Datum izdanja: 25.09.1989
Izdavač: Fontana Records/Mercury Records
Produkcija: Tears for Fears i Dave Bascombe
Trajanje: 49:31
Žanr: new wave/art pop rock/art rock/pop rock
Ocjena: 10/10
»The Seeds of Love« bio je treći studijski uradak britanske pop rock atrakcije Tears for Fears, koju su oduvijek personificirali pjevač/gitarist/klavijaturist Roland Orzabal i basist/povremeni pjevač Curt Smith. Pripreme za »The Seeds of Love« počele su već ubrzo nakon izlaska odličnog i iznimno uspješnog prethodnika »Songs from the Big Chair« (1985), kad je Orzabal usred turneje s tog albuma napisao »Badman’s Song«. Ta se skladba u konačnoj, jazz/gospel verziji poprilično razlikovala od originala, koji je prošao kroz brojne metamorfoze. »The Seeds of Love« predstavljao je radikalan odmak od izvornog zvuka i produkcije koji su obilježili prva dva studijska uratka Tears for Fears. Orzabal i Smith bili su siti sintetičkih produkcijskih praksi tipičnih za pop rock/new wave scenu ranih osamdesetih prošlog stoljeća, pa su mahnuli sekvencerima i ritam mašinama za zbogom i odlučili se za puno topliji, ‘organski’ zvuk, koji je kod Tears for Fears dramatično prozračio zvučnu sliku ove kultne skupine.
Na šačici skladbi posljednji je put surađivao originalni klavijaturist Ian Stanley, koji je na »Songs from the Big Chair« imao važnu ulogu, dok su ga na »The Seeds of Love« uglavnom već zamijenili Orzabal i gostujući klavijaturisti. Album je donio hrpu oduševljavajućih gostujućih imena, među kojima su se isticali basist Pino Palladino te bubnjarski velemajstori poput Simona Phillipsa, Manua Katchéa i Phila Collinsa. Potonji je odsvirao bubnjeve na uvodnom hitu »Woman in Chains«. »The Seeds of Love« sadržavao je elemente jazza, psihodelije i soula te još eklektičnije aranžmane nego inače, što je Tears for Fears dodatno učvrstilo među najuglednijim i najpustolovnijim predstavnicima art pop rocka.
Već uvodna balada i međunarodni hit »Woman in Chains« uspješno demonstrira promijenjenu zvučnu sliku ove ambiciozne postave, koja je upravo tada počela pucati po šavovima jer su zvučni perfekcionist Orzabal i sve više bljeskom slave opčinjeni Smith polako postajali siti zajedničkog rada. Albumu se to ni najmanje ne primjećuje, jer su u svakom pogledu stvorili još jedno remek-djelo koje je izvrsno izdržalo test vremena. Vokalni duet Orzabala, jednog od najboljih new wave/pop rock pjevača, i američke soul pjevačice Olete Adams, dok se u pozadini preljevaju nježne, suptilne klavijaturske teksture i melankolične gitarske pasaže, srceparajući je i jedan od najboljih trenutaka cijelog albuma. Vrhunac ovog društveno osjetljivog evergreena je upad Collinsovih bubnjeva, koji idu u sličnom tempu kao njegov solo hit »In the Air Tonight«.
»Badman’s Song«, zapravo Orzabalova autobiografska skladba, jazz/gospel je eksperiment koji je usprkos brojnim prebrođenim ‘mutacijama’ u konačnoj verziji ispao izvrsno. Prateće ženske vokalne harmonije uz pljesak dlanova daju joj snažan pečat gospela, a povremeno ih prekidaju jazzom obojeni instrumentalni interludiji. Na trenutak slušatelj jednostavno zaboravi da je riječ o istoj postavi koja je stvorila »The Hurting« (1983) i »Songs from the Big Chair«, naravno u pozitivnom smislu.
Na »Sowing the Seeds of Love«, koja ima političku pozadinu jer ju je Orzabal napisao kao odgovor i kritiku na treću uzastopnu pobjedu Margaret Thatcher na tadašnjim britanskim izborima, nije moguće previdjeti brojne utjecaje The Beatles. To je bio još jedan megalomanski hit, ujedno nezaboravna klasika Tears for Fears s fantastičnim refrenom, predivnim simfonijskim aranžmanima i brojnim eksperimentalnim umetcima. »Advice for the Young at Heart«, treći singl s albuma, koji na britanskom tlu nije postigao željeni učinak, ali se odlično snašao u kontinentalnoj Europi, još je jedan magični evergreen koji osvaja nostalgičnom atmosferom, prije svega zahvaljujući prekrasnim, jazzy aranžmanima i suptilnim sintesajzerskim zavjesama, dok Smith pruža nezaboravnu vokalnu izvedbu.
»Standing on the Corner of the Third World«, koja je imala društveno kritičan tekst, također je bila izrazito nostalgično usmjerena tvorevina s moćnim, višeglasnim refrenom i sočnim saksofonskim aranžmanom. U njoj su se već mogli nazrijeti neki Orzabalovi stvaralački pothvati koji su uslijedili u sljedećem desetljeću. Eksperimentalno intonirani »Swords and Knives« s dužom instrumentalnom dionicom i energičnim gitarskim solom još je jedna poslastica za sve ljubitelje art pop rocka.
Jednako izvrsna »Year of the Knife« bila je, s izvanrednim soul umetcima i ženskim vokalnim harmonijama, nešto ‘tradicionalnija’ skladba Tears for Fears, barem što se tiče sintesajzerskih aranžmana, dok je svojevrsno iznenađenje nagli, dramatični prijelaz u završnu, epsku dionicu. Završno, orkestralno usmjereno remek-djelo »Famous Last Words«, u kojem najviše oduševljava još jedna fantastična Orzabalova pjevačka izvedba, nastalo je kad su se između Orzabala i Smitha već počela pojavljivati stvaralačka i osobna trenja. Ujedno je bio to četvrti singl s albuma, iako je izdan bez odobrenja benda. Orzabal je prvotno namjeravao po njoj nazvati cijeli album jer je imao osjećaj da je kraj benda neizbježan, ali se predomislio. Njegove slutnje se na sreću nisu ostvarile, iako sa Smithom nakon izlaska »The Seeds of Love« nisu surađivali više od cijelog desetljeća.
Na ponovno izdanoj verziji »The Seeds of Love« nalaze se još četiri skladbe koje su izvorno bile B-strane prije spomenutih singlova. Kao što se i može očekivati kad je riječ o Tears for Fears, nije bila riječ o ‘otpadnom materijalu’ neprikladnom za regularni album, kako se to rado događa kod većine popularnih glazbenih izvođača, nego o kvalitetnim kompozicijama koje zorno odražavaju poglobljeno eksperimentalnu narav »The Seeds of Love«.
Pretežno instrumentalni »Tears Roll Down« sadrži dug instrumentalni uvod s udaraljkama na tragu world glazbe, nakon čega slijedi neočekivan prijelaz u dramatičnu dionicu u prepoznatljivijem, new wave stilu s naglašenim sintesajzerskim teksturama i kratkim Orzabalovim vokalnim umetkom. Jazz-soul hibrid »Always in the Past« donosi fantastične vokalne harmonije Orzabala i gostujućih pjevačica. Instrumental »Music for Tables« svojim krhkim klavirskim aranžmanima i zasanjanim umetcima trube dočarava ugođaj jazz kluba. »Johnny Panic and the Bible of Dreams«, još jedan zanimljiv uradak s fantastičnim, višeglasnim refrenom u ženskoj izvedbi, bio je iznimno zabavan eksperiment križanja različitih stilova, između ostalog eksperimentiranja s gospelom i rapom, a imao je i dobar hit potencijal.
»The Seeds of Love« bio je jedan od artističkih vrhunaca i sljedeća zvučna evolucija u karijeri nezaboravnih majstora novovalne romantike i art pop rock perfekcionizma. »The Seeds of Love« bio je stilski i zvučno toliko drukčiji od svog komercijalno razvikanijeg prethodnika da su međusobne usporedbe poprilično nezahvalne, ali Orzabalu i Smithu je pošlo za rukom da ne zaspu na lovorikama. Hrabro su prozračili dotadašnji zvuk Tears for Fears i stvorili iznimno osvježavajući trijumf te još jedan komercijalno izuzetno uspješan uradak. Nakon toga su im se putovi na dugo razišli. Nakon Smithova odlaska Tears for Fears su u devedesetima bili manje-više Orzabalov solo projekt, i premda su u tom razdoblju izašla dva sjajna albuma, »Elemental« (1993) i »Raoul and the Kings of Spain (1995), moralo je proći više od desetljeća da bi se rane ponovno zacijelile i da bi bio pripremljen teren za povratak klasičnih Tears for Fears s izvanrednim albumom »Everybody Loves a Happy Ending« (2004).
Autor: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Woman in Chains (6:30)
2. Badman’s Song (8:32)
3. Sowing the Seeds of Love (6:19)
4. Advice for the Young at Heart (4:54)
5. Standing on the Corner of the Third World (5:30)
6. Swords and Knives (6:20)
7. Year of the Knife (6:55)
8. Famous Last Words (4:31)
Bonus skladbe s reizdanja (1999):
9. Tears Roll Down (3:16)
10. Always in the Past (4:38)
11. Music for Tables (3:32)
12. Johnny Panic and the Bible of Dreams
Tears for Fears:
Roland Orzabal – glavni vokal (1-3, 5-8), prateći vokal, klavijature, programiranje
Curt Smith – bas-gitara (3, 4, 6, 7, 8), prateći vokal, glavni vokal (4)
Ian Stanley – klavijature i Hammond orgulje (3, 10)
Gostujući glazbenici:
Phil Collins – bubnjevi (1 od 3:32 nadalje)
Manu Katché – bubnjevi (1 od početka do 3:31; 2, 5)
Chris Hughes – bubnjevi i produkcija (3, 10)
Simon Phillips – bubnjevi (4, 6, 7, 8)
Luís Jardim – udaraljke (1, 3, 4, 6, 7, 8)
Carole Steele – udaraljke (2, 5)
Pino Palladino – bas-gitara (1, 2, 5)
Neil Taylor – gitara (1), ritam gitara (7)
Robbie McIntosh – glavna gitara (2, 7), slide gitara (2)
Randy Jacobs – gitara (3-6, 8)
Simon Clark – klavijaturski sintesajzer (2, 5), Hammond orgulje (2, 4, 5, 7)
Oleta Adams – klavijature, ženski vokal (1), akustični klavir (2, 5), prateći vokal (2, 5, 12)
Nicky Holland – klavijature, prateći vokal (2, 4, 7), klavir (4, 6, 8)
Richard Niles – orkestralni aranžman (3)
Jon Hassell – truba (5, 8)
Peter Hope-Evans – usna harmonika (5)
Kate St John – saksofon (6), oboa (6)
Tessa Niles – prateći vokal (2, 5, 7), ženski vokal (6)
Carol Kenyon – prateći vokal (2, 5, 7)
Maggie Ryder – prateći vokal (4)
Dolette McDonald – prateći vokal (7)
