Demolition Group : Pojdiva tja
Izdavač: Sintetic Production
Godina izlaska: 2018.
Produkcija: Demolition Group
Trajanje albuma: 39.33
Ocjena: 9.5 / 10
»Pojdiva tja« je novi studijski album alternativnorockovskih teškaša iz Brežica! Velikih veterana slovenske rock podzemne scene i otpora! Demolition Group. Budući da pred nama leži opsežno štivo, za sve koje se ne da gristi kroz njega kažem ravno u lice: novi album »Pojdiva tja« je u svemu tipičan Demolition Group album. Stilski i zvučno. Ujedno je to i nova priča za grupu. Zašto?
Ovo je naime album snimljen bez Jožeta Pegama na saksofonu. Novi dani? Da. U novom radnom okruženju Demolition Group poteže artističke poteze koje do danas nisu isprobavali, iako su s njima koketirali i grupi nikako nisu strani. Sam opći zvuk koji nudi »Pojdiva tja« je mekši i suptilniji, ali nipošto radiju prihvatljiviji, da odmah odbacimo sve natruhe o slučajnom teženju prema komercijalizaciji. Demolition Group to ne trebaju. Eksperimentalnih izleta je više, a na to posebno upućuje uvodna Vse je tu. »Pojdiva tja« je vrsta albuma na kojem se Demolition Group, odnosno Goran Šalamon, dotiče osobne ispovjedne intimnosti i unutrašnjosti, zato je njegova nešto »mekša« produkcijska slika, kao i neke posve nove artističke smjernice u komponiranju, iznimno dobrodošla, jer su te artističke poteze su-zvučne s Šalamonovom poezijom, koja je ovaj put intimno osobne naravi. Dakle, nešto one buke i šunda abrazivne rudimentarnosti, koja je bila karakteristična za prethodni uradak, zamijenio je finije strukturiran zvučni krajolik gradivnih elemenata nove zvučne slike.
Aleš Suša i Petar Stojanovič su novi članovi. Posjeduju nove i drukčije kvalitete od obojice prethodnika. Suša, kojeg poznaju oni koji prate aktualna zbivanja oko Big Band RTV Slovenije, tehnički je izuzetno dobro potkovan, a to se očituje u plastičnosti i vrlo spretnom iskorištavanju raspoloživog prostora u kompozicijama. I u ugradnji jazzovskih, kao i neo-klasicističkih varijacija. U kompozicijama Aleš Suša koristi raznolikiji izbor saksofona, a Demolition Group iskorištavaju i njegovo znanje sviranja klavijatura te programiranja. Ništa manje zanimljiv glazbenik nije Petar Stojanović iz zasjede Kontradikshn iz Krškog, koji odlično zna štos oplemenjivanja aranžmana elektroničkim zvučnim zahvatima. Kvalitete obaju novih članova Demolition Group su s pridom iskoristili u oblikovanju nekih novih aranžmana, a na taj način učinkovito obojili te kontrastno oživjeli željeni drama teatar na pojedinim točkama skladbi. Suša je sveprisutan, ali ne gura nužno saksofon u dvostruko fraziranje (gitara plus saksofon), nego se od linija gitarskog fraziranja često »odmakne« te ih ukrasi dodatnim ornamentima. Stojanovič je čovjek minimalističkih trikova, koji vrlo spretno manipulira zvukovima, koje iznimno estetski ugrađuje u sam masivni zvučni zid gitarskih fraza, što se u doktrini odabira kratkih, ali jezgrovitih trikova minimalizma unutar pojedinih mid eight pasaža pokazuje kao jako uvjerljiva činjenica. Takvu vještinu pokazuje npr. u solaži skladbe Korak nazaj. Udvostručenog fraziranja na relaciji saksofon-gitara još uvijek ima u obilju, što je jedan od zaštitnih znakova grupe, ali ne djeluje tako dominantno kao npr. još na prethodnom albumu. Linije saksofona i gitare izvrsno se »cijepaju« u skladbi Preveč je vsega, što samo potvrđuje izniman smisao za iskorištavanje raspoloživog zvučnog krajolika u kompozicijama od strane ove iskusne i nevjerojatno ispovjedno pronicljive postave.
S obzirom na to da je novi album produkcijski i aranžerski umjereniji (gradivni elementi slike supostoje u većoj ravnoteži), ritam sekcija odlučno dolazi u kontrastno istaknuti prvi plan. Isprobava još više varijabilnosti i ritmičkih posebnosti nego što ih je donosio prethodni album. Često preuzima pozornost izuzetno topla, puna i organski zvučna funky groove voluminoznost bas gitare Tomija Gregla, koju krasi izuzetna estetika mnogih finih, sitnih trikova, gdje ne manjka »frcanja« (slapanja). U tom pogledu bi Tomija trebao upoznati sam presvijetli Mark King (Level 42). Svežanj isprobavanja više zvučnih finesa u aranžiranju zbog je upravo malo više »laid back« produkcije, koja po novome, u zamjenu za gnjevom nabijenu abraziju i naježenost prethodnog albuma, naglašava više finoće i čulnosti, nova iskustva kako za grupu, tako i za slušatelja (točnije ljubitelja grupe). Tu su naravno trenuci kad se Demolition Group i punkerski izdašnije razlete. Takva je Grozno sam, gdje impresionira Ivan Gregel s nekoliko izuzetnih bubnjarskih upada, dok u završnoj naslovnoj skladbi albuma Demolition Group koketiraju i s retorikom bluesa.
Riječ je o albumu koji je u kreiranju kompozicija varijabilniji od svog prethodnika. Nabijen je većom dozom artističkih poteza koji odišu zvučnim eksperimentiranjem, što znači da grupa razotkriva artističku pozu svoje, to jest samonikle, osobne glazbene iskaznice. To ne znači da je novi album lošiji ili bolji od prethodnih. Samo je iskrena refleksija stanja novih vremena, koja su dovela Demolition Group prirodnim putem samonikle evolucije do točke kad je trebalo posegnuti za novim artističkim izazovima.
Nove izazove su obnovljeni Demolition Group prokrmarili s odlikom i upravo na temelju artističke slike novog albuma valja zaključiti da »Pojdiva tja« daje izvrsnu platformu grupi za hrpu novih razvojnih mogućnosti na putu samonikle evolucije, koje Demolition Group mogu isprobati u budućnosti i ugraditi u svoj glazbeni dosje. On pak mora ostati konstanta, što uspješno zadržava i novi (i taman dovoljno drukčiji) “Pojdiva tja”. Novi dani, novo stanje. Novi izvrstan album. Ukratko. Ne, tko je mislio da će stvar nakon odlaska Joca ići nizbrdo, morat će ovaj put novo stanje u grupi još jednom pomno proučiti. Grupa još dugo nije izgubila svoj kompas, a Pojdiva tja donosi predivan nastavak svojoj starijoj studijskoj braći iz bogatog diskografskog opusa grupe. Demolition Group još dugo nisu rekli posljednje, a Goran Šalamon će s tako potentnom ekipom u budućnosti zasigurno isporučiti još hrpu glazbenih sladostrašća. U novoj eri djelovanja od Demolition Group se dakle očekuje daljnji punokrvni artistički procvat!
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Vse je tu
2. Zvezde so onstran
3. Korak nazaj
4. Napačna midva
5. Grozno sam
6. Preveč vsega
7. Nostalgija
8. Se vidiva jutri
9. Pojdiva tja
Postava:
Goran Šalamon – vokal
Petar Stojanović – gitara
Aleš Suša – saksofon, klavijature
Tomi Gregel – bas gitara
Ivan Gregel – bubnjevi
Matjaž Pegam – zvuk, produkcija