Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Bowie, David
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1974
Ocjena: 4.5/5
S “Diamond Dogs” Bowie je novovalovstvo “glam rock” pokreta doveo do samog vrhunca i tako se okrunio za definitivnog kralja pop scene 1974., jer se s pločom i singlovima našao posvuda na vrhu svih mogućih ljestvica, u Europi, a naposljetku i u SAD-u. Godina 1974. na pop sceni stoga je bila apsolutno Bowiejeva. Aseksualni hibrid brojnih galaksija, tisuću lica i tijela zadržao je cijeli repertoar šminkanja koji mu je pomogao stvoriti kultni lik. Crveno obojena šiljata kosa postala je još opasnije šiljata!
“Diamond Dogs” je konceptualni album. Bowie je još kao mladić bio opsjednut čitanjem Orwella, a koncept orwellovske distopije “1984” bio mu je kao stvoren po mjeri, jer su njegovi tekstovi već na prethodnim albumima napadali društvenu dekadenciju, emocionalnu otupjelost, moralnu paralizu i svu jednodimenzionalnost uma pučkih masa zapadnog sustava. Dakle mase koja slijepo slijedi riječ državnog aparata, kojoj je ratovanje nešto normalno, kojoj je policija nešto samorazumljivo, kojoj su pravila, zabrane i dopuštenja koja diktira netko drugi nešto posve svakodnevno i naprosto nužno prihvatljiva stvar da bi se osjećala sigurno. Kako, dakle, prodati moral koji vodi do apsolutnog obezvrjeđivanja pojedinčeva integriteta za osjećaj sigurnosti. Sigurnosti u materijalnoj udobnosti. Koliko se danasšnje društvo poklapa sa svime onim što je jedan od najsenzibilnijih glazbenika u povijesti rock glazbe osjetio već 1974., kad je svoju viziju sveopćeg potopa majstorski okarakterizirao pretakanjem Orwella u pjesmu! “Diamond Dogs” je sažeto i jezgrovito oživljavanje svih Bowiejevih jezivih apokaliptičkih vizija budućnosti zapadnog društva.
Novi album apsolutna je nadogradnja albuma “Aladdin Sane” (1973). Zašto? Jednostavno je najviše “bowiejevski” od svih dotadašnjih Bowiejevih albuma. David je ovaj put bio još fokusiraniji, još zagrijaniji i predaniji svom poslu u studiju. Još je odlučnije pristupio demonstraciji sirovog “bowiejevstva”. To je iskrivljeni domet rock’n rolla s početka sedamdesetih, s unikatnom mjerom razgolićenosti za koju je prvenstveno kriv Bowiejev način pjevanja te izobličeno distorzirana gitara i klavijature, a tome je umjetnički dodavao izvanredne primjese pušačkih aranžmana i back vokalnih harmonija. To je bio i ključ kojim nije samo definirao svu osebujnost vlastitog izraza, nego je njime i izšćupao apatično stanje rock’n roll scene s početka sedamdesetih. Tako je ušutkao sve one ljubitelje glazbe koji su gunđali zbog eksplozije tadanjih progresivnih rock sastava Genesis, ELP, Yes i King Crimson. Povrh svega, i horizonti rock’n rolla izgledali su do kraja iscrpljeno. A onda se pojavi Bowie, sve okrene naglavačke, pokrene pravu revoluciju (“boewiemania”) i počinje novi procvat pop rocka. Ako se Bowie nekad poistovjećivao sa Ziggyjem Stardustom, ovaj je put htio prikazati samo krajolik i gradove iz kojih Ziggy Stardust dolazi. Dakle, iz kojih dolazi sam David Bowie. Ziggyja pak već odavno nije bilo, pa ni Spiders From Mars više nisu imali smisla. Od “pauka s Marsa” Bowie je na “studio sessionima” u postavi zadržao samo pijanista Mikea Garsona, bas mu je odsvirao Herbie Flowers, jedan od boljih britanskih basista tog vremena, Alan Parker svirao je glavnu gitaru, a Ansley Dunbar i Tony Newman razbijali su po bubnjevima. Bowie je dakle osjetio da je koncept pauka s Marsa ispunjen i da je potreban potpuno novi stvaralački glazbeni smjer. Uz to je na “Diamond Dogs” odsvirao i dodatne saksofone, klavijature i gitare. Bowie je, kao izvanserijski skladatelj, pisac aranžmana i producent, tako opet imao sve uzde u svojim rukama.
Glavom mu se vrtjelo mnogo ideja, a u studiju je to rezultiralo izuzetno šarenom paletom svega što je novi album nudio. Ploča se nakon opskurnog “a capella” uvoda otvara izuzetno tvrdim rock’n roll šutom Diamond Dogs. Tako tvrdo i rockerski kompaktno Bowie kasnije nikad više nije zvučao. Jedan od vrhunaca ploče je trilogija Sweet Thing/Candidate/Sweet Thing (reprise), mješavina pop rocka i avangardno istraživačkih rockerskih odmaka tog vremena. Mini suita vodi nas kroz predivnu paletu raznih raspoloženja u kojoj su motivi majstorski složeni zajedno! Ta suita i jedan od triju singlova s ploče, Rock’n Roll With Me, već nagovještavaju paralele s post-glam razdobljem i mnogo suptilnijim nasljednikom “Young Americans” (1975). Rebel, Rebel, izdan kao singl, ne krije Bowiejeve simpatije prema Rolling Stonesima. Beat podržan tamburinama, riff provučen kroz oštar reverb efekt i same vokalne linije čisti su “stones”, dok je pjesma 1984 po upotrebi dodanih gudača pravi “Barry White disco pop seventies meets rock’n roll” izlet. Na ovoj je ploči Bowie prvi put učinkovito iskoristio studio kao “dodatni instrument”. U to nas uvjerava osobito izvanrednim teatralnim zaključkom ploče u skladbi Big Brother, genijalno začinjenoj pušačkim aranžmanima koji stvaraju dramatično napeto “dvojno” raspoloženje suptilnosti (pretrefren) i rokerske napadnosti (refren). Ona se nepredvidljivo izlijeva u instrumentalni izlaz s ploče Chant Of The Ever Circling Skeletal Family, koji je prava točka na “i” albuma. To je zapravo ples živih mrtvaca u čast velikom bratu. “Uuuh” i “brrr”, srhovito preko svih granica.
Glazba i atmosfera ledene su i na najljepši mogući način oživljavaju odabrani koncept. Nije teško zamisliti tamne sive betonske gromade koje se dižu u vječnu crninu neba zasićenog gustom maglom i kiselom otrovnom parom, u kojoj smrtnu tišinu prekidaju samo sištanje ispušnih cijevi i dimnjaka golemih tvornica. Ljudi su jedni drugima kao jaje jajetu, svi žive jednako, čekaju zapovijedi, slušaju, vjerno slijede Velikog Brata. Dočarana je prava noćna mora!
Ovo je album koji nosi osebujnu atmosferu, kao i sva Bowiejeva najbolja djela. Epitaf je glam rocka koji je David konačno definirao (a u velikoj mjeri i utemeljio), jer se ubrzo nakon toga poput kameleona preobrazio u “zemaljskije stvorenje” i počeo isprobavati kao “soul” pjevač. S “Diamond Dogs” David Bowie je “glam rock” ostavio iza sebe, odnosno svjesno ga na neki način potopio. “Diamond Dogs” je zato labudji pjev jedne ere i umjetnina za sva vremena. To je istinski album koji te u tren oka cijelog usisa u svoj svijet. U opskuran, propao svijet obezvrjeđivanja koji je vrlo blizu naše svakodnevne zbilje. Stvarnost “Diamond Dogs” zato uvijek pogađa u sridu!
Postava
David Bowie – vokal, gitara, saksofon, melotron, moog (synthesizer)
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Alan Parker – gitara
Tony Visconti – gudački aranžmani
Mike Garson – piano
Herbie FLowers – bas gitara
Aynsley Dunbar – bubnjevi
Tony Newman – bubnjevi
Produkcija
David Bowie
Popis skladbi
CD1. (ORIGINALNI LP):
1. Future Legend
2. Diamond Dogs
3. Sweet Thing
4. Candidate
5. Sweet Thing (Reprise)
6. Rebel Rebel
7. Rock ‘N’ Roll With Me
8. We Are The Dead
9. 1984
10. Big Brother
11. Chant Of The Ever Circling Skeletal Family
CD2. (BONUS CD):
1. 1984 / Dodo – (with The Spiders From Mars)
2. Rebel Rebel – (US single version)
3. Dodo
4. Growin’ Up
5. Alternative Candidate
6. Diamond Dogs – (K-Tel BEST OF Edit)
7. Candidate – (Intimacy mix)
8. Rebel Rebel – (2003)
