Pojdiva tja
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Demolition Group
Izdavač: Sintetic Production
Izlazak: 2018
Trajanje: 39:33
Ocjena: 4.5/5
»Pojdiva tja« novi je studijski album alternativnorockovskih teškaša iz Brežica! Velikih veterana slovenskog rock podzemlja i otpora! Demolition Group. Budući da je pred nama poduži tekst, onima kojima se ne da probijati kroz njega odmah kažem ravno u lice: novi album »Pojdiva tja« u svemu je tipičan album Demolition Group. Stilski i zvučno. Istodobno je to i novo poglavlje za bend. Zašto?
Ovo je naime album snimljen bez Jožeta Pegama na saksofonu. Novi dani? Da. U novom radnom okruženju Demolition Group poseže za artističkim potezima koje do danas još nisu isprobali, iako su s njima koketirali i bendu nikako nisu strani. Sam opći zvuk koji nudi »Pojdiva tja« mekši je i suptilniji, ali nikako ne i radijski prihvatljiviji, da odmah odbacimo sve natruhe o slučajnoj težnji za komercijalizacijom. Demolition Group to ne trebaju. Eksperimentalnih izleta ima više, a na to nagovijesti već uvodna Vse je tu. »Pojdiva tja« je vrsta albuma na kojem se Demolition Group, odnosno Goran Šalamon, dotiče osobne ispovjedne intimnosti i nutrine, pa je njegova nešto »mekša« produkcijska slika, kao i neki posve novi artistički smjerovi u komponiranju, više nego dobrodošla, jer su ti artistički potezi suzvučni sa Šalamonovom poezijom, koja je ovaj put intimno osobne naravi. Dakle, nešto one buke i bijesa abrazivne rudimentarnosti, koja je bila obilježje još na prethodnom izdanju, zamijenio je finije strukturiran zvučni krajolik gradivnih elemenata nove zvučne slike.
Aleš Suša i Petar Stojanović dva su nova člana. Posjeduju nove i drugačije kvalitete od svojih prethodnika. Suša, kojeg poznaju oni koji prate aktualna događanja oko Big Band RTV Slovenije, tehnički je izvanredno potkovan, a to se odražava u plastičnosti i vrlo spretnom iskorištavanju raspoloživog prostora u kompozicijama. I u ugradnji jazzističkih i u neoklasicističkim varijacijama. U kompozicijama Aleš Suša koristi raznolikiji izbor saksofona, a Demolition Group iskorištavaju i njegovo znanje sviranja klavijatura te programiranja. Ništa manje zanimljiv glazbenik nije ni Petar Stojanović iz krške postave Kontradikshn, koji dobro zna kako se aranžmani oplemenjuju elektroničkim zvučnim zahvatima. Kvalitete obaju novih članova Demolition Group su s guštom iskoristili u oblikovanju nekih novih aranžmana te tako efektno obojili i kontrastno oživjeli željeni dramski teatar na pojedinim točkama skladbi. Suša je sveprisutan, ali ne gura nužno saksofon u dvostruko fraziranje (gitara plus saksofon), nego se od linija gitarskog fraziranja često »odmakne« i ukrasi ih dodatnim ornamentima. Stojanović je čovjek minimalističkih trikova, koji vrlo spretno manipulira zvukovima i iznimno ih estetski ugrađuje u sam masivni zvučni zid gitarskih fraza, što se u doktrini odabiranja kratkih, ali sažetih trikova minimalizma unutar pojedinih mid eight pasaža pokazuje vrlo uvjerljivim. Takvu vještinu pokazuje npr. u solaži skladbe Korak nazaj. Udvostručenog fraziranja na relaciji saksofon-gitara još uvijek ima u izobilju, što je jedan od zaštitnih znakova sastava, ali ne djeluje tako dominantno kao npr. na prethodnom albumu. Linije saksofona i gitare izvrsno se »cijepaju« u skladbi Preveč je vsega, što samo potvrđuje izniman osjećaj za iskorištavanje raspoloživog zvučnog krajolika u kompozicijama od strane ove iskusne i nevjerojatno ispovjedno pronicljive postave.
S obzirom na to da je novi album produkcijski i aranžerski umjereniji (gradivni elementi slike supostoje u većoj ravnoteži), ritam sekcija odlučno dolazi u kontrastno naglašeni prvi plan. Isprobava još više varijabilnosti i ritmičkih posebnosti nego na prošlom albumu. Često preuzima pozornost izuzetno topla, puna i organski zvučna funky groove volumioznost bas-gitare Tomija Gregla, koju krasi izvanredna estetika mnogih finih, malih trikova, kojima ne manjka »frcanja« (slapanja). U tom pogledu trebao bi Tomija upoznati sam presvijetli Mark King (Level 42). Svežanj isprobavanja više zvučnih finesa u aranžiranju posljedica je upravo malo više »laid back« produkcije, koja za razliku od bijesne abrazije i nabrušenosti prethodnog albuma sada naglašava više finoće i osjećajnosti, što je novo iskustvo i za bend i za slušatelja (točnije ljubitelja benda). Tu su naravno i trenuci u kojima se Demolition Group i punkerski izdašnije raspale. Takva je Grozno sam, u kojoj impresionira Ivan Gregel s nekoliko izvanrednih bubnjarskih upada, dok u završnoj naslovnoj skladbi albuma Demolition Group koketiraju i s retorikom bluesa.
Riječ je o albumu koji je u kreiranju kompozicija varijabilniji od svog prethodnika. Nabijen je većom dozom artističkih poteza koji odišu zvučnim eksperimentiranjem, što znači da bend razgolićuje artističku pozu svoje, odnosno samonikle, osobne glazbene iskaznice. To ne znači da je novi album lošiji ili bolji od prethodnih. Samo je iskrena refleksija stanja novih vremena, koja su Demolition Group prirodnim putem samonikle evolucije dovela do točke u kojoj je trebalo posegnuti za novim artističkim izazovima.
Nove izazove obnovljeni su Demolition Group s odlikom preveslali i upravo na temelju artističke slike novog albuma može se zaključiti da »Pojdiva tja« daje izvrsnu platformu bendu za hrpu novih razvojnih mogućnosti na putu samonikle evolucije, koje Demolition Group mogu isprobati u budućnosti i ugraditi u svoj glazbeni dosje. Taj pak mora ostati konstanta, što uspješno održava i novi (i taman dovoljno drugačiji) “Pojdiva tja”. Novi dani, novo stanje. Novi izvrstan album. Ukratko. Tko je mislio da će nakon Jocova odlaska sve krenuti nizbrdo, morat će ovaj put novo stanje u bendu još jednom pomno proučiti. Bend nije ni izbliza izgubio svoj kompas, a Pojdiva tja dostavlja prekrasan dodatak starijoj studijskoj braći bogatog diskografskog opusa sastava. Demolition Group još su daleko od toga da kažu zadnju, a Goran Šalamon će s tako potentnom ekipom u budućnosti zasigurno isporučiti još hrpu glazbenih slastica. U novoj eri djelovanja od Demolition Group stoga se očekuje nastavak punokrvnog artističkog procvata!
Postava
Goran Šalamon – vokal
Petar Stojanović – gitara
Aleš Suša – saksofon, klavijature
Tomi Gregel – bas-gitara
Ivan Gregel – bubnjevi
Matjaž Pegam – zvuk, produkcija
Produkcija
Demolition Group
Popis skladbi
1. Vse je tu
2. Zvezde so onstran
3. Korak nazaj
4. Napačna midva
5. Grozno sam
6. Preveč vsega
7. Nostalgija
8. Se vidiva jutri
9. Pojdiva tja