Izdavačka kuća: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 9. 10. 2020.
Produkcija: Simone Mularoni
Trajanje albuma: 55.50 min
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 9.0/10
DGM su talijanski progresivni metalci – danas relikt živahnog progresivnometalskog pokreta -, koji je procvao na prijelazu tisućljeća, a do 2010. počeo polako jenjavati. U taj pokret ubrajamo prvu generaciju bendova koji su se snažno nadahnjivali likom i djelom Dream Theater. DGM nisu od jučer. S novim »Tragic Separation« u džepu imaju čak deset studijskih albuma. Djeluju naime još od 1994. godine. Podatak koji uz cijelu priču o DGM-u posebno zabavlja jest da u bendu više nema niti jednog osnivača i originalnog člana te da je ‘čudno’ ime benda zapravo kratica skovana od imena trojice bivših članova koji su ga osnovali (Diego, Gianfranco, Maurizio).
DGM je na krila podigao ponajprije dolazak gitarista Simonea Mularonija 2006. godine, koji se postupno pretvorio u glavnog skladatelja benda. Prethodni album »The Passage« (2016.) u trenutku izlaska smatrao se najzrelijim dostignućem karijere i vrhunskim albumom na kojem su DGM uhvatili savršenu mješavinu muzikalnosti, udarnosti i tehničke složenosti. S tim u vezi, dulja vremenska stanka između »The Passage« i novog albuma »Tragic Separation« bila je više nego dobrodošla, jer se bend našao pred ozbiljnim i teško premostivim izazovom: kako zadržati ili čak nadograditi razinu skladanja. U tom su se razdoblju nakupile brojne nove ideje, a bend je unatoč nesretnom spletu okolnosti, koji je početkom ove godine pokvario planove glazbenicima, očito uspio zadržati taj visoko kreativni trenutak i preliti ga na novi album. Njega su DGM počeli stvarati prošle godine.
Zapravo je glavni pogonski motor, gitarist Simone Mularoni, pobrinuo se za još jedno savršeno polazište na kojem je izrastao novi studijski album benda. Ekipa se vrlo dobro poznaje, ima i podosta koncertnog iskustva, a riječ je o sekstetu koji je, uz uvjerljiv vokalni dojam Marca Basila (odbijemo li »nesretni« akcent pri pjevanju na engleskom), u svim činovima skladanja i interpretacije ideja briljantno nauljen stroj, koji će ponovno biti blizak ljubiteljima Symphony X, a na pojedinim točkama albuma i nekim Pagan’s Mind. Da su svi članovi veliki ljubitelji lika i djela Dream Theater, nije potrebno posebno isticati, no za razliku od malo prije spomenutih velikana progresivnometalskog žanra, marljivo se drže prioriteta u kojem muzikalnost i kompaktno oblikovanje stavljaju ispred fragmentiranja skladbi. Progresivni metal u to posljednje vrlo rado i brzo zapada. Uz logičnu artističku vezu s prethodnikom, izvrsnim »The Passage«, DGM u pogledu glazbenih uzora najviše duguju sastavu Symphony X (otuda ne iznenađuju zajedničke turneje u prošlosti ili gostovanje M. Romea na jednoj od skladbi albuma The Passage).
Uz iznimno pečatno skladanje, koje ponovno spaja u izvrsnu ravnotežu elemente glazbene zaraznosti (ultra-pjevni refreni), prodorne udarnosti i pravog začina tehnički složenim elementima. Album posjeduje iznimno pomirljiv i kompatibilan dijalog ovih triju gradivnih elemenata skladbi, što utjelovljuju: zarazni i dotjerani gitarski rifovi, vrhunske ultra-sonične i zadivljujuće gitarske solaže, u kojima Mularoniju ni na tren ne nedostaje vatrenosti, briljantno smještanje aranžmana za klavijature koje djeluju »orkestralno«, u aranžmanu dodan neoklasični karakter (npr. gudački uvod u naslovnoj skladbi) da sve djeluje još »talijanskije«, već gotovo poslovično lomljenje ritmova i povrh svega već spomenuti eksplozivni vokalni karakter.
Albumom »Tragic Separation« DGM su još jednom punokrvno kapitalizirali svu artističku mudrost i zrelost kojom je prepun prethodni uradak te barem zadržali visoku kvalitetu glazbene supstance prethodnika »The Passage«. Tome dodaš briljantnu produkciju koja grabežljivo naglašava zvučne kontraste i pastele, osigurava jedrovitost neprestanog prelijevanja dinamike raspoloženja te uz svu idejnu razigranost i izvedbenu duhovitost donosi stalno vrlo privlačno slušanje. Više se ljubiteljima DGM-a i progresivnometalskog žanra – u njegovoj klasičnoj (pra)biti – nema ni što poželjeti. Posao obavljen s velikom odlikom i opet zrelo, detaljno izbrušen album koji spada u sam vrh dosadašnjeg opusa benda.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Flesh And Blood (7:35)
2. Surrender (5:40)
3. Fate (5:47)
4. Hope (5:26)
5. Tragic Separation (7:38)
6. Stranded (5:36)
7. Land Of Sorrow (5:05)
8. Silence (5:55)
9. Turn Back Time (5:45)
10. Curtain (2:20)
Postava:
Marco Basile – vokal
Simone Mularoni – gitara
Emanuele Casali – klavijature
Andrea Arcangeli – bas-gitara
Fabio Costantino – bubnjevi
