Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Bowie, David
Izdavač: Sony BMG
Izdanje: 2003
Ocjena: 3.5/5
Kod Davida nikad ne znaš što se skriva pod njegovim genijalnim “potkrovljem”. Čovjek tisuću lica ovaj je put odjeven u iznošen, od pretjeranog švrljanja dodobra načet i otrcan “smoking”, a svojim je svemirskim brodom nedvojbeno čvrsto sletio na površinu zemljine kore i na putu kroz vrijeme zastao na tren da nam se pridruži.
Pablo Picasso donosi moderne, visoko vibrantne zvukove gitare podložene prilično smiješnim cupkanjem ritam linije. “Pablo Picasso never got called an asshole”, nepogrešivi, nepobjedivi macho koji je bez konkurencije svim ostalim suparnicima ispred nosa odnio sav plijen (čitaj: žene), barem u New Yorku! Sočan pljuvačak u lice “jenkijima” uskih kolosijeka. Umotana u pravi engleski crni humor, Pablo Picasso nas uz iskrivljene taktove španjolskog flamenka vodi dalje u rokerskom stavu.
Prateći vokali nude šaroliku paletu, od izobličenih zborova brojnih zalijepljenih Bowiejevih sekvenci, do onih ženskih koji muža namjerno navode na napast. Zvučna slika većine pjesama ponovno je ispunjena istraživačkim odmacima gitare i klavijatura koji se genijalno slijevaju u jednu priču. Gitara izmamljuje najodbijenije zvukove koji u pozadini gostuju i obogaćuju zvučni prostor, što je zacijelo posebna draž. Ekvivalent gitari su zvučni efekti klavijatura i sami klavirski aranžmani. Bowiejeva klasična specijalnost, koju već poprilično dugo nije koristio u svom glazbenom izražavanju. Looking For Water pravi je rock’n’ roll napad, s trgajućim basom u središtu tradicionalnog otočkog zvuka. Prava otočka produkcija izvanredne ravnoteže ritam linije i prve fronte. Pjesme se uglavnom oslanjaju na izražajnu ritmiku koja je u produkciji gurnuta malo naprijed.
U She’ll Drive The Big Car Bowie ide još bliže korijenima, ravno u srčiku svoje biti. Sjećate li se zvuka “Aladdin Sane” i njegove obrade pjesme Lets’ Spend Night Together Rolling Stonesa? Usna harmonika i produkcija vokala u predrefrenu savršeno hvataju feel Bowiejeve legendarne ploče iz 1973.
Jedna od najljepših kompozicija, u kojoj posebno dolazi do izražaja Davidova senzitivnost, nedvojbeno je Days, prvi atmosferski vrhunac na ploči. Genijalna slagalica akustike i elektronike, udaraljki i bubnjeva u klasičnom značenju riječi, prekrivena ukusnim orkestralnim aranžmanima i gitarom koja kao ukras opet stavlja točku na “i” uhvaćenom ugođaju visoke atmosfere. Perfekcija! Sve djeluje jednostavno građeno i za uho silno invazivno. Try Some, Buy Some (orig. G. Harrison) doduše dokazuje majstorstvo Davidove integracije određene osobe u vlastitu svijest i dekodiranja njezina glazbenog jezika u sebi svojstven šifrant, no sa svojim pospanim ritmom ljuljuškajućeg valcera nekako ne pripada na “Reality”, koji je većinom zasut kratkim, udarnim, opušteno fluidnim komadima.
Glavna poslastica stiže na kraju uz baladu Bring Me The Disco King. Jazz ritam linija uzeta iz sredine tridesetih, brušenje opne metlicama, klavir i Davidov vokal kao protuteža, oboje usklađeno i namjerno razglašeni. Pravo Bowiejevo majstorstvo. Tužno do kraja, gdje čovjek ne nalazi ni tračak nade i predaje se iz dana u dan, koliko ih je još ostalo, samo još vlastitom cinizmu. Profinjen osjećaj vodi Davida kroz stihove koji opjevavaju nepodnošljivo puritanstvo raspadajućeg “modernog” društva, zamašćenih i svim mastima impregniranih baka s pudlicama u krilu, sivila betonskih gromada koje penetriraju u nebo te linearne euforičnosti uma zarobotizirane i emotivno mrtve, ledeno hladne ljudske mase, zasićene teretom egzistencijalnog apsurda sadašnjosti. Višak parodije na dekadenciju društva koje njegov bolesni um vodi u samouništenje.
Sve u “Reality” građeno je bez imalo naprezanja, pokreti su jedva primjetni, mekani i uhu izrazito ugodnog profinjenog “feela”. Nema razvlačenja ni pametovanja, samo promišljena mjera kratkih, jednostavnih, a lukavih poteza i trikova, umjetnički složenih na bowievski način. Nova Bowiejeva preobrazba umjetniku očito izvrsno paše, jer mu je taj stilski skok dao dovoljno nove stvaralačke slobode pa “Reality” zrači rockerskom opuštenošću, jednostavnošću, a istodobno i ekspresivnom snagom umjetnikova svojstvenog stava. “Reality” je pravi rock album kakav Bowie već dugo nije ponudio masama.
Postava
David Bowie – vokal, gitara, bariton saksofon, klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Tony Visconti – gitara, klavijature, bas gitara, prateći vokal Mark Plati – gitara, bas gitara
Earl Slick – gitara
Gerry Leonard – gitara
Mike Garson – klavir
Sterling Campbell – bubnjevi
Matt Chamberlain – bubnjevi
Gail Ann Dorsey – prateći vokal
Catherine Russell – prateći vokal
Produkcija
David Bowie & Tony Visconti
Popis skladbi
1. New Killer Star
2. Pablo Picasso
3. Never Get Old
4. The Loneliest Guy
5. Looking for Water
6. She’ll Drive the Big Car
7. Days
8. Fall Dog Bombs The Moon
9. Try Some, Buy Some
10. Reality
11. Bring Me the Disco King
