče vokalnim rješenjima samog Kinga Diamonda. Teško valjajući komad na tren izvlači iz kotla zla domišljato rješenje uporabe akustičnog uloška na sredini, gdje Krušič svojom propovjedničkom melodijom još malo više asocira na Kinga Diamonda. Završna 13th Warrior posebna je pjesma albuma. Riječ je o točki karijere u kojoj su se Lene kosti dosad najizravnije zagledale u power metal. Posjeduje karizmu epski bombastične začinjenosti, za što je u prvom redu zaslužan iskričavo izbrušen, podkožno zavodljiv, melodični gitarski ukras Marca Kavaša koji se pne nad rifom, nadalje krajnje kompatibilan, no iznenadno šokantan obrat atmosfere u motiv orijentalnog melosa i sam jurišni (vodeći) ritam skladbe, koji pred očima s lakoćom oriše povijesnu poantu svakog vojničkog marša. Od trčanja francuskih grenadira do spartanskih hoplita. Za lakšu orijentaciju, 13th Warrior je u grubo, što se raspoloženja tiče, neka vrsta hibrida “germaniziranih” Saxon s albuma “Lionheart” (2004.) te skladbe One Shot At Glory grupe Judas Priest. Ta skladba tiho nagovještava kamo bi se još mogla pomicati buduća glazbena evolucija i sazrijevanje Lenih kostiju.
Giovanni`s Mojo je dodatna skladba, namijenjena onima koji ćete preko albuma zaželjeti boogie prizvuk prethodnih radova grupe. Cijela skladba pripada Giovanniju Kavašu i zapravo neskromno razotkriva izniman talent glazbenika, zbog čega se postavlja pitanje zašto se možda sam ne late kakvog sporednog blues-boogie obojenog projekta.
produkcija i doprinos DYZ-a:
Više nego ikad dolazi do izražaja, ako ne već i potreba, za nepopustljivim solističkim rafaliranjem. Tako je Domen “Dyz” Justin dobio još više prostora da pripomogne sooblikovanju urušavajuće slike stvorene atmosfere na albumu. Njegove solaže na skladbama Refuse To Die i The Cage zavarene su po uzoru na najveće svjetske majstore sviranja metala, kao što su Alex Skolnick (Testament), Craig Locicero (Forbidden) ili Gary Holt (Exodus). Dyz je zvuk navio do maksimuma. Gitare su oštre kao britva i bodu poput najoštrijih stršljenovih žaca koji su se u bijesu sudnjeg dana nadvili nad čovječanstvo. Zvuk utjelovljuje izvrstan kontrastni odnos gradivnih elemenata, koji postižu urušavajuće sirov i užaren živ učinak. Kao da se odjednom nađeš u gorućim plamenovima požara koji se sa neba spušta na Zemlju! U taj izniman kontrast između kotrljanja dvostrukog bas bubnja, navijenog zadebljano zvonkog basa i spomenutog masivnog zvučnog zida gitarskog rifanja smješten je vokal Dr. Evila. On opet dosadno gunđa, što pankerskoj pozi pune arogancije Lenih kostiju nedvojbeno godi! Ovaj put Milan uzima znatno više stihova čistim vokalom ako ga usporedimo s “vrištavošću” albuma “Do Or Die”. Njegov vokal na zvuku “Penetratora” djeluje kao da dolazi iz ponora, špiljske jame, djeluje zlobno i nemilosrdno, pomalo je utonuo u samu zvučnu sliku. Album nosi opću mračnu i pogubnu atmosferu, koja ne poznaje prodaju tikvica i sadnju cvjetića. Mogu reći da je “Penetrator” svojom izuzetnom zvučnom razornošću donio i za razvoj samog producentskog rada na metal albumima u Sloveniji novu eru! Neki novi kvalitativni miljokaz kojim se Slovenija snažno približila dosezima najboljih svjetskih producenata na polju tvrđih glazbenih vrsta.
zaključak:
Tako je to uvijek, kad se igranja metala late muški kosmati i bradati konji prkosnih “zaporožaca”, koji su preživjeli pola ere čovjeka i iza kojih su sve punske i spartanske bitke. Nepopravljivi pankeri, koje čini vječni i poznati trokut kreativne veze Kavaš-Krušič-Kavaš, ni ovaj put nije zatajio. Jednostavno. Glazba koja te vodi i nadahnjuje, uz iskustva koja posjeduju ti dečki, cijelo je vrijeme majstorski vođena i usmjeravana. Na neki način mudrošću, znanjem i većinom bogatih iskustava, finomehanički kalibrirana tako da uvijek postiže najveći učinak. I pri samoj interpretaciji, kao i pri slušanju. A to je najviše što ti glazbenik zapravo može ponuditi. I mudraci sastava Lene kosti taj princip u potpunosti razumiju i slijede ga!
“Penetrator” je album koji se otresao boogie predznaka. Taj se Lenih kostiju držao od pamtivijeka i zabilježen je jednako jasno na, inače opjevanom “Do Or Die”. Odmah se pojavljuje opasnost da se uhvatiš u podmuklu zamku generičnosti kad se odjeneš u golu šablonu kovanja iskonskog oblika heavy metala. Boogie je naime Lenim kostima uvijek donosio pobjedničke točke dražesne eklektičnosti. A ipak i “Penetrator” donosi novi pobjednički poker asova Lenim kostima, jer je grupa njime uspjela izboriti važno mjesto na pozornici heavy metala Slovenije. Zadržao je naime sve glazbene posebnosti unikata grupe. “Penetrator” daje grupi pravi predznak klasičnog heavy metal purizma, za kojeg možemo reći sljedeće: “Što su Judas Priest u Velikoj Britaniji i što su Accept u Njemačkoj, to su Lene kosti u Sloveniji!” Lene kosti su dakle albumom “Penetrator” zadržale svoje eklektično prepoznatljivo art lice! A to je u konačnici bilo glavno u cijeloj stvari! Dobili smo novi izvrstan album, koji je iskorak za slovensku metal scenu i kao takav se može u svakom trenutku ponosno kositi s uracima svih srodnih grupa Zapadne Europe i Sjeverne Amerike. Melos, energija i agresija snažno su zbližani s porukom teutonske škole metala Njemačke, što Lenim kostima širom otvara vrata najmanje za uspješan proboj na tlo srednje i zapadne Europe, ako ne i više.
Postava
Milan “Dr. Evil” Krušič – vokal
Marc Kavaš – gitara
Giovanni Kavaš – gitara
Aaron Cernatič – bas gitara
Rok Večerin “W.U.K.O.” – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Manni Schmidt – gitara, solaže na skladbi br. 2
Mat Sinner – vokal na skladbi br. 8
Ines Osina – prateći vokal na skladbi br. 4
Domen Justin “DYZ” – gitara, solaže na skladbama br. 1 i br. 6
Produkcija
Domen Justin DYZ
Popis skladbi
1. The Cage
2. Penetrator
3. Heavy Artillery
4. Tears Of Sadness
5. Let`s Rock
6. Refuse To Die
7. Devil In Disguise
8. Spread Your Legs
9. Die You Bastard
10. 13th Warrior
11. Giovanni`s Mojo*
*…bonus skladba
