Izvođač: Moonlight Sky
Izdanje: 2004
Ocjena: 2.5/5
Sljedeća skupina definitivno nije za podcijeniti. Riječ je o kvartetu četiriju mušketira koji za slovenske skromne standarde nudi stvarno puno. Moonlight Sky mogu biti klasicisti, a površno i ukratko rečeno i revitalisti prog rocka sedamdesetih. Poglavito po samom zvuku i upotrebi klavijatura te specifičnoj komunikaciji između gitare i klavijatura. Dečki su u ovom vremenu i prostoru nevjerojatno hrabri, jer je većina danas zaboravila osnovnu doktrinu sedamdesetih i najveća imena prog rock scene, koja su se tada velikim slovima abecede zauvijek upisala u svijet rock glazbe.
Moonlight Sky nižu razrađene motive kontrastne raznolikosti. Četvorka je ravnopravna u izrazu. Vokal je poseban i prepoznatljiv. Ako već tražimo usporedbe, stilski je mjestimice (!) najbliži prvom pjevaču skupine Prospect. Bit, koja zapravo čini osnovu da uopće možemo upotrijebiti riječ rock (osim ako nisi E.L.P., dakle naravno opet postoje iznimke), jest izraz električna gitara. Za izražajnost gitare u prog rocku, koja pridonosi hrabroj istraživačkoj “sumanutosti” i duhovitoj inovativnosti, dovoljno je, a često i poželjno, vladanje jazzom. Odatle potječu velika imena poput Roberta Frippa, Stevea Howea, Johna McLaughlina ili brzog kao svjetlost fuzionista Al Di Meole. Dakle, rekli smo da su dečki ravnopravni, ali Moonlight Sky ipak u prvom redu osvajaju fantastičnom električnom gitarom, koja je kod slovenskih rock skupina prečesto neodlučna i zato bezizražajna. Gitarist je s te strane definitivno za slovenske prilike izvanserijski. Krasi ga izniman osjećaj za kontrolu samog zvuka gitare, koji doista zvuči “engleski”. Biti tanak i profinjeno suptilan kad to treba. U osnovi bi ga mogli strpati među one koji crpe iz elemenata bluesa, osobito po solažama, koje su nevjerojatno majstorski postavljene i dovršene, začinjene jedinstvenim dugim pull offovima, izvanrednog “timinga”, često ukusno nakrivljene preko wah efekta (komad Pluton). Da za brzu paralelu navedem David Gilmour (Pink Floyd). Gitarist pažljivo štedi note i brižno ih slaže u ekspresivno razrađene solaže, što mu ipak ne smanjuje manevarski prostor za razvoj vlastite ekspresije. Komadi su sljepljeni od više motiva, koji su redom dovršeni. Dakle, Moonlight Sky ne poznaju raspadanje kroz motive i u kompozicijama uvijek zadržavaju crvenu nit. Ako ih već uspoređujemo s pokretima prog rocka sedamdesetih, Moonlight Sky bi po načinu komponiranja bili bliži bendovima Canterburyjske scene (Camel, Soft Machine, Colosseum…) nego nekim “ultra svemirskim teškašima” tipa Yes, Gentle Giant ili King Crimson ili (s druge strane) još jednom izrazito utjecajnom prog rockeru onih davnih dana, zvanom Genesis. Moonlight Sky znaju biti otrovno zasanjani i zasjaju punim sjajem osobito kroz izvedbu atmosferičnog mini epskog instrumentalnog umjetničkog djela Ocean, gdje usred komada iznenadni atmosferični preokret kroz barokni preplet gitarskih i klavijaturnih dvoboja pali sve u šesnaest, uvjerljivo pokazujući da su dečki kao glazbenici zaista iz pravog tijesta. Moonlight Sky se bez srama koketiraju i s jazz rock fusionom. Takav je komad npr. Pluton, gdje bendu uspijeva razviti izniman ugođaj u kojem dramatičnost raste iz kruga u krug.
Ono što Moonlight Sky čini posebnima jest, naravno, sposobnost stvaranja izvanrednih ugođaja kroz uglavnom sanjive ritmove srednjeg tempa, gdje gitara, često i sa slide fintama, nalazi golemo mnoštvo prostora za stvaranje transcendentnosti. U nju se kroz izvanrednu međusobnu komunikaciju neprestano upliću duhovite klavijature, koje jednako ravnopravno i složno grade efekt ezoterike, što te mirno može odvesti iznad oblaka. Udarni završni komad How Much… zanimljiv je zato što osnovni gitarski motiv, poduprt karakterističnim izlomljenim progresivnim ritmom, približava skupinu britanskim neo progresivnim bendovima pa nismo više ni na dohvat ruke od činjenice da se u komadu kriju i krhotine starih dobrih Genesisa.
Genijalna komunikacija glazbenika rezultira izvanrednim kompozicijama, kako po tehničkoj dovršenosti tako i po stvaranju raznolikih ugođaja. Moonlight Sky su stoga dinamična priča koja se odvija spontano i nepredvidljivo, što je izniman kvalitet koji je danas prava rijetkost. Glazba je višeslojna, bez šablona i istodobno izrazito slušljiva i konzistentna. Dakle, nema fragmentiranosti koja je karakteristična za Yes. Moonlight Sky su progresivni posebnjaci. Lukavo dozivaju u život sedamdesete, a istodobno ih nikako ne možemo analitički strpati u glazbeni kalup. Posve su svojstvena figura na rock sceni, koju krasi prepoznatljivost i unikatnost. Izniman su dobitak za slovensku glazbenu scenu i, usprkos tome što su tek na početku, u mnogočemu već sada dosežu razinu stranih glazbenih skupina te vrste. Dakle! Očito smo Slovenci napokon dočekali pravu progresivnu rock skupinu u klasičnom smislu te riječi, koja vlada pojmovima hrabrosti i inovacije. Doživi revoluciju! Neka svjež vjetar probudi tvoje uši i razvedri um! Prepusti se čarobnom svijetu, svijetu kojeg isijava novorođeni mjesečev sjaj plavog neba, kroz koje možeš slobodno ploviti i ploviti.
Postava
Andraž Kržič – vokal, klavijature
Miha Petrič – gitara
Janez Moder – bas gitara
Bor Zakonjšek – bubnjevi
Produkcija
Moonlight Sky
Popis skladbi
1. Lunin Svit
2. Angel
3. Škrat Cik – Cak
4. Ocean
5. Jackin
6. Pluton
7. How Much…
Trajanje albuma: 31:49
