Datum izlaska: 15.06.1981
Izdavač: EMI
Produkcija: Mike Thorne
Trajanje: 43:51
Žanr: jazz rock fusion
Ocjena: 7/10
»Land of Cockayne« bio je deseti i, na više od tri desetljeća, posljednji studijski album engleskih progrock pionira i jazz fusion titana Soft Machine. U toj fazi njihove karijere u redovima Soft Machine nije bilo nijednog originalnog člana i to se stanje nikada više nije promijenilo. »Land of Cokayne« bio je projekt klavijaturista Karla Jenkinsa i bubnjara Johna Marshalla, koji su skupa ‘sazvali’ razne povremene glazbenike, među kojima su najviše isticali bivši Soft Machine i Gong gitarist Allan Holdsworth, bivši Cream basist Jack Bruce, bivši Caravan i Curved Air basist John G. Perry te bivši If saksofonist Dick Morrissey. Većina nabrojenih glazbenika već je ranije surađivala na albumu Stevieja Wondera naslovljenom »Wonderin’« (1980).
Na Jenkinsov poticaj ponovno su se okupili da bi oživjeli 1978. umirovljene Soft Machine, kojima se za ovaj projekt nije pridružio gitarski virtuoz John Etheridge, no kasnije se vratio za koncertne nastupe. Instrumentalno obojeni »Land of Cockayne«, kao i većina Soft Machine albuma iz njihova jazzovskog razdoblja, bio je protkan Jenkinsovom uporabom tada inovativnog sinklavira, kojim je pojedinim skladbama dodao orkestralno obojene aranžmane, a da si nije morao razbijati glavu dodatnim gostujućim članovima. Kao i većina jazz rock fusion albuma s početka osamdesetih, i ultramelodični »Land of Cockayne« prožet je sintesajzerima i pomalo sintetičnom produkcijom u režiji Mikea Thornea, što znači da album u aranžerskom i ambijentalnom smislu nije loš, ali je u usporedbi s prošlim Soft Machine dostignućima potpuni ‘lakokategornik’. Različiti utjecaji popa i funka primjetni su na više od jedne skladbe.
Uvodni komad »Over ‘n’ Above« odražava novi jazzfusionistički minimalizam, dok popratne ženske vokalne harmonije predstavljaju prvo eksperimentiranje s vokalima nakon odlaska legendarnog Roberta Wyatta ‘davne’ 1971. »Lotus Groves« podupiru sintetičke teksture, jednostavne pasaže na flauti i repetitivne udaraljke. »Isle of the Blessed« je orkestralni kolaž koji, ako ništa drugo, atmosferom dobro hvata naslovnu aluziju na mitološki otok blaženih. »Panoramania« sa živahnim saksofonskim pasažama, raznovrsnim bubnjarskim prijelazima i nostalgičnim središnjim motivom predstavlja jedan od zanimljivijih trenutaka »Land of Cockayne«.
»Palace of Glass« ima više zajedničkog s ambijentalnom glazbom i stvaralačkim izrazom grupe Jade Warrior nego s jazz fusionom prave Soft Machine škole, dok u ubrzani ritam odvedeni »Hot-Biscuit Slim«, koji ima blagi disko puls, više podsjeća na jazzovsku izvedenicu nekog instrumentala The Alan Parsons Project. Ambijentalni »(Black Velvet) Mountain« svojim sanjalačkim orkestralnim aranžmanima i atmosferom noćnog života podsjeća na glazbenu podlogu za neki film o Jamesu Bondu, naravno s Rogerom Mooreom u glavnoj ulozi. »Sly Monkey«, na kojem blista prije svega gostujući gitarski majstor Holdsworth, sadrži uvodni gitarski riff koji je izravno posuđen od legendarnih Queen, odnosno od Briana Maya, dok nastavak podsjeća na glazbenu kulisu nekih TV serija koje su bile popularne u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.
»Land of Cockayne« bio je u mnogočemu proizvod svog vremena i odraz stanja na jazz fusion sceni osamdesetih. Iako nije bez privlačnih trenutaka, svjetlosnim je godinama udaljen od klasičnog Soft Machine pristupa jazz fusionu iz prve polovice sedamdesetih. Njegova melodična slika nije mu pomogla da privuče pozornost šire publike, koja je tada već prisegnula na potpuno promijenjene glazbene trendove, dok se tek rijetko tko sjećao vremena kada su Soft Machine sustvarali povijest progresivnog rocka i jazz rock fusiona.
Nije čudo da od tada pa sve do 2018., kada je izašao »Hidden Details«, nisu snimili novi studijski album. Kratkotrajni povratak Soft Machine između 1980. i 1984. nije bio uspješan i legendarna je grupa u kasnijim godinama djelovala pod raznim kompromisnim imenima. Najdulje je Soft Machine glazbu na koncertnim nastupima održavala verzija benda s imenom Soft Machine Legacy, koja je 2015. napokon mogla odbaciti pridjev Legacy te tri godine kasnije snimiti »Hidden Details«. Spomenuta ‘suvremena’ postava Soft Machine, koja uključuje Marshalla, Etheridgea, basista Roya Babbingtona i saksofonista Thea Travisa, djeluje i danas.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Over ‘n’ Above (7:24)
2. Lotus Groves (4:57)
3. Isle Of The Blessed (1:56)
4. Panoramania (7:07)
5. Behind The Crystal Curtain (0:53)
6. Palace Of Glass (3:22)
7. Hot-biscuit Slim (7:27)
8. (Black) Velvet Mountain (5:10)
9. Sly Monkey (5:00)
10. A Lot Of What You Fancy… (0:35)
Soft Machine:
Karl Jenkins – klavijature, orkestracija
John Marshall – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenici:
Allan Holdsworth – glavna gitara
Alan Parker – ritam gitara
John Taylor – električni klavir
Ray Warleigh – alt saksofon, bas flauta
Dick Morrissey – tenor saksofon
Jack Bruce – bas gitara
Stu Calver – prateći vokal
John Perry – prateći vokal
Tony Rivers – prateći vokal
Bill Harman – voditelj gudačke sekcije
