Destinia : Metal Souls

0 235

Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 13.07.2018
Produkcija: Nozomu Wakai
Duljina albuma: 49.15
Žanr: Hard Rock / Power Metal

Sredinom prošlog srpnja izašao je drugi pravi dugometražni studijski uradak projekta Destinia, iza kojeg stoji japanski gitarski virtuoz Nozomu Wakai. Nozomu je jedan od rijetkih japanskih glazbenika kojemu je teškim radom i velikom marljivošću uspio veliki met te je tako uspio izboriti ugovor s europskom izdavačkom kućom, čime je njegov novi album »Metal Souls« na dohvat ruke i europskim ljubiteljima metala i hard rocka. Riječ je o talijanskoj Frotniers Music Srl. Prije četiri godine izašao je prvijenac »Requiem for A Scream«, nakon njega EP »Anecdote of the Queens« (2015), a prije dvije godine čak i koncertni album. Drugi album, to jest novi i aktualni, dakle »Metal Souls«, predstavlja odlučan korak naprijed.

Zašto? Istina, već je prvijenac predstavio gitarista kao glazbenika koji je veliki perfekcionist i detaljist, no za novi album Wakai je uspio sastaviti pravu postavu koja u svojim ulogama s gitaristom predano izvodi baš sve točke. Od početka do kraja novog albuma. Iako Nozomu službeno ostaje »one man band« i iako se trojica suradnika broje samo kao suradnička imena, »Metal Souls« zvuči kao da ga je snimio pravi bend.

Koja to tri imena surađuju s Wakaiem na »Metal Souls«, pa je stvar na novom albumu dobila tako odlučno veći izražajni zalet? Ako je prije »Metal Souls« uz Wakaia, od zvučnih imena, vrijedilo istaknuti samo vokalista Roba Rocka, koji je doprinio vokalom na nekoliko točaka, »Metal Souls« je kompaktan i dovršen proizvod na kojem od prve do zadnje skladbe s izvanrednim gitaristom surađuju još pjevač Ronnie Romero, basist Marco Mendoza i bubnjar Tommy Aldridge. Želite više od toga? Više vjerojatno ni ne ide.

»Metal Souls« kreće se u vodama neoklasičnog hard rocka koji prelazi u power metalski juriš i obrnuto. U komponiranju se osjećaju jasni i odlučni utjecaji hard rocka sedamdesetih, kao što su sastavi Whitesnake, Rainbow, Deep Purple, pa kasnijih, kao što su Dio, Michael Schenker Group, Yngwie J. Malmsteen’s Rising Force, Impellitteri, Axel Rudi Pell,…Wakai nije egomanijak i u tom smislu mogući »bezumni« gitarski mitraljezac koji bi sve stavio samo na brzinu te nauštrb toga čak žrtvovao element kompaktnosti i slušljivosti dane kompozicije. Čovjek je naime silno potkovan u razmještanju fraza kojima održava visoku melodičnu zaraznost i kompaktnost. Njegov pristup i stil traže inspiraciju kod velikana gitarske rock svirke, kao što su npr. Randy Rhoads i Michael Schenker. Istina je da Nozomu neće donijeti na scenu nikakvu glazbenu revoluciju i da su forme njegovih kompozicija u potezima naslonjene na već čuveno, na provjereni klišej te da je zapravo riječ o revitalizmu osamdesetih, ali je s druge strane album odsječen i izveden na izuzetno visokoj kvalitativnoj razini, na kojoj srčanost nadvlada baš sve primjedbe o generičnosti. Komadi jedni drugima kradu pozornost u eksplozivnim i ultra bombastičnim refrenskim napjevima. Be A Hero, Take Me Home, uvodna Metal Souls, Promised Land… teško je birati vrhunce.

Romero briljira na vokalu! Njegov vokal funkcionira fantastično. Zapravo neke linije s njegovom bojom evociraju ono što danas radi Romero u CoreLeoni, dok je izvrsna i jedna od najsnažnijih kompozicija Promised Land djelo na albumu »Metal Souls« koje evocira najbolje trenutke Gotthard sa Steveom Leejem na vokalu. Ukratko, neoklasicistički i s baroknim ukrasima začinjen hard rock do heavy metal album bez »Malmsteen senzacionalizma«, kojem eksplozivnosti i dinamita ne ponestaje. Poseban ton i pečat na albumu ostavljaju legendarni Marco Mendoza i Tommy Aldridge, koji su u postavama Whitesnakea i Thin Lizzy čak neko vrijeme bili zajednički pajdaši. Ovdje ima i toliko ponosnog klasičnog hard rock sentimenta, iako je u produkcijskom smislu »Metal Souls« silno nakostrušen album i krajnje zametaliziran (Jens Bogren i Fredrik Nördstrom miksali su ga i masterizirali), zato na prvo slušanje zapravo zvuči vrlo power metalski.

Album »Metal Souls« je uradak koji projektu Destinia (globalno) otvara vrata na širom u daljnjim kreativnim potezima i viziji. Nozomu Wakai se na njemu pokazao kao izuzetno vješt skladatelj koji je prerastao karakterističnu »japansku naivnost« u japanskom oponašanju hard rock ostavštine Zapada. Integracijom Romera, s lakoćom rješava vječno pereći problem japanskih tegoba, u pravilnom iskorištavanju odnosno uporabi engleskog jezika u metrici stihova. »Metal Souls« je dakle prava »bomba« revitalizma hard rocka i metala osamdesetih. Stilski je to izuzetno precizan album. Precizan u smislu da ga je skomponirao japanski glazbenik koji istovremeno tako učinkovito kuca na uši europskih, ali i američkih ljubitelja ultra zaraznog hard rocka i metala. Zato Nozomu Wakai u budućnosti ima velik potencijal da se visoko probije na sceni.

autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10

Destinia – Take Me Home

Popis skladbi:
1.    Metal Souls
2.    Rain
3.    The End Of Love
4.    Promised Land
5.    Take Me Home
6.    Raise Your Fist
7.    Be A Hero
8.    Metamorphoses
9.    Cross The Line
10.    Judgement Day

Postava: 
Nozomu Wakai – gitara
Ronnie Romero – vokal
Marco Mendoza – bas gitara
Tommy Aldridge – bubnjevi

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići