Izdavač: Insideout Music
Datum izlaska: 18. 9. 2020.
Produkcija: Derek Sherinian
Trajanje albuma: 42.36 min
Žanr: Jazz-Rock fusion/Progressive Rock
Ocjena: 10/10
Derek Sherinian ne treba neku posebnu uvodnu predstavu, samo spoznaju da je devet godina čekanja na njegov novi samostalni studijski album bilo daleko i odlučno predugo. Bivši klavijaturist Dream Theatera i Planet X te član superzvjezdanih postava Sons of Apollo i Black Country Communion neumoran je u svojim glazbenim pothvatima. Smatra se Kaligulom svjetskih rock i metal klavijaturista. Posljednjih ga godina ne zaustavlja ni bijedna prodaja njegovih ploča, koju je dotukao još i aktualni procvat glazbene ponude na digitalnim platformama. Kao da to nije dovoljno, Covid-19 stanje mu je uzelo i posljednju zagarantiranu zaradu s turneja, jer su Sons of Apollo ove godine morali otkazati sve koncertne aktivnosti. No, sreća u nesreći je ta da Derek u suprotnom vrlo vjerojatno ne bi ni imao vremena za svoj novi studijski album naslovljen »The Phoenix«. Ruku na srce, bolje novi album nego Covid-19, makar se na album čekalo 30 godina.
Derek je za svoj novi album u osnovi zamislio jazz-rock fusion trio. To nije nimalo iznenađujuće. Zapravo je na novi album uključio svog starog kompanjona – bezgranično fascinantnog Simona Phillipsa, a u taj udarni trio uvukao je i Phillipsovog basista iz Protocola »zlatnih ruku«, Ernsta Tibbsa. Novi album donosi osam skladbi koje u kompozicijskom smislu u osnovi proizlaze iz jama. Pritom posjeduju i izvanrednu dozu spretno i mudro zapakirane raznolikosti, koja među njih postavlja jasne izražajne međaše artizma. Da bi postigao takvu živopisnost, Sherinian je na album uključio hrpu gostujućih glazbenika. Za poznavatelje prethodnih sedam studijskih albuma ovog glazbenika ni to nije nimalo iznenađujuće. Prelećimo ih munjevito upravo unutar ovog eseja: Ron ‘Bumblefoot’ Thal, Joe Bonamassa, Kiko Loureiro, Steve Vai i Zakk Wylde. Tome dodaš još doprinose Tonyja Franklina i Billyja Sheehana na bas gitari, i cijela slika o novom albumu postaje još jasnija.
Pogodili ste. Barem jedna skladba na albumu vuče točno na ono što radi Simon Phillips sa svojim Protocolom – to je briljantni jazzrockovski fusion, tople i organske osjećajnosti punokrvnog doživljaja u skladbi Dragonfly. Zašto je tako organski, tako posebno baršunasto topao? Zato što Derek isključivo u ovoj skladbi u cijelosti koristi samo klavir.
Još jedan poseban odmak albuma donosi vokalna skladba Them Changes, koja je obrada izvornika Buddyja Milesa. Buddy Miles bio je prvi glazbenik koji je Dereka poveo na njegovu prvu koncertnu turneju. Da. »The Phoenix« je album pun Sherinianove nostalgije i sjećanja. »Temple of Helios« tipična je skladba njegovih samostalnih radova. Ponovno crpi inspiraciju iz omiljenih tema grčke mitologije. No, ako se vratimo na »Them Changes«, vokalne talente i gitaru za nju je priložilo novo božanstvo suvremene blues rock gitare Joe Bonamassa. Dakle, Sherinianov kolega iz Black Country Communion, a skladba se stilski samorazumljivo veže na esenciju tog super rock sastava, osobito na posljednji album »BCCIV« (2017). To nije prvi takav potez u Sherinianovoj solo karijeri (poznavatelji albuma »Blood of the Snake« znat će), no donosi na album dobrodošao raspoloženjski i stilski skok.
Inače, album se otvara vatreno! Uvodno ruši naslovnom skladbom albuma. Kao da si se našao usred uragana. Otrovni kaos. Zagrijavanje prstiju paklenski brzim preigravanjem ljestvica između Sheriniana (zvuk Nord klavijatura ne može se previdjeti), Wyldea i Sheehana, koji se zaletno »guraju« jedan u drugoga, svakako se smiruje u nastavku. Bolećiv, naježen, na trenutke posve metalski zvuk nadograđuje svojim masnim i debelim Gibson gitarskim »gearom« Zakk Wylde, koji pritom ne ostaje dužan ni u treskanju solističkih akrobacija. Prisutnost Sheehana odmiče komad u korist njegovih autorskih umetaka unutar Mr. Big. U ovoj skladbi iztržku bezgraničnog grananja perolakom lakoćom pridružuje se »Octopus Pedigree«, u navezi s tankoćutnim Tonyjem Franklinom na bas gitari! Stvar apsolutno budi stara dobra Planet X vremena, ali je odlučno i izrazito sinkopirana, puna iznenadnih prevrata i izrazitih podvala u smislu beskrajne nadahnute duhovitosti, koju generira jedinstvena glazbena gipkost vrhunske ekipe okupljenih glazbenih imena. »Najboljih među najboljima«. Dakle, trenutak albuma koji posebno oduzima dah.
U »Empyrean Sky« na gitari sudjeluje Sherinianov kompanjon iz Sons of Apollo Ron ‘Bumblefoot’ Thal. Skladba slijedi fuziju, s fascinantnom i visoko nadahnutom interakcijom obaju glazbenika, a donosi uvid u instrumentalni rad kakav bi se na albumima sastava Sons Of Apollo teško našao, te vodi slušatelja u backstage, prikazujući što sve još može ponuditi naveza dvojice glazbenika, koji tako karakter međusobnog jama nose na još nečuvenu razinu artizma jazzrockovske fuzije. Na album ulazi i sam presvijetli Zappin »šegrt« Steve Vai. To je skladba »Clouds of Ganymede«. Sherinian i Vai bili su 2016. zajedno dio projekta Generation Axe, a Derek je bio klavijaturist na azijskom dijelu turneje tog projekta. Skladba u izvedbi posjeduje glazbeno najobrušeniju vodeću frazu. Glazbeno najizdvojeniju na albumu »The Phoenix«. Kolizija solističkih eskapada unutar ove skladbe, s obje strane, osebujno je iskustvo ovog albuma i još jedan dokaz bezgranične virtuozne razigranosti vrhunskog ‘obračuna’ dvaju glazbenih genija. Album zaključuje »Pesadelo«, zasoljena južnoameričkim temperamentom, dodatkom flamenca i tradicionalnog melosa brazilske glazbe, u kojoj se u navezu sa Sherinianom upušta aktualni gitarist Megadetha Kiko Loureiro, pri čemu skladba ne škrtari na trenucima neoklasičnih integracija aranžiranja. Još jedan izrazit albumski odmak donosi čarobni, čak blago mistični završetak.
Derek Sherinian je s »The Phoenix« isporučio novo fantastično postignuće. Ništa od ovoga ne bi bilo bez naveze Sheriniana s Phillipsom. To je garant koji održava i kapitalizira zajedničku glazbenu viziju. Ta vizija i na novom albumu predstavlja temeljno polazište koje je dahom oduzimajućom vještinom uspjelo u samo osam skladbi uklopiti hrpu izvanserijskih glazbenika, iz svih gostiju izvući osebujan izražajni karakter, a istodobno naliti ulje na vatru burnom razgibavanju kompozicija, što vrijedi i za kontrastna prelijevanja raspoloženja i na trenutke nepredvidiv razvoj događaja na albumu. Iznad svega te spektakularnosti proizvoda, najvrjednija kvaliteta ovog albuma je činjenica da je Sherinian uspio zadržati karakter artizma koji u izražajnom eklekticizmu krasi iskaz prošlih studijskih radova ovog briljantnog glazbenika. »The Phoenix« je, »blago« rečeno, novo vrhunsko postignuće Dereka Sheriniana i njegova glazbenog vizionarstva!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The Phoenix
2. Empyrean Sky
3. Clouds Of Ganymede
4. Dragonfly
5. Temple of Helios
6. Them Changes
7. Octopus Pedigree
8. Pesadelo
Postava:
Derek Sherinian – klavijature
Ernst Tibbs – bas gitara
Simon Phillips – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Ron ‘Bumblefoot’ Thal – gitara / Guitars
Joe Bonamassa – gitara, vokal na skladbi br. 6
Zakk Wylde – gitara
Kiko Loureiro – gitara
Steve Vai – gitara
Tony Franklin – bas gitara
Jimmy Johnson – bas gitara
Billy Sheehan – bas gitara
